FRENETIČNI pljesak dočekao je Krunu Jurčića u novinarskom salonu. I šampionska majica s brojem 1 na poleđini, kao simbol prvog trenerskog naslova u njegovoj karijeri. Previše se emocija nakupilo u čovjeku koji je daleke 1998. uveo Dinamo u Ligu prvaka, jer nakon igračke, s Dinamom je uzeo i trenersku titulu, a to je zaista privilegija rijetkih.
Znao je da će nekoga zaboraviti, ali Jurčić je ambiciozno krenuo sa zahvalama:
"Uf., ne znam odakle da krenem.... Postali smo prvaci Hrvatske! Kada sam s vama razgovarao prije dva mjeseca stvari nisu bile blistave. Jedino čega sam se bojao je da neću imati vremena. Znao sam da u ekipi imam potencijal i da možemo do velikih stvari. No, zatekao sam momčad u stanju koje nije bilo obećavajuće. Imali smo minus jedan, poraz od Hajduka i teško gostovanje u Osijeku", vrtio je Jurčić film u glavi.
Zasluge za uspjeh pripisao je svojim igračima, jer oni su "kraj i početak".
"Imam dečke koji su spremi za napredovanje, to je temelj svakog uspjeha. Svi smo mi u klubu podrška i servis, ali sve počinje i završava s igračima. Zahvaljujem najprije stoga svojim igračima, pa potom suradnicima Tomi Rukavini čije su analize odlučivale mnoge stvari, Miljenku Raku koji je naše iskustvo i mirnoća, Prpi našem prevoditelju, našim maserima, Liviju Cvrku, Siniši Jagodiću od kojeg sam toliko naučio, zatim našim doktorima, takvih nema u cijeloj državi."
"Posebno bih istaknuo Zorana Mamića koji je kriv što sam postao trener Dinama, zatim predsjednika Barišića i na kraju, drago mi je što sam upoznao Zdravka Mamića. Znao sam ga i prije, ali tu nije bilo dubine koju smo sada ostvarili. Ušao sam u taj odnos bez predrasuda. Radi se o čovjeku koji 24 sata radi samo za Dinamo, čovjeka velikih emocija i ako sam od nekog naučio, onda jesam od Zdravka Mamića."
Jurčićevu slavljeničku press konferenciju uveličao je i emotivan susret s navijačima koji su upali u Plavi salon kako bi pružili podršku Dinamovom treneru. I odvažno upitali ono što ih zanima. Jedan je pitao Jurčića: "Zašto će Torcida plakati ovu noć?" i pokupio pljesak prisutnih.
Jasno da je Jurčić završio njegovu misao. Drugoga je zanimalo hoće li Jurčić podržati akciju "Ne damo Maksimir". Trener se nije pokolebao jer mu je jasno da se "publika može vratiti samo na novi stadion". S navijačima se rastao uz poljupce i zagrljaje.
Pitanja poput onog zašto je utakmicu započeo s 3-5-2 ili zašto su se promašivale šanse nisu bila nimalo važna. Jurčiću je laknlo osvajanjem naslova, ali već je pred njim novi presudni ispit. Može li uvesti Dinamo u Ligu prvaka?