GLJIVE, koje obožava, i kolač Ledeni vjetar čekali su na stolu Sandra Rašića, junaka finalne utakmice juniorskog Final Foura ABA lige, svega dan nakon velike pobjede u dvorani Vijuš. Mamina kuhinja i podrška obitelji stigle su kao prava nagrada za istaknutog prvotimca juniorskog sastava Cibone, novog prvaka regionalnog natjecanja u konkurenciji do 19 godina.
Dečko koji je ubacio 7 trica od 12 pokušaja (ukupno 26 poena) i nepogrešivo vodio svoj tim do slavlja u Slavonskom Brodu, dobio je od kluba par dana slobodno kako bi uz najbliže proveo neko vrijeme i odmorio se od izuzetno uzbudljivog vikenda.
Kakav je doček bio?
Cijela je obitelj očekivala ovako nešto, vjerovala je u mene i naslućivala sve to. Imam osjećaj da im je bilo više drago nego meni. Mama i tata, a također i prijatelji su me sačekali. Bilo je i slavlja kod mene, prije svega zbog mog 18. rođendana koji je bio prošlog tjedna, a onda je sve bilo još malo ljepše zato što sam osvojio ABA ligu. Bio sam pod euforijom dva dana, a sada, kad je sve prošlo, mislim da sam zaslužio ovakvu utakmicu kroz cijelu sezonu, kao i kroz rad koji sam uložio. Ne može biti ljepše nego pobijediti pred domaćom publikom."
Kako je bilo igrati kod kuće, u Slavonskom Brodu, na F4 juniorske ABA lige?
Očekivao sam da ću imati tremu, pogotovo pred prvu utakmicu sa Cedevitom. Imao sam neki pritisak, ali kad je krenula utakmica, sve me prošlo. Sam sam sebi rekao da se moram smiriti i fokusirati samo na loptu i teren. U tome sam i uspio, iako mi nije bilo jednostavno što vidim toliko poznatih ljudi okolo, i što znam da od mene očekuju ono najviše i najbolje u svakoj sekundi. Nadam se da sam u finalu to i ispunio i da sam opravdao tu vjeru koju su imali u mene. Sve ukupno bilo je zaista sjajno jer mi juniori nismo navikli igrati pred punim tribinama tako često, a još pred domaćom publikom. Posebna najava spikera koju sam dobio također mi je dala krila. Svaka pohvala organizatorima natjecanja i publici.
Šutirao si 7 od 12 trica u finalu. Jesi li imao neku utakmicu u kojoj si bio još bolji?
Mi juniori Cibone igramo za jedan seniorski klub, Zapad, to je treća hrvatska liga, i tamo sam imao dvije utakmice u kojima sam također imao po 7 ubačenih trica.
Je li šut tvoje najjače oružje?
Najveći plusevi su mi šut i obrana, a minus mi je možda dribling. To znam da trebam popraviti, ali sve popravim pomalo, pa odgađam, ne fokusiram se na to koliko bi trebalo. Mogu biti prodoran, ali imam neku blokadu u glavi i uopće ne pokušavam to. Trebalo bi i na tome poraditi. Ono o čemu bih trebao razmišljati da popravim su faulovi jer nekada napravim glupost pa upropastim sebi cijelu utakmicu.
Koga oponašaš od bekova šutera, uzimaš li neke fore od drugih košarkaša?
Od svih bek-šutera pokušavam preuzeti po neki dio, ali možda najviše kopiram Klaya Thompsona. Međutim, nemam nekog uzora na koga se ugledam. Ima ih nekoliko koje baš cijenim i, ako me već pitate da nekoga istaknem, neka to budu Dražen Petrović i Kobe Bryant.
U timu te svi spominju kao jednog od omiljenih suigrača. Kakva vam je atmosfera u svlačionici?
Sve su to super momci, stvarno. Drago mi je da smo tako jaki kao ekipa. Na početku sezone nismo baš bili usuglašeni, ali smo se poslije uigrali i postajali sve bolji. Pred ABA ligu smo došli na svoj vrhunac i super sam zadovoljan jer tu ima super momaka. Sve je na kraju došlo na svoje.
