NOGOMETAŠ WBA-a Filip Krovinović rođen je 29. kolovoza 1995. u Zagrebu, ali njegovi korijeni su iz Petrinje. Tamo mu živi cijela obitelj, prijatelji i poznanici. Kad su razorni potresi pogodili Petrinju i ostatak Banovine, Krovinović nije čekao i odmah je pokrenuo akciju pomaganja potrebitima.
S Filipom smo razgovarali neposredno prije treninga. Pričali smo o katastrofi koja je zadesila njegovu Petrinju, ali smo se dotaknuli i teške situacije u kojoj se nalazi WBA. S posebnim respektom Krovinović nam je pričao o Slavenu Biliću, treneru koji ga je doveo u Englesku iz Benfice.
Kako si se osjećao kad si čuo što se dogodilo u Petrinji i ostatku Banovine?
Roditelji su mi iz Petrinje, tamo mi je cijela obitelj, rođaci, baka i djed, prijatelji… Kad sam čuo što se dogodilo, bilo je: 'Uh, što sad?' Odmah sam zvao, ali kako su zbog potresa linije bile u prekidu, nisam mogao nikoga dobiti. Priznajem da me panika uhvatila, ali srećom, svi su živi i zdravi. Najbitniji su ljudski životi, jer oni se ne mogu vratiti, a mi sad idemo napraviti Petrinju novom i ljepšom. Ljudi i grad su preživjeli puno toga, preživjet će i ovo. Ako je meni bilo toliko stresno, onda možete zamisliti kako se osjećaju ljudi koji žive tamo. Užas.
Među prvima si krenuo u akciju financijskog pomaganja potresom pogođenim područjima. Kako je to izgledalo?
Moj tata se odmah čuo s ljudima iz grada i uplatili smo na račun grada Petrinje. Puno ljudi je uplatilo novac, a ja sam stupio u kontakt s vođama navijača Benfice i WBA-a i zamolio ih da i oni sudjeluju ako mogu. Jedna funta, jedan euro. Nitko nije odbio i na tome sam im jako zahvalan. Međutim, ne namjeravam tu stati. Imamo još puno posla. Petrinja je porušena, obnova će trajati jako dugo i svaka kuna nam je potrebna. Plan mi je da uložimo u sport, u kulturu, škole, vrtiće… Ovo je tek početak.
WBA se grčevito bori za ostanak u ligi. Kakvo je stanje u klubu?
Sve znate, situacija nije bajna. Slaven je, nažalost, dobio otkaz, došao je novi trener Sam Allardyce i idemo korak po korak pa što bude. Uvjeren sam da se možemo izvući i da kvalitetu imamo. Liga je jako izjednačena, svatko svakoga može dobiti i ako uhvatimo dobar ritam, svašta se može dogoditi. Idemo korak po korak. Ipak, trebat će nas malo i sreća pomaziti.
Čudna ste ekipa. Protiv Cityja i Liverpoola odigrate remi, a onda u dvije utakmice zaredom protiv Arsenala i Leedsa imate gol-razliku 0:9. Kako to tumačiš?
Protiv Cityja i Liverpoola smo se maksimalno nabrijali, a oni su vjerojatno mislili da će lako s nama. Uzeli smo jednima i drugima bod. Protiv Arsenala i Leedsa nisam igrao, pa mi je teško reći što se dogodilo na samom terenu, ali vjerojatno smo ušli u te dvoboje na valu remija protiv Cityja i Liverpoola i opustili smo se. To je bila pogreška. U Premiershipu nema opuštanja protiv nikoga i bili smo kažnjeni.
Kako si se osjećao kad si čuo da je Bilić dobio otkaz?
Bilo je mi je jako teško. Slaven me je doveo u klub, inzistirao je na meni, vjerovao je u mene. Kad trener ima toliko povjerenje u tebe, onda letiš. Stvarno sam igrao dobro, a u klubu je vladala fantastična atmosfera. Slaven je znao ujediniti svlačionicu i bilo je užitak igrati za njega. No ovo je nogomet, takve stvari se događaju, to je neminovno. Krivo mi je što je otišao, ali ja sam profesionalac. Nisam potonuo, idemo dalje. Zdrav sam, radim i treniram dobro i čekam svoju priliku. Što se tiče Slavena, drago mi je da je našao novi klub. Poznavajući ga kao osobu i znajući njegove ljudske i trenerske kvalitete, znam da će i u Kini napraviti sjajne rezultate.
Jeste li se čuli otkako je otišao?
Naravno. Stalno smo u kontaktu. Kad je dobio otkaz, najprije se želio dobro odmoriti, a onda je stigla ponuda iz Kine. Ne bojim se ja za Slavena.
Kakvo je sad stanje u Engleskoj vezano za pandemiju koronavirusa?
Klasičan lockdown. Dakle, rade samo apoteke, banke te dućani s osnovnim namirnicama. Sve ostalo je zatvoreno. Škole i fakulteti funkcioniraju online, a kafići, restorani i klubovi su zatvoreni. Nogomet ide dalje. Redovito se testiramo, pazi se na svaki detalj. Pokušavamo izvući najviše iz ove grozne situacije.
Prije pet godina si iz Kranjčevićeve otišao u portugalski Rio Ave, ali Dinamo te posebice Hajduk su bili u igri. Je li ti žao što nisi igrao u jednom od dva najveća hrvatska kluba?
Naravno da mi je žao. Dinamo i Hajduk su bili zainteresirani, pogotovo Hajduk. Pregovori su bili u poodmakloj fazi, a onda je sve propalo. Hajduk se nije plasirao u Europa ligu i nije imao novca koliko je Zagreb tražio za mene. Šteta, volio bih da sam još neko vrijeme igrao u HNL-u, ali ne smijem biti razočaran. Imam sjajnu karijeru. Igrao sam u Portugalu, bio sam član slavne Benfice, sad igram u Premiershipu. Prezadovoljan sam.
Još je ostala samo reprezentacija?
Da, reprezentacija. Svaki klinac koji zaigra nogomet sanja o pozivu u nacionalnu vrstu. Nisam ni ja iznimka. Tu sam. Radim, treniram, dokazujem se i što je najvažnije, ne nedostaje mi samopouzdanja i vjere u vlastite mogućnosti. Ozljeda mi je oduzela priliku da odem na SP. Sad sam zdrav i sve je na meni.
Jesi li u kontaktu s Dalićem?
Nisam još, ali nadam se da ću biti.