OBROK u fast foodu nakon noćnog izlaska 2017. zauvijek je promijenio život Lizzi Jordan, ali joj je otvorio vrata za nove prilike. Dok je studirala psihologiju na londonskom sveučilištu Royal Holloway, tada 19-godišnja Jordan otrovala se hranom i pokupila rijetku vrstu bakterije E. coli, piše BBC Sport.
Pala je u komu, borila se za život, a kad se konačno probudila, bila je slijepa. Ali nakon što je dosegnula ono što naziva samim dnom, djevojka iz Gilforda postavila si je nove izazove i sad joj je cilj postati dijelom britanske parabiciklističke reprezentacije na Paraolimpijskim igrama u Parizu iduće godine.
"Bila sam vrlo, vrlo loše", rekla je za BBC Sport. "Otkazivali su mi mnogi organi i liječnici su u nekoliko navrata upozoravali moje roditelje da se možda neću izvući. Zahvaljujući rijetkom i skupom lijeku, uspjeli su me dignuti iz kome, ali kad sam se probudila, potpuno sam izgubila vid, što me užasnulo.
Kad sam došla kući iz bolnice, pitala sam se kako ću živjeti bez vida. To ti je prozor u svijet i način na koji sve doživljavaš. Rekla sam si da imam dvije opcije. Mogu sjediti i sažalijevati se ili mogu pokušati učiniti nešto od života i možda postići nešto što ne bih mogla da imam vid."
Ponovno učila hodati pa za nekoliko mjeseci trčala maraton
Njena odlučnost odvela ju je do nastupa na londonskom maratonu 2019. i podizanja 15.000 funti u dobrotvorne svrhe, samo nekoliko mjeseci nakon što je naučila ponovno hodati, te joj pokrenula želju da nastavi pomicati svoje granice.
Iduće godine otišla je na identifikaciju talenata u britanski biciklistički savez, iako je jedva uopće vozila bicikl prije gubitka vida, te impresionirala na testiranjima. Tako je započela novo putovanje koje joj je donijelo zlato na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Glasgowu u mješovitom sprintu i broncu u tandemu s Amy Cole kao vodičem.
Trenerica Helen Prescott, i sama paraolimpijka, prvakinja svijeta i Commonwealtha kao vodič za slijepe vozače, kaže da Jordan ima ogroman potencijal. "Bila sam 15 godina u programu kao sportašica, a ona je nakon samo tri godine bolja nego što sam ja ikad bila", rekla je Scott.
"Ona je jedna od onih koji najžešće rade, nevjerojatno je raditi s njom, uvijek mi kaže kako stvari stoje i to je također čini fantastičnom sportašicom. Uvijek želi dati sve od sebe i uvijek da još više."
Jordan sada brodi novim životom i izazovima na biciklu i izvan njega te svakog dana uči nove stvari.
"Nemam vid pa potpuno ovisim o tome da me netko vodi ili korištenju bijelog štapa, prijavila sam se za treninge za korištenje i to će mi promijeniti život", kaže. "Jako me pogodilo kad sam izgubila vid jer sam bila vrlo neovisna osoba i željela sam da tako i ostane.
Morala sam progutati malo ponosa jer se moram oslanjati na nekog ili tražiti pomoć, ali kroz ovih šest godina naučila sam to prihvatiti i zaista mi je pomoglo to što sam u parasportskoj zajednici jer se svi s nečim muče, ali svi jedni druge ohrabrujemo i podupiremo da naučimo biti ponosni na svoj invaliditet i ponosni na ono što možemo učiniti umjesto da mislimo o onome što ne možemo.
Mislim da sam s tim iskustvima postala puno bolja osoba, otvorenija uma, sklonija novim izazovima i isprobavanju stvari za koje bih, dok sam vidjela, vjerojatno pomislila kako nisu za mene jer mi se ne da izlaziti iz zone komfora. Ali sad sam naučila prigrliti taj osjećaj nelagode kad izlazim iz zone komfora i zapravo vidim što u tome mogu postići."