Foto: Index
REKORDNO visoku kaznu - dvije službene utakmice bez publike i 150 tisuća švicarskih franaka - odrezala je FIFA Hrvatskom nogometnom savezu, jer su navijači njegove reprezentacije u ožujku na prijateljskoj utakmici s Izraelom uzvikivali "Za dom - spremni!", a slične grijehe stavljaju im na dušu i na utakmici koja se par dana kasnije igrala kod Mađarske.
Fotografija nam svjedoči kako je prvu inkriminirajuću utakmicu, onu osječku protiv Izraela, prisustvom uveličalo najviše državno izaslanstvo: predsjedniku saveza Šukeru društvo su u loži pravili predsjednik Vlade Tim Orešković i ministar sporta Predrag Šustar. Velika navijačica i predsjednica države nije mogla doći zbog obaveza, ali reprezentativcima je poželjela sreću putem Facebooka.
Usprkos tome što su tribine Gradskog vrta na utakmici protiv Izraela bile pune, atmosfera je bila hladna, nikakva, dominirala je tišina i osjećaj praznine, pa se prateći utakmicu putem televizije, a kamoli uživo, s lica mjesta, moralo čuti skandiranje "Za dom - spremni!" koje je bilo jedino jasno, glasno i dulje skandiranje na punom osječkom stadionu tijekom utakmice Hrvatske i židovske države Izrael.
Ali, najviši dužnosnici i uglednici pravili su se da ne čuju što viču njihovi podanici. Tim Orešković cijelu utakmicu u loži se smijuljio i došaptavao s Davorom Šukerom, a tik do njih bio je direktor HNS-a Damir Vrbanović, USKOK-ov optuženik za nogometni kriminal i zločinačko udruživanje. Zamotani u dekice s kockastim uzorkom očigledno su si kliknuli na prvu i predsjednik Vlade sigurno u trenucima razmjene nježnosti s predsjednikom HNS-a nije čuo povike svjetine.
Štoviše, nakon utakmice premijer i resorni ministar istaknuli su navijanje i ugođaj na osječkim tribinama kao pozitivan primjer, a "konstruktivnošću" se istaknuo i reporter koji je za državnu televiziju prenosio utakmicu:
"Moramo pohvaliti osječku publiku, koja je stvorila jednu lijepu atmosferu." Atmosfera je, ponovimo to još jednom, bila očajna, ali lažno nabrijavanje nepostojećeg štimunga beznačajno je u usporedbi s onim što (ni)je napravio dok je s osječkog stadiona u svijet jasno, glasno i dovoljno dugo odlazilo urlanje "Za dom - spremni!" - ni jednom riječju nije ga osudio, niti se deklarativno ogradio od tih gadarija.
Kada je odmah nakon utakmice krenula žestoka javna osuda ustaških pokliča na utakmici Hrvatske i Izraela, ali i jednako sramotnog izostanka reakcije uglednika na te ispade, HTV je dan poslije svog čovjeka koji je hvalio "jednu lijepu atmosferu" opravdao da "nije čuo" ono što je svatko čuo, dok su se tek dva dana kasnije, pod pritiskom javnosti konačno oglasili Hrvatski nogometni savez i Vlada Republike Hrvatske, koji su pri tome poslužili identičnim sintagmama i osudili isticanje "svih simbola i slogana koji veličaju totalitarističke režime".
HNS-u, Vladi RH i osobi koja je pisala oba priopćenja, moralo bi biti jasno da se na hrvatskim tribinama i utakmicama hrvatske nogometne reprezentacije, ne ističu i ne uzvikuju simboli i slogani koji veličaju totalitarističke "režime", nego samo jednog, ustaškog genocidnog režima, koji je na travnjaku Maksimira uzvikivao pomoćni trener hrvatske reprezentacije i režima na grobu čijeg "poglavnika", ratnog zločinca, izdajnika i kukavičnog bjegunca je nasmijan pozirao HNS-ov predsjednik.
Navijači dakle samo ponavljaju ono što nekažnjeno, štoviše, popraćeno sa simpatijama mnogih, rade igračke, trenerske i dužnosničke perjanice hrvatskog nogometa i Hrvatskog nogometnog saveza.
Činjenica da Hrvatsku i njen nogometni savez zbog toga opet kažnjava (Šimuniću je FIFA prije tri godine zbog ustašluka toga prekinula karijeru, a Šukerov savez sada kaznila do sada najvišom kaznom) i s mračnom stranom hrvatske povijesti suočava "strano tijelo" i to multinacionalna kompanija ogrezla u najtežem kriminalu, korupciji i krađi, kojoj je smjenu generacija proveo FBI, najbolje govori kakvi likovi drmaju hrvatskim nogometom i kakve su "vrijednosti" prenijeli s terena i fotelja na tribine.