DRUGA NL

Klub za koji igrači nisu htjeli čuti dobio stadion od 24 milijuna kuna. Sad je hit

Foto: Index, Damir Spehar/PIXSELL

BJELOVAR, grad od 36 tisuća stanovnika, do prije par mjeseci nije imao ni jedan pravi nogometni stadion. Danas ima dva - prvi je onaj Mladosti iz Ždralova, koji smo posjetili u svibnju, a drugi pripada njihovom gradskom rivalu Bjelovaru. Oba kluba natječu se u SuperSport Drugoj NL, odnosno trećem rangu hrvatskog nogometa. U konkurenciji 16 klubova Bjelovar je drugi, a Ždralovi sedmi.

U ovom se gradu središnje Hrvatske, dakle, zakotrljala dobra nogometna priča zbog koje smo, nakon vodstva ždralovačkog kluba, razgovarali i s predsjednikom Bjelovara Markom Ćurićem. "Otpočetka smo savjesno poslovali. Kad je nastao dug, podigli smo kredit kako bismo ga zatvorili. Još ga otplaćujemo. Morali smo sve srezati na minimum. Igrali smo u regiji Sjever, u kojoj nismo mogli biti prvi. Stoga smo vrijeme iskoristili kako bismo se stabilizirali", rekao je Ćurić za Index.

U klub je došao kao trener mlađih kategorija pa nakon kratke pauze postao voditelj škole nogometa. "Tad je u klubu bila kriza. Bivši predsjednik (Josip Juraj Tominac, op. a.) je otišao i 2019. organizirana je izborna skupština. Gradonačelnik Dario Hrebak rekao je da će pomoći stabilizirati klub. S obzirom na to da sam jedini bio upućen u situaciju, bilo je logično doći na mjesto predsjednika", objasnio je.

Podigli su kredit zbog dugova

Dug Bjelovara kao neprofesionalnog kluba nastao je, naravno, neplaćanjem obaveza. Uz suradnju s nekolicinom kompanija, potrebno je platiti suce, igrače, organizaciju utakmica i izvođače kojekakvih radova, pa i dolazak hrvatske reprezentacije.

Ćurić smatra kako je upravo spektakularna utakmica povodom 110. rođendana Bjelovara s Hrvatskom (15:1) 2018. godine financijski prelomila situaciju. Naime, samo su tribine koštale između 150 i 200 tisuća kuna. "Kada sve to želite, dođete u situaciju u kojoj ne možete platiti. Puklo je kod dolaska reprezentacije. Ne znam kako točno jer nisam bio među organizatorima", dodaje Ćurić.

Klub - čije su legende Krešimir Ciganović, Tihomir Nesek, Ivica Beljan, Siniša Trkulja, Stjepan Lončarević, Alen Mrzlečki, Marin Lalić, Ognjen Vukojević, Petar Bošnjak i Zvjezdan Ljubobratović - godinama je stagnirao, bilježeći slabije rezultate od susjednih Ždralova. No sada su oba kolektiva doživjela uzlet - kako rezultatski tako i infrastrukturni.

"Grad je vidio da dobro upravljamo klubom. Nemamo nove dugove, igračima redovno isplaćujemo naknade i sve račune plaćamo kroz dan-dva. Stalno se ulaže u sport, gradonačelnik Dario Hrebak je inače čovjek iz sporta. Sretni smo jer je to bitno za svaki grad, a političari to često tako ne doživljavaju. Bez sporta nema mladosti, grad ne živi", smatra Ćurić.

Udvostručili su godišnji proračun

Svjestan je kako klub ove razine ne može funkcionirati bez financijske podrške Grada. Ćurić ističe kao kontraprimjere Slaven Belupo, koji uživa podršku Podravke i Belupa, zatim Hajduk i njegovu vojsku navijača te važnost veličine grada, a zatim i Dinamo, čija se egzistencija zasniva na prodaji igrača i plasmanu u europska natjecanja. Svi oni imaju priljev novca potreban za rad, dok manji klubovi traže druge izvore.

