Postao je najbogatiji, hoće li i najbolji ikad? Đoković u lovu na Federera

JOŠ NEDAVNO smo pisali o "velikoj četvorci" svjetskog tenisa, no od "velike četvorke" na vrhu je ostao samo jedan - Novak Đoković, koji rekorde svojih prethodnika ruši iz dana u dan.

 

Osvajanjem Miamija, bez izgubljenog seta i uz dominantnu igru, Đoković je prestigao Rogera Federera na vrhu liste tenisača s najvećom zaradom od turnira u povijesti. Najbolji igrač svijeta dosad je zaradio 98,1 milijun dolara, 300 tisuća više od Federera, te je još jedan korak bliže tituli "najvećeg ikad", koju zasad drži upravo Švicarac.

 

 

Kada se govori o najboljem u povijesti, u prvi plan se ističu Grand Slam titule, kojih Federer ima 17, ali je posljednju osvojio još 2012. godine na Wimbledonu. Od posljednje Federerove najveće titule, Đoković ih je osvojio još šest i stigao do brojke od 11 u karijeri. 

 

Budući da Federer ima 34 godine i da srpskog tenisača u meču na tri dobivena seta nije pobijedio upravo od Wimbledona 2012. godine, izgledno je da neće popraviti brojku osvojenih Grand Slamova, pa se postavlja pitanje koliko ih još može osvojiti Đoković.

 

 

Konkurencije, trenutno, nema. Federer, zbog godina, sve teže podnosi mečeve na Grand Slamovima, Rafael Nadal, za kojeg se smatralo da će ugroziti Federerove rekorde, uništen je ozljedama, a četvrti član "četvorke" Andy Murray nije isti igrač od ozljede leđa 2013. godine, pa i ne čudi što se Novak lako obračunava s najvećim rivalima.

 

Murrayja je pobijedio u 11 od posljednjih 12 okršaja, Federera u šest od zadnjih osam, a Nadala u 10 od posljednjih 11 međusobnih dvoboja. 

 

"Otkako znam za sebe i ovaj sport, ne znam nikog tko je igrao na ovom nivou. Izgubio sam od čovjeka koji igra savršeno", priznao je Nadal nakon prvog ovogodišnjeg poraza od Đokovića.

 

 

Ispred sebe, ako ne bude velikih ozljeda, 28-godišnji Đoković ima najmanje tri-četiri sezone vrhunskog tenisa, a njegova zastrašujuća dominacija govori nam i da će biti pravo čudo ako do 2018. godine ne osvoji najmanje četiri Grand Slama. 

 

 

 

 

U posljednjih pet godina, pored ostatka nekad "velike četvorke", Đokovića su na Grand Slamovima uspjeli pobijediti još samo Stan Wawrinka (Australian Open 2014. i Roland Garros 2015.) i Kei Nishikori (US Open 2014.). Upravo od njih dvojice mora strahovati u lovu na rekorde jer je Wawrinka igrač inspiracije, a Nishikori jedan od rijetkih koji Đokoviću može parirati u razmjenama s osnovne crte.

 

 

Ostatak Toura, zasad, izgleda bezopasno po najboljeg tenisača svijeta - Marin Čilić ga nikad nije pobijedio, Tomaš Berdych je u padu, Miloš Raonić je nedavno osjetio koliko je ubitačan Novakov retern (poraz 2:6, 0:6 u finalu Indian Wellsa), a Nick Kyrgios kao predvodnik mlade garde još, prije svega psihički, nije spreman za osvajanje Grand Slama.

 

Od šest Grand Slamova, koliko Đokoviću nedostaje da dostigne Federera, jedan mora biti Roland Garros kako bi uopće ušao u raspravu o najboljem ikad. Igrao je tri finala u Parizu, dva puta ga je zaustavio kralj pariške šljake Nadal, a prošle godine senzacionalni Wawrinka. 

 

 

 

 

Već za dva mjeseca ima priliku konačno osvojiti Roland Garros i tako se izjednačiti s Australcem Royom Emersonom na četvrtom mjestu po broju Grand Slamova (12). Ispred su još samo Federer (17), Nadal i Pete Sampras (14). 

 

Đoković, uvjeren u svoje mogućnosti, ne poriče da je započeo lov na Federerove rekorde: "Naravno da razmišljam o tome!"

 

Već sad, uz očekivano povećanje broja Grand Slam naslova i, uz sjajnu igru na zemlji, vjerojatno osvajanje Roland Garrosa, Đoković ima argumente za bitku oko titule GOAT-a (Greatest of All Time):

 

 

Federer je 12 od svojih 17 Grand Slam osvojio od 2003. do 2007. godine kada je u svjetskom tenisu vladala velika smjena generacija. Dovoljno je pogledati protiv koga je dolazio do najvećih titula - Mark Philippoussis, koji nikad nije bio bolje plasiran od osmog mjesta a tada je bio 48., nestabilni Marat Safin, tada 86. tenisač svijeta, mušterije Andy Roddick i Robin Soderling, u finale Australije zalutali Marcos Baghdatis i Fernando Gonzalez, te po jednom neiskusni 20-godišnji Novak Đoković, Lleyton Hewitt i 35-godišnji veteran Andre Agassi. Tek je Nadala pobijedio u dva finala, oba na najlošijoj Nadalovoj podlozi travi, te tri puta Andyja Murrayja, koji je tek nakon Wimbledona 2012. postao spreman za Grand Slam naslov.

 

Protiv svojih najvećih rivala Đokovića i Nadala osvojio je samo tri titule u 12 finalnih okršaja, a to se ne može pripisati godinama jer je Federerov "pad" uslijedio u 26. godini. 

 

Za usporedbu, Đoković je 10 od 11 svojih Grand Slam naslova osvojio protiv Federera, Nadala ili Murraya i njegovi suparnici u finalima su imali prosječan ranking 6.5, dok su Federerovi bili dosta slabije plasirani (16.3).

 

 

Đoković je vladar "velike četvorke", te jedini koji ima pozitivne omjere sa svim najvećim rivalima - Federer 23-22, Nadal 25-23 i Murray 21-9, s tim što će te omjere do kraja karijere i popraviti. Federer i protiv Nadala ima negativan omjer (11-23), a tek je bolji od Murrayja (14-11).

 

 

 

Možda je Federer atraktivniji, sigurno je i omiljeniji, ali Đoković je jednostavno bolji igrač, igrač bez mane i igrač koji svojim napretkom iz sezone u sezonu i psihičkom snagom čini da konkurencija izgleda slabije nego što ona zaista jest. 

 

Koliko je Beograđanin bolji od konkurencije govori i sinoćnja izjava poraženog Nishikorija: Ne možeš mu ništa, nema niti jednu slabost!

 

 

Prošlogodišnja Đokovićeva sezona najbolja je u povijesti jednog tenisača. Osvojio je 11 turnira, tri Grand Slama, igrao je na 15 finala zaredom, imao omjer pobjeda i poraza 82-6, te srušio rekorde u osvojenim Mastersima, bodovima i zaradi.

 

Njegovoj prošloj sezoni smo se divili, a aktualna, u kojoj u rasporedu ima i Olimpijske igre gdje mu nedostaje zlato, mogla bi biti i još bolja nakon što je već do travnja osvojio četiri turnira, a jedini poraz je ustvari predaja zbog ozljede oka.