LUKAS KAČAVENDA je prije tri godine stigao na Maksimir kao jedan od najvećih talenata hrvatskog nogometa. Danas je, nakon razdoblja u kojem su ga usporile ozljede i okolnosti u klubu, ponovno postao jedan od najzanimljivijih Dinamovih igrača. Opravdano je dio uže rotacije i može puno toga dobrog donijeti Dinamu, ali ima jedan specifičan problem u igri - Kačavenda previše trči.
Energetska bomba
Kačavenda je već pokazao na koji način može biti od koristi momčadi. On je idealan igrač za promijeniti ritam utakmice. To je najvidljivije bilo protiv Thuna u Zagrebu, kada je bio jedan od okidača velikog Dinamovog preokreta.
Bez obzira na to radi li se o utakmici niskog intenziteta, što Dinamu u tom trenutku ne odgovara, ili su Zajc i Stojković umorni nakon sat vremena, Kačavenda može vrlo brzo popraviti krvnu sliku i donijeti energiju kao nijedan drugi igrač.
Kačavenda je samo jednu utakmicu ove sezone u SHNL-u odigrao od prve do posljednje minute. Bilo je to protiv Varaždina. Prema podacima Sofascorea, tada je istrčao 11.4 kilometara. Samo je Lovro Banovec, igrač Slaven Belupa, ove sezone istrčao više, 11.9 kilometara, također protiv Varaždina.
Veliki plus Kačavendi je i to što ima zdravu dozu igračkog bezobrazluka, tehnički je pismen igrač, može pokriti više pozicija u vezi i napada prostor iza leđa obrane. Svi preduvjeti su tu da ovo bude sezona u kojoj će se potpuno vratiti u život. Vidljivo je da ima ogromnu želju. A to je nekad loše za momčad.
Koliko je trka bitna danas?
U eri nogometa u kojoj su elementi poput istrčanih kilometara, intenziteta, maksimalne brzine i drugih trkačkih parametara postali važan filter u skautiranju igrača, uloga trke se prečesto naglašava na štetu nekih drugih elemenata igre.
Jasno je da je bolje imati igrača koji trči previše nego premalo. Igrač koji stalno trči ima puno veće šanse da će se naći tamo gdje bi trebao u tom trenutku, da će ući u više duela, uzeti više drugih lopti i na druge načine pomoći svojoj momčadi. Ali idealna trka nije definirana kilometražom, nego načinom na koji koristi momčadi.
Upravo zato najveći treneri današnjice često upozoravaju da trka sama po sebi nije nogometna kvaliteta. Pep Guardiola je 2021. nakon lošijeg ulaska Manchester Cityja u sezonu objasnio da je jedan od razloga boljih rezultata bio to što su njegovi igrači počeli manje trčati. "Bez lopte moraš trčati, ali s loptom moraš ostati na poziciji i pustiti loptu da radi, a ne tebe", rekao je Guardiola.
Što Dinamo želi igrati?
Ključna boljka Dinama, posebno u europskim utakmicama, jest defenziva, neovisno o tome radi li se o postavljenoj obrani ili tranzicijskim situacijama. Dio problema leži u kadroviranju igrača. Skoro svim igračima u ekipi napadački segment igre puno je veći forte od obrambenog i Dinamo je ekipa koja igra na gol više.
Ima puno igrača koji su za europske standarde svileni u duelu i nedovoljno brzi da zakrpaju rupe koje nastanu u obrani. Ali velik dio teškoća leži u sistemskim manjkavostima, o čemu smo već pisali. Jedna od najvećih je kompaktnost vezne linije.
Postulati pozicijske igre koju Dinamo želi igrati jasni su. Osmice su ključne za međulinijsku igru, prijenos lopte u završnicu napada, ali i kao korektori prve linije obrane. To je moguće samo ako su taktički dovoljno potkovane da razumiju gdje se moraju nalaziti u svakoj fazi igre u odnosu na loptu. To je i najveći Kačavendin problem.
Kačavenda trči u krivom trenutku
Kačavendu se može vidjeti po cijelom terenu. To doprinosi tome da je momčad življa i da je frekvencija događaja na terenu veća, ali isto tako radi velike rupe u strukturi vezne linije. Kada stoper, bek ili šestica pokušavaju iznijeti loptu u prvoj fazi napada, osmice se moraju ponuditi kao rješenje.
Kačavenda je u tim situacijama prečesto daleko od lopte jer već traži dubinu. Umjesto 20 metara intenzivnog sprinta prema suparničkom golu, momčadi u tom trenutku treba da se lagano spusti prema vlastitih deset metara. Takav proces prolazi i Stojković. On je od igrača trenutka i impulsa postao puno bolji u razumijevanju prostora i odnosa s ostatkom momčadi.
Danas Stojković puno više sudjeluje u svim fazama igre i stalno je na dispoziciji igračima. On će uvijek biti igrač poteza i to je dio njegovog talenta i faktor X koji se ne smije gušiti, ali više nije samo igrač poteza. To je evolucijski korak koji se očekuje i od Kačavende.
Slična stvar je i u obrani. Kačavendi se događa da u presingu iskače ispred napadačke linije bez da je procijenio je li to dobar trenutak i hoće li ga ostatak ekipe ispratiti. Najbolji presing nije onaj u kojem jedan igrač napravi najviše, nego onaj u kojem svih 11 napravi istu stvar u istom trenutku.
Može biti klasan igrač
U nekim situacijama to će ispasti najbolje moguće, kao protiv Thuna, kada je pritiskom isprovocirao crveni karton. U većini drugih situacija momčadi treba bolja struktura. Njegova želja da izvuče maksimum iz svakog napada je razumljiva. I dalje je igrač koji je odigrao malo utakmica u Dinamu, grize kako bi ušao u prvi sastav i osjeća se kao netko tko je tu došao jučer i mora se svima dokazati.
Kačavenda je odličan potencijal i prototip tipa kakvog tribine obožavaju. Njegova borbenost, sposobnost da se snalazi na malom prostoru i da traži brza, jednostavna rješenja mogu ga učiniti klasnim igračem. Prvi korak na tom putu jest bolje usmjeravanje energije. Manje je nekad više.