"Postoje slučajevi nesavjesnog upravljanja nakon kojih su ostali veliki dugovi. Politika i Grad okrenuli su leđa klubovima koji se do danas nisu oporavili, a bili su stabilni prvoligaši. Kada se pravilno radi, postoji podrška Grada. Dužnost Grada i države je brinuti o sportu", misli Ćurić.

Otkrio je kako je prije tri godine, kada je preuzeo klub, godišnji proračun bio oko milijun kuna. "Polako smo ga podizali, a onda je došla korona, kada su svi rezali davanja. Sad će proračun kluba biti oko dva milijuna kuna. Malo manje od milijun kuna otpada na Grad, a ostalo daju sponzori, rad kluba, uprava...", kaže Ćurić, nastavljajući:

"Prezadovoljni smo. Prije se, kada je Grad davao 500 tisuća kuna, smatralo da je dobro ako klub prikupi još 300-tinjak tisuća. Formula uspjeha je da sami pripremamo ideje i projekte, pa u dogovoru s Gradom vidimo kako ih financirati. Ulažete li u ekipu, ići ćete naprijed. No jednom ćete doći do točke na kojoj dalje ne ide te će ekipa pasti. Na taj način iza vas ništa neće ostati."

Stadion od 24 milijuna kuna

Prvi cilj bio je napraviti adekvatan stadion, koji će zamijeniti prijašnje napola trule drvene tribine. Novo sportsko zdanje, izgrađeno u krugu kluba, tek par minuta od centra grada, vrijedno je 24 milijuna kuna. Grad je podigao kredit od 19 milijuna kuna, za koji Hrebak kaže da neće opteretiti građane, te dodao pet milijuna iz gradskog proračuna.

Sadrži domaću i dvije gostujuće svlačionice, prostoriju za doping-kontrolu, WC, sobu za sastanke i medije, mjesto za novinare i domjenke, pomoćne prostorije te prostorije koje tek valja iskoristiti za, na primjer, teretanu ili fan shop.

Tribine imaju 1080 sjedalica, od kojih je 580 natkrivenih, a na njih se stiže preko novog parkirališta. Utakmicu momčadi bjelovarskog trenera Luke Bilobrka može se pratiti i uz piće jer stadion ima kafić s terasom.

"U jednom trenutku imali smo žensku i veteransku ekipu, ali nismo imali mjesta za treniranje. S novim stadionom dobili smo mogućnost proširivanja omladinskog pogona te ponovnog osnivanja ženskog i veteranskog kluba. Nismo imali gdje držati opremu, bili smo skučeni s terenima, svlačionicama, prostorijama... 

Također, za Turnir Anđelko Višić (turnir limača, op. a.) koristili smo školu i djeca su se presvlačila na tribinama. S novim stadionom imamo četiri nove svlačionice. Klubu se otvara prilika za širenje, oko njega će se vrtjeti više ljudi. Infrastruktura je ključna", opisuje Ćurić.

Kafić, apartmani, reflektori

S obzirom na to da je, kaže, infrastruktura ključna, okrenuli su se i drugim projektima. Stari teren je konačno osvijetljen reflektorima, a napravljena je i društvena prostorija, odnosno kafić, u kojoj roditelji mogu pričekati dijete nakon treninga. Plan je izgraditi apartmane za igrače, šest soba za 12 nogometaša, i malonogometni teren koji bi novac donosio iznajmljivanjem rekreativcima.

"Potreban nam je prostor za 15-20 djece, a preskupo nam je plaćati stan i hranu za djecu koja dolaze u školu nogometa. Također, djeca koja su u učeničkom domu tijekom ljeta ne mogu trenirati. Ovako bi imali stan te bismo im riješili prehranu. Dakle, lakše je dovesti talentiranu djecu iz okolice Bjelovara", govori Ćurić.

Hrebak je obećao kako će stare tribine rekonstruirati, ali zasad ništa nije potvrđeno. "Također, Grad je prijavio projekt rekonstrukcije starog terena s atletskom stazom, čime bi se u Bjelovaru moglo održavati atletsko prvenstvo Hrvatske. To bi dovelo još ljudi na stadion i u grad", ističe Ćurić.

