ZA MODERNE standarde Hajduka, upisana je jedna od većih europskih pobjeda u posljednjih nekoliko godina. Nema se potrebe vraćati na generacije koje su u prošlom stoljeću igrale četvrtfinala Lige prvaka, ali za generaciju koja proživljava težu i rezultatski siromašniju stvarnost, pobjeda protiv ciparskog Pafosa na Poljudu jedna je od većih iskoraka iz europskog sivila.
Pafos je ušao u meč kao opravdani favorit za prolaz. Riječ je o momčadi koja je prošle godine igrala Ligu prvaka i bila vrlo blizu prolaska među 24 najbolje momčadi Europe uz pobjede protiv renomiranih protivnika poput Villarreala i Slavije Prag.
Jako je važno u kontekstu Hajduka što je ova pobjeda došla tjedan dana nakon utakmice u Žilini, u kojoj Hajduk nije odigrao ni blizu razine koje se očekuje. Ova utakmica bila je potpuno drugačija od te, dijelom zbog Hajdukove kvalitetnije igre, a dijelom zbog pristupa kojeg je Pafos nametnuo, odnosno bolje rečeno, nije nametnuo.
Skromni i pasivni Pafos
Pafos je, uz sav svoj novostečeni europski renome, ušao u utakmicu s vrlo skromnim i pasivnim planom. Gledali su ideju s kakvom je Žilina kontrolirala susret protiv Hajduka u uzvratu, a zatim su utemeljili svoj plan igre na potpuno suprotnim stvarima.
Žilina je tad pritisnula visoko igrač-na-igrača, što je ugušilo svaki pokušaj Hajdukove kontrole posjeda, dok je Pafos u svakoj fazi obrambene igre bio potpuno pasivan. Hajduku su dopustili neometano iznošenje lopte od vratara do sredine terena, a tamo je Hajduk uvijek imao igrače viška.
U srednjem bloku, Sammy Mmaee i David Luiz nisu sudjelovali u pritisku te je zbog toga Hajduk uvijek imao igrača viška u sredini kad bi uspio doći iza leđa prednje linije protivnika.
Hajduku je protivnik omogućio potpuni mir na lopti te su zbog toga dinamike u posjedu izgledale puno bolje nego u uvodne dvije utakmice. Ideja slobodnije kretnje tri veznjaka i Hrgovića koji im se pridruživao funkcionirala je puno bolje zbog vremena na lopti. Puno je lakše bilo bježati od igrača i manipulirati pozicijama protivničkih braniča dok igrač na lopti ima vremena za razmišljanje.
Obrambena kontrola Hajduka
Hajdukovoj kontroli dodatno je pomagao pristup Pafosa, koji je bio jednako skroman u vlastitom posjedu. Postoji razlog zašto svi veliki klubovi spuštaju igrače uz golmana kad se igra resetira kod gol-auta. Lopta se onda može odigrati kratko u pokušaju izgradnje, a može se odigravati daleko u razrjeđenije i prilagođenije situacije u zadnjoj liniji.
Umjesto toga, Ciprani su sve igrače slali daleko i ispucavali u gužvu, gdje nisu stvarali nikakvu prednost i često prelagano vraćali Hajduku posjed. Zašto Hajduku prepustiti svu kontrolu? To je opravdano pitanje za trenera Ricarda Sa Pinta jer Hajduk nije momčad koja pritišće igrač-na-igrača visoko, a samim time ju se može izigrati strpljenjem i kvalitetom u posjedu, što je pokazala Žilina s tehnički slabijom ekipom.
Naravno, nije sve do protivnika te se ni u ovoj fazi ne smije umanjiti igra Hajduka jer je bio puno bolji u rijetkim trenucima kad je Pafos uspijevao ustabiliti svoj posjed. Postojali su i dalje određeni problemi, pogotovo po desnoj strani gdje je raspoloženi Jaja prečesto nalazio prostore između Acapandieja i Brajkovića kako bi povukao loptu u trku.
No, osim toga, mnoge stvari su bile puno bolje. Ključna je bila uloga desetke, Dalissona, koja nije ostajala iza napadača, već je igrala u istoj liniji s napadačem zbog čega stoperi nisu mogli imati vremena na lopti. U prošlim utakmicama, kad bi Šego ostao sam, stoperi su ga mogli brojčano nadjačati te bi njegova požrtvovna trka postala manje učinkovita, a protivnik bi imao prostor za iznošenje lopte.
Hajduk je tako uspijevao stavljati puno konstantniji pritisak na loptu, što je, u kombinaciji s pasivnošću Pafosa, omogućavalo Hajduka da u jako malo situacija bude zbijen u niski blok gdje je jedino rješenje ''patnja'' i kaotično branjenje vlastitog kaznenog prostora. Jedini period kad se to dogodilo bilo je u periodu prije prvih zamjena, ali ulazak svježih igrača s klupe vrlo je brzo riješio taj problem.
Garcia zaslužuje pohvale
Garcia zaslužuje pohvale zbog takvih sitnica koje su bile bolje nego u Žilini jer su to sitnice koje na velikom broju ponavljanja odlučuju tijek cijele utakmice. U rezultatskim krizama Hajduka također je bilo jasno da nema potrebe za panikom i nervozom što se tiče statusa trenera, ali tu vjeru dodatno učvršćuju konstantne prilagodbe na probleme koji će se pojavljivati, što je sasvim normalno.
Isto tako, najvažnija lekcija za navijače, pogotovo one koji zvižde treneru uoči utakmice, je dokaz da je put s Garcijom i Grafom pravi. Kad se utakmica kvalitetno pripremi, Hajduk može puno lakše uspostaviti kontrolu utakmice i parirati fizički jačim momčadima nego što je to radio prijašnjih godina.
Transfer politika dovođenja igrača koji mogu igrati u visokom intenzitetu mora se nastaviti s još pojačanja koja bi ovu momčad dovela do razine ozbiljnih ciljeva, ali trenutačni smjer je ispravan te ga svi u sportskoj hijerarhiji prate, što je rijetkost za Hajdukovu sportsku politiku.
Simbolično je što su golove postigli Šego i Melnjak, dva igrača koja su ''ostatak'' starijeg Hajduka, a i dalje su u prvom planu jer simboliziraju ideju novog Hajduka, kao požrtvovni, karakterni igrači koji odlično igraju bez lopte u oba smjera.
Uzvrat će biti veći test
Hajduk, kako je sad zaslužio pohvale, a nakon Žiline konstruktivne kritike, mora biti svjestan da uzvrat na Cipru neće biti ista utakmice te će test biti puno veći. Logično je očekivati da će Pafos biti agresivniji u oba smjera, a Hajduk ne smije ponoviti grešku u kojoj zbog detalja gubi kontrolu utakmice.
Hajduk je ponovno dokazao da može nametnuti svoju igru protiv kvalitetnijih protivnika te da ima takvu momčad koja bolje igra kad uvijek traži pritisak, posjed i ulogu protagonista utakmice. Takav mora biti uvijek, i u porazu i u pobjedi, a napredak i rezultati će ovim tempom i kontinuitetom biti sve konstantniji.