Gdje vidiš sebe za nekoliko godina, je li to dres Cibone ili nešto drugo?
Ne znam točno. Ne bih volio gledati tako 5 godina unaprijed i postaviti sebi neke nerealne snove i kasnije se razočarati. Volim ići godinu po godinu, pa da vidim koliko daleko mogu dogurati.
Koliko si zadovoljan ABA ligom, kako juniorskom, tako i seniorskom?
Ugodno sam iznenađen kvalitetom u juniorskoj konkurenciji, stvoreno je jako natjecanje koje nije bilo lako osvojiti. Nadam se da ću igrati iduće sezone za seniore i da ću na početku imati manju minutažu koja će kasnije rasti. Prvo prvenstva pa tek onda ABA liga. Takav je neki plan.
Imaš li neku svoju košarkašku filozofiju?
Nemam neki veliki san, tipa da igram u NBA-u. To nije moja priča. Meni bi se svi snovi ostvarili kada bih došao do razine Eurolige, a prije toga da se ostvarim u ABA ligi. To bi za mene bilo savršeno. Bio bih zadovoljan time i previše jer nikada ne znaš što se može dogoditi.
A neki ritual prije izlaska na teren?
Od svega pomalo, tipa Kobe Mamba mentality. To mi je možda glavna inspiracija. Da se ničega ne bojim.
Kako izgleda tvoj običan dan?
Imam rutinu jer još uvijek idem u srednju školu. Idem po redovnom programu u Elektrotehničku školu u Zagrebu i mijenjam smjene. Kad idem ujutro u školu, ustajem u 7 sati. Poslije škole se vraćam u Cibonin stacionar gdje sam smješten. Nas četvorica smo tu. Ručam i već u 14 sati idem na trening koji traje sve do 16 sati, onda dođem nazad u stacionar koji je pored dvorane da odmaram ili učim. Već u 19 sati idem u teretanu, a od 20 sati imamo trening.
Kakav si učenik?
Nikada nisam imao problema sa školom. Uvijek sam bio redovit na satovima i trudim se. Vrlo dobar sam učenik i doista nemam nikakvih problema sa školom.
Imaš li omiljenog profesora ili predmet?
Ne bih nijedan izdvojio kao omiljeni, ali bih zahvalio razrednici Božani Peraković koja predaje matematiku i koja mi, i pored toga što nisam baš najbolji iz matematike, izlazi u susret i pravda satove kad izostajem zbog košarke i vrlo rado objasni ono što sam propustio ako nisam prisustvovao nekom satu.
Kako si izabrao košarku?
Košarku nisam izabrao, to mi se spontano dogodilo. Moj bratić je išao na treninge dok smo još bili mali i imali oko 7 godina. Mene je jednom poveo i ja sam se odlično proveo, a inače sam bio živahno dijete pa sam odlučio nastaviti igrati jer sam se odmah zaljubio u taj sport.
Glazba koju voliš slušati?
Hrvatski trash, tehno. Ali i stare devedesete i ex-yu rock. Turbo folk samo slušam s društvom u klubu. Rijetko kada.
Koji ti je omiljeni broj?
Prvi koraci u školi košarke su mi bili s brojem 97. Kasnije sam u klubu u Slavonskom Brodu nosio 10 i kada sam zaigrao u reprezentaciji, htio sam taj broj i naručio sam, ali sam dobio od saveza greškom broj 7 koji sam kasnije uzeo i u Ciboni. Možda mi je to sretan broj, evo sada sam dao 7 trica…
Kako ćeš provesti ljeto?
Nadam se zauzeto i da ću igrati s reprezentacijom Europsko prvenstvo U-18 u Grčkoj. Koliko god mi se čini da smo spremni za to, može doći jedna kriva utakmica i da sve loše pođe. Još uvijek nismo skroz uigrani. Ali nadam se da ćemo biti dobri.