"Mogli smo naglo uložiti i napraviti brži iskorak, ali sve radimo dugoročno i to podrazumijeva spori uzlet. Uložili smo do milijun eura u infrastrukturu i to će ostati zauvijek. Stadion je, naravno, zalog za budućnost. Neće ga trebati dirati idućih 50 godina, osim ako ne dođe veliki investitor pa ćemo izgraditi dodatne tribine", dodaje Ćurić uz nadu da će navedene ideje biti gotove za godinu dana.

Šuker obećao milijun kuna. Onda ga je naslijedio Kustić

Prijašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker za vrijeme mandata obećao je milijun kuna pomoći u izgradnji stadiona. Onda je krajem 2021. godine u posjet Bjelovaru došao njegov nasljednik Marijan Kustić i poručio:

"Ja nisam nikome ništa obećao, to su riječi bivšeg predsjednika. Što se tiče financijske pomoći, HNS je županijskom nogometnom savezu prije nekoliko mjeseci dao 1.1 milijun kuna za infrastrukturu i uvijek ćemo poticati takva ulaganja."

Dio od tih 1.1 milijun kuna je završio u bjelovarskom stadionu, ali znatno manje no što je obećano. Iznos je podijeljen sa Ždralovima te niželigaškim bjelovarsko-bilogorskim klubovima. Priznaje Ćurić kako NK Bjelovar nije zadovoljan financijskom podrškom HNS-a.

"Suradnja je korektna. Što se tiče stadiona, nisu pomogli, sve je financirao Grad Bjelovar. HNS je više uložio prema Ždralovima. Mi smo dobili 200 tisuća kuna za reflektore, premali iznos u odnosu na ono što je dao Grad, a to je 25 milijuna kuna za naš stadion plus desetak milijuna za stadion u Ždralovima. HNS je trebao više pomoći. Da, nismo zadovoljni financijskom podrškom", rekao je Ćurić.

Iznenadio ih je ulazak u sezonu Druge NL

Zadovoljni su, s druge strane, nastupima prve momčadi. Bjelovar je u devet kola osvojio 19 bodova, postigao najviše golova (20) i drži drugo mjesto iza Jadrana iz Ploča. "Iznenadio nas je ovako dobar start. Planirali smo biti stabilni jer smo znali da će liga biti izjednačena.

Bili smo oprezni kako ne bismo ušli u probleme jer je zimi teško dovesti igrače. Viši rang natjecanja nije nam prioritet, ali možda se ukaže prilika", govori Ćurić, komentirajući potom novu Drugu NL, oformljenu ove sezone:

"Napravljen je velik pomak. Liga je ozbiljna, izjednačena, a tereni bolji. HNS sufinancira troškove putovanja, suđenja i službenih osoba. Ne bi nas puno više koštalo igranje drugog ranga. Bi po pitanju igrača jer tada Dinamo, Hajduk i ostali žele da njihovi juniori igraju drugu ligu. Treća je za njih već degradacija. Ali nećemo raditi korake ako bi oni imali negativan financijski utjecaj na klub."

Prošle sezone imali napadača koji je igrao Ligu prvaka

Prošle sezone imali su dvije velike zvijezde. Bosanskohercegovački napadač Nusmir Fajić, s iskustvom igranja Lige prvaka s Mariborom, bio je prva. Druga je bio bivši igrač Slaven Belupa David Arap. Obojica su napustila klub, pa po imenu sada odskače Dominik Glavina, nekadašnji napadač Varaždina, Slavena, zaprešićkog Intera, slovenskog Rudara i rumunjske Craiove.

"Fokusirali smo se na mlade igrače. U prošloj ligi su u prvom poluvremenu trebala biti trojica mladih igrača, a sada moraju biti cijelu utakmicu, što povećava roster mladih igrača. Imamo li svojeg jednako kvalitetnog igrača, nema smisla dovoditi tuđeg.

