Foto: M. Gabela / Hajduk
U UZVRATNOJ utakmici drugog pretkola Hajduk je pred praznim sofijskim tribinama slavio rezultatom 2:1 i plasirao se u treće kolo Europske lige, gdje će snage odmjeriti s danskim Brondbyjem. Strijelac za vodeći gol Levskog bio je Sergiu Bus u 69. minuti susreta, dok su autori preokreta u finišu dvoboja bili kamerunski džoker Franck Ohandza te nezaustavljivi Ante Erceg. Analizirali smo što je Hajduku, osim prolaza u iduću rundu, donijela ova utakmica.
Jedna od najzrelijih europskih prezentacija Hajduka
Unatoč tome što su svega dvadesetak minuta prije kraja bili u rezultatskom minusu i nadomak neugodnih produžetaka, bila je to jedna od najzrelijih europskih utakmica Hajduka posljednjih godina. Više od tri četvrtine utakmice Splićani su bili mnogo bolji protivnik koji je svoju premoć morao materijalizirati s barem nekoliko pogodaka.
Nevjerojatni promašaji umalo se osvetili Bijelima
Upravo tu leži potencijalno najveći razlog nezadovoljstva navijača Hajduka jer, vjerovali ili ne, momčad Joana Carrilla na stadionu Georgi Asparuhov uputila je čak 18 udaraca prema golu domaćeg vratara Mitreva. Na trenutke se činilo upravo nevjerojatnim to što su sve Splićani uspjeli promašiti, a čak je bila prisutna i doza indolencije koju je posebice iskazivao Ante Erceg.
Ante Erceg - nepodnošljiva lakoća zabijanja, ali i promašivanja
Ali kako mu to uopće zamjeriti kada je riječ o njegovu trademarku. Složit ćete se s tvrdnjom kako je lakoća s kojom nekadašnji igrač Crvenih stvara prilike i postiže golove fascinantna, čime uvelike podsjeća na nekadašnjeg ljubimca Torcide, Senijada Ibričića. Erceg je sigurno najnepredvidljiviji i najopasniji igrač Carrillove ekipe, adut s kojim se ni Brondby ne čini prevelikom preprekom.
Radošević je pravo pojačanje - pit bull sa sjajnim pasom i pregledom igre
Uz Ercega, pohvale zaslužuje i još nekolicina igrača. Prije svega Josip Radošević koji je u svega desetak dana zavidno podigao formu. Već sada je jasno da Hajduk nije dobio tek neumornog pit bulla u sredini terena, nego igrača koji vrlo lijepo zna podvaliti loptu. Popularni Zujo u Sofiji je bio pravi dirigent veznog reda, i to s nekad mu nesvojstvenom kreativnom notom.
Najveći ovoljetni Carrillov dobitak je Franck Ohandza
Nakon prve utakmice napisali smo kako španjolski strateg treba što prije probuditi Francka Ohandzu, napadača koji tijekom ljetnih mjeseci golove u pravilu trpa kao na tekućoj vrpci. Iako mu minute daje na kapaljku, Carrillo je srećom u tome uspio. U Bugarskoj je Kamerunac dobio svega četvrt sata, a bilo mu je dovoljno tek 30-ak sekundi da loptu spremi u gol.
Kvalitetna klupa ono je što čini razliku u odnosu na protekle godine
To je ta snaga koju Hajduk nije imao posljednjih godina i u čemu se prije svega očituje napredak Splićana. Proteklih sezona Bijeli u pravilu nisu imali kvalitetne adute na klupi, a sada, kada je to potrebno, tamo kao zapete puške čekaju igrači poput Ohandze, Saida i Kožula. To je ono što generira optimizam da Splićani ove sezone ipak mogu napraviti korak više.
Hajduk poprima konture ozbiljne momčadi
Riječ je o konturama donekle ozbiljnijeg kluba, ekipe koja ima jasnu viziju što želi i kako do toga doći, ali prije svega momčadi koja se ne raspada ako tijek susreta ponudi neočekivani zaokret. S druge strane, u bugarskoj momčadi imali smo priliku vidjeti sve ono što je Hajduk donedavno bio. Jedanaestorku sklepanu navrat-nanos s mnogo bezrazložnog optimizma.
Zrelost i sigurnost prvotimaca Bijelih rezultat je uigranosti
Čini se da Hajduku to više ne treba i da se može junački pohrvati sa svakim protivnikom. Eto, takav se dojam stekao. A moram priznati da sam kao rijetko kad prije, i nakon gola Levskog, bio uvjeren u to da će Hajduk proći, baš kao što sam godinama, i kad bi Bijeli furiozno napadali, znao da će na kraju izgubiti. To je možda ta glavna razlika - zrelost.
Dobar sportski direktor najviše je nedostajalo Hajduku
Nije to došlo slučajno, nego je rezultat planskog rada. Teško se uopće sjetiti kada je Hajduk novu sezonu počeo s 9 od 11 igrača s kojima je završio sezonu. Uigrana momčad i planski i na vrijeme dovedena pojačanja. To je sve ono o čemu su navijači Bijelih sanjali proteklo desetljeće i u čemu sada s pravom mogu uživati.
Pobjeda kojom se ne smije zanositi; Levski je u očajnom stanju
Naravno, ne treba se zavaravati. Levski je bio loš, ako možda i tragičan protivnik. U 180 minuta bugarska momčad stvorila je tek dvije ili tri dobre prilike, a pritom je trebala primiti barem pet zgoditaka. Koliko god dvije uzastopne pobjede protiv na papiru renomiranog protivnika nudile podlogu za euforiju, treba biti oprezan jer pravi ispiti tek dolaze.
Bekovi kao najslabije karike Splićana
U najvećoj kušnji bit će bez ikakve sumnje obrana. Dojam je kako bi, bez obzira na sve bolju komunikaciju tandema Nižić - Lopez, posljednja linija mogla biti najveći problem. Osobito se to odnosi na bekovski tandem Tudor - Memolla. Fran je odličan igrač, ali puno bolji u ofenzivi nego u defenzivi, dok je Memolla, ma koliko god se trudio, ipak najslabija karika ekipe.
Skoro cijelo desetljeće Hajduk nije otvorio novu sezonu trima uzastopnim pobjedama
Završit ćemo u pozitivnom tonu jer to ovakav Hajduk zaslužuje. Znate li kad su posljednji put Splićani ušli u sezonu povezavši dvije europske pobjede sa slavljem na otvaranju prvenstva? U sezoni 2008./2009., kad su 3:0 i 4:0 svladali maltešku Birkirkaru te 1:0 Zadar. Punih devet godina trebalo je Bijelima za novi furiozan start.
Prije pet godina Brondby bi bio prevelika prepreka za Hajduk, a danas to nije
Čini se da su pomaci zaista prisutni na svim poljima, ali što je najvažnije, ovaj put bez ikakve euforije jer zrelost i ozbiljnost to ne dopuštaju. Prije pet godina Brondby bi zasigurno bio prevelika prepreka za Hajduk. Danas to nije i to je ono što, bez imalo preuveličavanja, može radovati svakog navijača Hajduka.