KRUNO JURČIĆ, nekadašnji igrač Dinama, ovog je ljeta po drugi put postao trener kluba, nakon što je Vahid Halilhodžić otišao zbog žestokog sukoba sa Zdravkom Mamićem.
Jurčić je Dinamo prvi put vodio od ožujka 2009. do svibnja 2010. i u tom razdoblju je osvojio prvenstvo i kup 2008/09 i prvenstvo 09/10. Međutim, više nego po uspjesima među nedostojnom konkurencijom, ostao je zapamćen po naprasitoj, teškoj naravi i svađanju s novinarima, dok prema gazdi Mamiću nije bio ni najmanje buntovan.
Jurčiću je presudio neuspjeh tamo gdje se nije trebao plasirati
Činjenica je da je u ljeto 2011. bitno premašio ciljeve koje je uprava pred njega postavila prije početka sezone: Hrvatska dupla kruna "pod normalno", a u Europi obaveza plasmana u Europa ligu.
Liga prvaka se nije glasno spominjala, iako su Mamići još od svibnja gradili momčad "za velike stvari". Vratili su Jerka Leku, dovedeni su HNL-kapitalci Mehmed Alispahić, Ivan Krstanović, a kada je ždrijeb pretkola sve više otvarao vrata Lige prvaka, krenula su i prava pojačanja: Domagoj Vida i šećer na kraju - Hajduku oteti Josip Šimunić.
Skandinavska pretkola pokazala limite trenera i igrača
Kako je Liga prvaka postajala sve bliža, a igrački kadar sve raskošniji, povećavali su se i apetiti uprave i javnosti, a Jurčić to očito nije mogao pratiti.
Dinamo je krajem kolovoza u play-offu LP igrao protiv Malmoa i nakon 4:1 u prvoj utakmici, u uzvratu izgubio 0:2, ali da nije bilo Ivana Kelave, Švedani bi lako nadoknadili ono što se činilo kao Dinamova nedostižna prednost.
Heroj na jedan dan
Već tada (ali i nakon Helsinkija u pretkolu prije) kreću žestoke kritike na Jurčićev račun, koje su se slegnule nakon dobrog starta u prvenstvu i naročito "herojskog pada" u 1. kolu Lige prvaka protiv Reala.
Vitez tužnog lika je tada jedno kratko vrijeme čak figurirao kao junak, ali brzo je uslijedio povratak u realnost - tribine i mediji ga nikad nisu ljubili (za razliku od vremena dok je bio trener Istre i Slavena), a tvrdoglavi, svadljivi i protiv samokritike cijepljeni Jurčić, nije se niti trudio prikrivati da je osjećaj uzajaman.
Uživanje s Jurčićevim Dinamom? Jedino ako ste mazohist ili Hajdukovac
Uvjerljivi gostujući porazi kod Lyona i Ajaxa, nakon kojih je vrtio mantru "kako je igračima u Ligi prvaka cilj učiti i uživati", domaći debakl od Ajaxa kada je na negodovanje publike zbog uvođenja Pokrivača umjesto napadača Beqiraja odgovorio kako "nije jukebox", do reakcije na potop u Madridu, pokazivali su da je Jurčić naumio inatiti se do kraja, koji se slutio iza ugla.
Jurčić je izvisio, ali što je s igračima koji su nonšalancijom i neborbenošću osramotili klub koji ih bogovski plaća?
Poslije poraza od Zadra, kada je Mamić napao Badelja ("piša se na klub"), Jurčić kapetana nije uzeo u obranu i tu je konačno puklo između njega i svlačionice. Igrači su mu ionako zamjerali što trpi neprekidna pijanstva "Mamićevog sina" Sammira. Jurčić se etikete Zdravkova klimavca pokušao otarasiti nedavnim kažnjavanjem Brazilca, koje je naravno, bilo kozmetičke prirode.
Upravo su ove dvije superzvijezde najveća igračka razočaranja Dinamove jeseni, tijekom koje je Jurčić pokazao da ne zna mobilizirati, razdrmati i motivirati momčad punu igrača na zalasku i klinaca kojima su menadžeri napunili džepove parama, a uši pričama da su novi Messiji.
Nakon statiranja na terenu u Madridu, igračima ni poklonjeni penal nije bio dovoljan za pobjedu u Zaprešiću, a poslije remija u Vinkovcima, bilo je jasno da će prvi sljedeći poraz, pa makar na "dvoranskom prvenstvu", biti koban za Jurčića.
Krunino prokletstvo
Kruno Jurčić je Dinamo uveo u 12 godina snivanu Ligu prvaka, u Europa ligi slavio je u Bruxellesu i Temišvaru, osvojio je dva prvenstva i kup, ali u klupsku povijest ne ulazi kroz vrata za velikane, nego kroz ulaz za vjernu Mamićevu poslugu.