NAKON što je svladao rumunjski FCSB u predzadnjoj utakmici ligaške faze Europa lige i 99% osigurao nokaut fazu tog natjecanja, Dinamo je i u domaćem prvenstvu jako dobro otvorio drugu polusezonu. S glatkih 3:0 prošetao se Opus Arenom i iskoristio poraz Hajduka te pobjegao Bijelima na četiri boda prednosti.
Bila je to u dobrom dijelu utakmice najlepršavija Dinamova igra u SuperSport HNL-u ove sezone. Mario Kovačević odlično je reagirao tijekom utakmice i najavio nekoliko promjena koje bi mogle biti vrlo važne u narednom razdoblju. Utakmica se ugrubo može podijeliti u dva dijela - prije i nakon ozljede Ismaela Bennacera. Ironično, Dinamo je bez njega bio puno bolji.
Otkad je došao u Dinamo, kod Bennacera je vidljivo da loptu udara i razumije na način na nekoj drugoj dimenziji u odnosu na ostatak lige. Njegov fantastičan prvi korak u kojem radi prednost, stalno osvajanje prostora i progresija s loptom u nogama koju je skoro nemoguće oduzeti bile su ključne kvalitete kojima je Dinamo prebrodio krizu u prvom dijelu sezone.
Jednostavno, u svakom potezu je vidljivo da je Bennacer klasa. Zbog toga je jako kontraintuitivno da bi Dinamo mogao biti bolji bez njega, ali upravo se to dogodilo u Osijeku. Ulaskom Luke Stojkovića, Dinamo je izgubio pozicijski jasnu, ali pomalo rigidnu formaciju. Dobio je tempo u igri i vrlo brzo je zabio gol kojim je potpuno otvorio utakmicu.
Već smo pisali o tome da Dinamovoj igri često fali malo divljine, sitnih taktičkih imperfekcija koje najkreativnije Dinamove igrače stavljaju u poziciju da klasom naprave razliku. Za razliku od Bennacera koji je striktno igrao desnu osmicu, Stojković je bio i osmica i desetka i druga devetka. Bio ga je pun teren, a kada je na pravoj frekvenciji nema puno boljih igrača u ligi od njega.
Plave posebno može veseliti činjenica da su prva dva golova zabili Miha Zajc i Stojković. Slovenac je bio dvostruki strijelac protiv Slaven Belupa u predzadnjem kolu prvog dijela prvenstva što je indikator da veznjaci sve češće dolaze u završnicu.
Dion Drena Beljo je opet odigrao odličnu utakmicu. Kovačević ga ni ovaj put nije vadio u 65. minuti (vjerojatno dijelom i zbog toga što je Sandro Kulenović odrađivao suspenziju zbog kartona), a Beljo mu je vratio s dva gola od čega je jedan poništen.
Sudjelovao je i kod drugog gola Dinama, a kod svog priznatog gola je imao fantastično primanje i fintu u jednom koraku. U zadnja četiri susreta (tri ligaška i jedan europski), Beljo je zabio čak šest golova.
Dinamove dobre igre u prvenstvu sada već postoje na značajnijem uzorku. Posljednji poraz klub je doživio 9. studenog protiv Istre. Otad je pobijedio u pet utakmica, a remizirao je samo s Hajdukom na Maksimiru, u susretu u kojem je također bio bolji. Dinamo polako pokazuje konture dominacije u domaćem prvenstvu kakva se od njega očekuje, a velike pohvale zaslužio je i Kovačević.
U odnosu na susret s FCSB-om, šansu je dao Franu Topiću koji ima sve ozbiljniju ulogu, a Matteo Perez Vinlof bio je jedan od najboljih na terenu. Kasnije je uveo Gabriela Vidovića koji je napokon pokazao znakove života, a sada već standardnu minutažu i ulogu ima Marko Soldo.
Proširenje rotacije bit će ključno za Dinamo u narednom periodu. Dinamo ima još jednu garantiranu utakmicu u Europi, a vrlo vjerojatno će proći dalje i osigurati još barem dvije. One se igraju 19. i 26. veljače pa bi Dinamo u idućem mjesecu mogao imati čak sedam utakmica, što znači da će igrati svaka četiri dana.
Pobjeda u Osijeku važna je i kao šansa da se Dinamo prvi put ove sezone značajnije odvoji na vrhu ljestvice. Činjenica da to radi dok prolazi skupinu Europa lige i balansira između potpuno različitih stilova i pristupa utakmici.
Pomesti Osijek tri ili četiri dana nakon ključne europske utakmice nije mala stvar. Ostali klubovi u ligi to mogu samo sanjati, a Dinamo je uz sve probleme na terenu i dalje daleko najbolji hrvatski klub.