DVADESET godina nakon što je podigao pehar svjetskog prvaka, Marco Materazzi prisjetio se finala koje je Italiji donijelo četvrtu titulu. U razgovoru za televiziju Talijanskog nogometnog saveza (FIGC) govorio je o ključnim trenucima karijere, od pobjedničkog gola u finalu i raspucavanja jedanaesteraca do slavnog incidenta sa Zinedineom Zidaneom, ali i o obitelji i vrijednostima koje su mu važnije od svih trofeja.
Prisjećajući se raspucavanja jedanaesteraca u finalu protiv Francuske, Materazzi je otkrio tko je sve izbjegavao odgovornost. "Kad je došlo do jedanaesteraca, neki su se već bili predali. Rino Gattuso je, recimo, već skinuo kopačke. Iaquinta se držao po strani, a Fabio Cannavaro je rekao da će on pucati šesti, iako mislim da bi Buffon bio na redu prije njega.
Nije nas ostalo puno. Ja sam oduvijek izvodio jedanaesterce i osjećao sam se spremno, unatoč praznovjerju da ćeš promašiti ako si već zabio gol u utakmici. Ali kad dođeš do te točke, nema povlačenja", rekao je. Unatoč Svjetskom prvenstvu, Ligi prvaka i pet naslova prvaka Italije, Materazzi ističe da su mu najvažniji odnosi s obitelji - ocem trenerom, suprugom Danielom, troje djece, unukom i bratom Matteom, koji je 2024. obolio od ALS-a.
Majku je izgubio s 15 godina. "Ja sam osoba koja je sve postigla krenuvši od nule i koja ima predivnu obitelj. To je najvažnije, neovisno o tome što sam osvojio ili izgubio."
U vrijeme kad su se braniči rijetko priključivali napadu, Marco Materazzi bio je iznimka. Ljevak s dobrom tehnikom i specijalist za kaznene udarce, u sezoni 2000./2001. u dresu Perugie postigao je 12 golova, što je i danas rekord za braniča u talijanskom prvenstvu. Ipak, naglašava da mu je obrana uvijek bila prioritet.
"Što se tiče čistoće igre i taktičke inteligencije, Nesta je uz Maldinija bio najbolji. Pored njih sam se osjećao pomalo nelagodno, no s Cannavarom je bilo drugačije, bili smo kao dva dječaka koja se igraju u parku. Današnji braniči su drugačiji, ali promijenio se i nogomet.
U naše vrijeme prvo je pravilo bilo čuvati igrača i ne primiti gol. Danas branič gotovo mora bolje znati igrati nogom nego paziti na protivnika. Uvijek sam smatrao da branič mora biti branič, veznjak veznjak, a napadač napadač."
Tijekom karijere nosio je dresove brojnih klubova, od Marsale i Carpija do engleskog Evertona, ali samo je tri poljubio. "To su oni za koje sam najviše vezan. Dres reprezentacije, dres Perugie, kluba koji mi je omogućio da dođem do nacionalne momčadi, i dres Intera. S njim sam osvojio trostruku krunu sa suigračima poput Tolda, Cordobe i Zanettija, s kojima sam proživio i poraz 5. svibnja 2002. To je dokaz da na kraju uspiješ ako ustraješ u ostvarenju svojih ciljeva." Na leđima je nosio broj 23 u čast Michaela Jordana: "Otac mi je govorio da bih trebao igrati košarku. Srećom, nisam ga poslušao."
Zidaneovo isključenje u berlinskom finalu potaknula je jedna Gattusova primjedba. "Kad je Buffon obranio onaj Zidaneov udarac glavom, Rino me htio ubiti jer ga nisam čuvao. Ja sam zapravo pazio na Trezegueta, ali s Rinom se u nekim trenucima nije isplatilo raspravljati. Malo kasnije, u sličnoj situaciji, povukao sam Zidanea za dres da ne bi skočio. Ispričao sam mu se dvaput, a kad mi je treći put bahato rekao 'ako želiš moj dres, dat ću ti ga poslije', nešto sam mu odgovorio. Ali nije to bilo ništa gore od onoga što smo si kao klinci dobacivali dok smo igrali na ulici."
Materazzijevo Svjetsko prvenstvo bilo je puno uspona i padova. Ušao je u igru u trećoj utakmici protiv Češke umjesto ozlijeđenog Neste i odmah zabio gol glavom, vrlo sličan onome u finalu. "Taj gol bio je važniji od onog u finalu jer nam je omogućio da izbjegnemo Brazil. Krenuli smo lakšim putem koji nas je ojačao.
Do utakmice s Njemačkom postali smo nepobjedivi. Taj sam gol posvetio majci." U sljedećoj utakmici protiv Australije bio je isključen, no vratio se za finale. "U finalu se ponovno ukazala prilika. Kad sam skočio, osjetio sam kao da me netko gurnuo visoko i pomislio sam na majku. No, jedina zraka svjetlosti na stadionu u Berlinu obasjavala je moju suprugu i djecu. Recimo da je to nešto što treba podijeliti."
Nakon 2006. godine Italija nije uspjela proći grupnu fazu Svjetskog prvenstva, a dva puta se nije ni kvalificirala. Ovog mjeseca reprezentaciju očekuju ključne utakmice doigravanja za odlazak na prvenstvo u Americi, a vodi ih još jedan svjetski prvak iz 2006., Gennaro Gattuso.
"Znam da će Rino dati sve od sebe da nas odvede na Svjetsko prvenstvo. Preuzeo je najteži mogući zadatak jer su izravne kvalifikacije bile gotovo izgubljene. Pokušava prenijeti svoj entuzijazam na momčad. Protivnici nisu spektakularni, ali su čvrsti, i on mora osigurati da igrači budu mirni.
Uvjeren sam da radi s maksimalnom profesionalnošću, a to je najvažnije kako bismo bili spremni za ove teške susrete", zaključio je Materazzi.