Foto: Getty Images/Guliver Inage
>>> Najveći derbi engleskog nogometa sinoć je završio bez pogodaka na Anfieldu (sažetak)
70 MINUTA "sačekuše" i 20 minuta tempa adekvatnog ligi koja se time pretjerano diči. Loša utakmica na Anfieldu reprezentativan je primjer svih problema Premiershipa.
Klopp je htio-ne htio, ovdje imao vodeću riječ. Barem na onoj osnovnoj razini, u vidu toga koliki posjed lopte ima njegova ekipa. Nekoć davno rekao je za svoju run`n`gun Borussiju Dortmund kako je pressing najbolji playmaker. Jer nema organizatora igre na svijetu koji te toliko puta može dovesti u završnicu, koliko možeš lopti osvojiti visoko u suparničkom polju. Ta filozofija i moto nemaju nimalo problema dok god nasuprot toga ne stane ekipa koja ne riskira pretjerano i koja rado prepusti loptu.
Tada na vidjelo izađe tanka pozicijska igra Liverpoola, u kojoj krilni igrači ulaze u sredinu terena smetajući Sturridgeu i Canu, a glavni čovjek u sredini terena postaje Henderson, koji je puno toga, ali nikako i nikada organizator igre. Onaj koji je najbolji u tome, Emre Can, gurnut je previsoko među Unitedove linije, tamo gdje lopta puno rjeđe dolazi a i kad dođe, motorički je prezahtjevno za igrača njegove stature. Maksimalna sloboda igrača u kretanju u napadu mora postojati samo u određenim gabaritima, onima koji olakšavaju ekipi da uđe u zadnju trećinu terena. A Liverpool je tamo prerijetko dolazio da bi visokim presingom poslije i izgubljene lopte potvrdio Kloppov nogometni moto.
Klasični Jose
Portugalski stručnjak ponudio je točno što se od njega očekuje u utakmicama u kojima ni remi nije loše rješenje – orijentacija na zatvaranje svih koridora u obrani i prepuštanje dvojici u napadu ili suparničkoj greški da zabiju onu jednu šansu na utakmici koju će stvoriti. Ibrahimović ju je dočekao, ali ju nije zabio. 4-4- 2 u fazi obrane odlično su funkcionirale u prvom dijelu, i to na vrlo jednostavan način – Herrera se zalijepio za Coutinha kao jedinog Liverpoolovog veznjaka sposobnog driblingom stvoriti višak, krilni igrači su direktno markirali suparničke bekove, a ostatak ekipe pravovremeno je zatvarao sredinu terena kroz koju je Liverpool bio prisiljen igrati bez pravih, čistih opcija, gdje im se često događalo da imaju i šest igrača u istoj horizontalnoj liniji, gdje lopta ne može „disati“.
Drugo poluvrijeme ogledalo problema Premiershipa
Oko 55. minute United se totalno povlači i do kraja utakmice igra u 6-3-1 bloku, s tek povremenim izlascima naprijed, ali s relativno teretnom prednjom linijom bilo je teško kontrirati Liverpool.
Domaćin je bez prevelike igre došao u tri gol šanse, protiv suparnika koji im je dozvolio bez ikakvog povoda da s loptom igraju u zoni gdje su uvijek jedan pas udaljeni od šanse. Taj drugi dio, groznog intenziteta i neinventivne igre u posjedu, slika su Premiershipa i drastičnog pada njegove kvalitete zadnjih sezona. Da se ne igra na prepunom Anfieldu, da igraju u drugačijim dresovima i bez prezimena, sumnjam da bi itko osim gorljivih navijača pogledao ovu utakmicu do kraja. Tempo se u nogometu odavno mjeri intenzitetom u obrani, količinom oduzetih lopti kada se suparnika stisne na malom prostoru, kao i sposobnošću da se iz takvih situacija izađe brzim rješenjima na lopti. Još jedino Englezi u anglofilskoj kulturi prodaju priču da se tempo mjeri količinom centaršuteva ili uklizavanjem bočnih igrača koji spašava loptu da ne ode u korner. Tempo se mjeri u minutama u kojima se igra vrhunski nogomet, a on je odavno u Engleskoj spao na maksimalno 25 minuta, barem duplo manje nego u Njemačkoj.
Kadrovski uspjeh, igra slaba
Mourinho je danas kadrovski već na puno boljem putu nego li je bio na početku sezone. Našao je idealne role za dva bitna igrača – Waynea Rooneya i Paula Pogbu. Prvome na klupi, i to poziciji odakle mora proći barem jedan red suigrača da bi se počeo zagrijavati, a drugome u vrhu napada uz Zlatana. Mourinho je shvatio da Paul Pogba nije nikakav playmaker, i Herrera u toj ulozi donosi puno bolji protok lopte od Francuza koji igra dosta iracionalno u dijelu terena u kojem se igra sastoji od milijun jednostavnih dodavanja. Nasuprot tome, defenzivno Pogba u vrhu napada može nadoknaditi Ibrahimovićevu indolentnost i povesti prvi val pritiska, a fantastična igra u završnici (i u skoku, i u razornom udarcu) puno će prije u ovoj ulozi doći do izražaja. Igra je i dalje ispod razine koju nosi ovaj klub, trener i igrači. Van Gaal je već prošle sezone bio glavni predmet ismijavanja za utakmice u kojima on stvori jednu šansu, suparnik tri, a završi 0:0.
Liverpool je uvijek na korak od svega
Solidna igra i odlični rezultati, vrlo dobra igra i loši rezultati, intervali u sezoni se izmjenjuju, ali jedina konstanta je da Liverpool ostaje nedorečena ekipa. Za koju se ne može reći da ima bitno kvalitetnije mehanizme dolaska u završnicu od one proteklih sezona, a nema dovoljnu kvalitativnu razliku nad direktnim konkurentima na vrhu da to nadoknadi. Pozicijski nogomet se teško može igrati s Hendersonom na ključnoj poziciji, s ostatkom ekipe koji igra i kreće se isključivo po svom ukusu. I dok će svatko toliko netko naletjeti na volej presing mašini koju je Klopp izgradio, većinu ligaških utakmica se ipak mora pobijediti kreiranjem na svoju inicijativu protiv slabijih suparnika koji se povlače u organizirani blok, kao United u prvom dijelu ove utakmice. A tu Klopp nije ni započeo pravi posao, premda ga je isti problem u Borussiji stajao groznog starta sezone i otkaza. Liverpool je pod Rodgersom igrao najbolji nogomet u ligi i u samom finišu ostao bez titule. A Klopp je, na stranu mitovi o prokletom klubu, doveden baš da taj posao dovede do kraja. S obzirom da baš svatko od konkurenata kašljuca, to nije nadrealan scenarij. Ali za to ostvarenje, heavy metal nogomet treba barem dva nova, finija akorda u svojem repertoaru.