Ždralovi i mi smo u vrhu lige, zato ne možemo imati sve domaće igrače", objašnjava Ćurić posljednji prijelaznik rok, tijekom kojeg je, među ostalim, stiglo par igrača iz BiH. Od vlastitih izdanaka u cijelom rosteru imaju 11 domaćih igrača od kojih su prvotimci kapetan i bočni igrač Patrik Šantalab, stoper Mario Nikolić, drugi bočni Mario Ljevar te veznjak Jakov Pranjić.

"Problem je ovakav. Najbolji igrači naše škole nogometa odlaze u prvoligaške klubove i tamo imamo nekoliko reprezentativaca, kao što su Marko Capan u Hajduku te Mihael Letica i Patrik Marić u Slaven Belupu.

Ta će se djeca vratiti samo ako ne uspiju u seniorskom nogometu u HNL-u. Tako je i zagrebačkom Dinamu, koji prodaje najbolje igrače u velike klubove, a u seniorima igra nekoliko razvojnih igrača iz njihove škole. Sve je isto, ali na različitim razinama", govori Ćurić.

"Nekad za nas nisu htjeli ni čuti"

Igrači Bjelovara treniraju ujutro i poslijepodne te imaju utakmicu. Za par onih koji žive u Zagrebu spremni su posebni programi kao zamjena za jutarnje treninge. Velik broj sportskih obaveza podrazumijeva malo preostalog vremena, stoga ne čudi da samo Šantalab istovremeno ima uobičajeni posao.

"Bjelovar igračima izvana nudi ozbiljan rad, kvalitetne uvjete i redovite isplate. Mi smo im odskočna daska za veće klubove. Nekad nisu htjeli ni čuti za Bjelovar, sada je drugačije. Također, u višem smo rangu natjecanja pa je lakše dovesti ozbiljnijeg igrača. 

Napredovanjem bismo lakše surađivali s prvoligašima. Teško je Hajduku, recimo, poslati igrača na posudbu u treći rang. Kao da ga mi pošaljemo u županijsku ligu. Tek se sad pojavljujemo na nogometnoj mapi, tek se sad za nas čuje nakon što nas 15-ak godina nije bilo", govori Ćurić.

"Ne možemo zadržati mlade kada dođe upit prvoligaša"

Veselilo bi ih kada bi po sezoni zadržali barem jednog juniora, koji bi postao stožerni igrač seniora. "Juniori su nam prošle godine igrali Prvu HNL. Ispali su i osmorica su otišla u Ždralove, gdje sada opet igraju prvu ligu. Kada bi nam ostao jedan igrač po sezoni, kroz deset godina imali bismo cijelu postavu svojih igrača", priča Ćurić, svjestan kako je mlade talente nemoguće zadržati.

"Ne možemo zadržati mlade kada dođe upit prvoligaša. Nije realno niti bi bilo moralno. Kako se penjemo na više razine, najbolji će nas klubovi više pratiti. Morat ćemo se ograditi stipendijskim ugovorima, zbog kojih ne možemo dobiti odštetu, ali bismo imali pregovaračku poziciju u kojoj dijete ne bismo morali pustiti. A ako bi nam klub želio pomoći, mogli bismo se dogovoriti", dodaje.

"Drugi rang je optimalan"

Dok infrastruktura napreduje, Ćurić je svjestan da na ostalim razinama postoji prostor za napredak - društvene mreže, web stranica, fan shop ili marketing - ali zbog financija moraju raditi kompromise. Pitat će, stoga, je li bolje zaposliti novog trenera ili osobu koja će voditi te segmente kluba. Koliko su god stabilni, napominje, nisu došli na razinu na kojoj bi zaokružili priču.

"Ne nađe li se veliki sponzor, maksimum kluba je drugi rang hrvatskog nogometa. Da podignemo budžet i na pet milijuna kuna, iz prve lige ispadaš u sekundi. Drugi rang bio bi optimalan. Dosad nije bilo interesa velikih sponzora, no u drugačijoj smo poziciji otkad imamo stadion", zaključuje.

Pročitajte više