Neponovljiva Cro Copova karijera: Od K-1 debija do ispunjenja sna u Zagrebu

Foto: Hina

STIGAO  je kraj jedne velike karijere. Mirko "Cro Cop" Filipović odlučio je otkazati meč u Seulu protiv Anthonyja Hamiltona, koji se trebao odražati za manje od tri tjedna. U karijeri se borio s onima najvećima, ali i s brojnim ozljedama zbog kojih je bio na devet operacija. Upravo je nova ozljeda razlog povlačenja i završetka karijere.

"Desna noga bolnica, lijeva noga groblje." Bila je to rečenica koju je Mirko Filipović jednom prilikom izgovorio i koja je zorno opisivala što je bila najveća prijetna njegovim protvnicima. Lijevi high-kick bio je Cro Copov zaštitni znak kojeg su se pribojavali svi koji su s njim ulazili u borbu i nakon kojeg su mnogi padali. Cro Cop je ostavio neizbrisiv trag u borilačkom svijetu i bio je borac zbog kojeg su mnogi u cijeloj regiji zavoljeli borilačke sportove i pokušali krenuti njegovim putem. Tijekom karijere borio se s najvećima. Bilo u kick boksu ili slobodnoj borbi, od K-1 preko PRIDE-a do UFC-a. Iako je pred sobom imao još dvije borbe u UFC-u tijelo više nije izdržalo te je došlo vrijeme za kraj velike karijere.

K-1 dani

Iako je svjetsku slavu stekao kroz K-1 i slobodnu borbu Mirko Filipović je na počecima karijere bio i vrlo uspješan amaterski boksač. Bio je sudionik Svjetskog boksačkog prvenstva, za Hrvatsku je na Mediteranskim igrama u Bariju 1997. osvojio brončanu medalju. U to je vrijeme već pokazivao i svoju kvalitetu u kick boksu. U prvom meču na K-1 1996. slavio je protiv Jeromea Le Bannera koji je godinu dana ranije bio finalist Grand Prixa. Nakon toga zaustavio ga je Ernesto Hoost, ali već je tada bilo jasno da bi Filipović mogao u budućnosti igrati veliku ulogu u K-1. Doduše, vratio se tek nakon tri godine kad je iznenadio cijeli svijet i porazio Mikea Bernarda u jednom od najboljih K-1 mečeva do tada. Bio je bolji i od japanske zvijezde Musashija te potom kraj borbe nije dočekao niti Sam Greco. U prvom K-1 Grand Prix finalu na suprotnoj strani čekao ga je Ernesto Hoost koji ga je zaustavio na putu do naslova. Međutim, u tom je meču nastupio sa slomljenim rebrom iz prijašnjih borbi.

Uspješna K-1 karijera se nastavila i Cro Cop je ulazio u ring s onima najvećima. Pobjeđivao je Petera Aertsa, Marka Hunta, Remyja Bonjaskog, a postao je prvi čovjek koji je nokautira Bob Sappa. Bio je u finalu K-1 WGP-a i 2000. godine, ali i tada nije uspio doći do naslova najboljeg kojeg je čekao sve do 2012. i završnice koja održana u zagrebačkoj Areni.

Odlazak u PRIDE

Paralelno s K-1 karijerom Cro Cop je počeo graditi karijeru i u slobodnoj borbi. U prvom meču bio je uspješniji od Fujite. Bilo je to u Japanu gdje je sljedećih godina Cro Cop stekao svjetsku slavu. Zbog onoga što je pokazivao tijekom borbi japanski ljubitelji MMA-ja su ga obožavali. Najbolji dani PRIDE-a ostat će posebno poglavlje u karijeri Mirka Filipovića. High-kick tada je postao njegov zaštitni znak. Prva prilika da dođe do nalova PRIDE prvaka dogodila se 2003. kad se borio s Antoniom Rodrigom Nogueirom. Cro Cop nije uspio i "submissionom" u drugoj rundi Minotaur je postao prvak.  Mirko je nakon toga angažirao Fabricija Werduma, bivšeg svjetskog jiu-jitsu prvaka, kao trenera kako bi unaprijedio borbu u parteru. Počele su se redati pobjede i Cro Cop je od PRIDE-a stalno tražio novu priliku i borbu za naslov protiv Fedora Emelianenka koja se na kraju dogodila krajem kolovoza 2005. Nakon tri runde izgubio je jednoglasnom odlukom sudaca, a Fedor je tada izjavio da mu je Mirko bio do tog trenutka najteži protivnik u karijeri. Tada je ova borba proglašena i najboljom MMA borbom svih vremena.

Pride Open-Weight Grand Prix prvak

Ipak, 2006. došao je pojasa najboljeg na PRIDE OPEN WEIGHT turniru. Na putu do naslova u prvoj borbi protivnik mu je bio Ikuhisa Minowa, profesionalni hrvač i majstoro mnogih borilačkih vještina. Nakon minutu i 10 sekundi Mirko je završio taj meč. Potom je na red došao osvajač zlata na Olimpijskim igrama Hidehiko Yoshida koji nije izdržao low kickove. U polufinalu na suprotnoj strani čekao je Wanderlei Silva kojeg je Cro Cop nokautirao svojim legendarnim high kickom tijekom prve runde. U finalu ga je čekao stari znanac Josh Barnett kojeg je dotad već dva puta pobjeđivao. Ništa se nije promijenilo niti ovog puta. Sve je bilo gotovo nakon što mu je Mirko slomio orbitalnu kost. Cro Cop je tako postao PRIDE prvak na svoj 32. rođendan, a nakon borbe je izjavio kako se više ne bi borio da kojim slučajem nije osvojio turnir.

Odlazak u UFC

Nakon što je ostvario ono što je želio nije preostalo ništa drugo nego otići u UFC. Debitirao je pobjedom protiv Eddieja Sancheza, ali onda su uslijedila dva poraza od Gonzage i Konga. Bila su to prva dva uzastopna poraza Cro Copa u karijeri te se nakratko vratio u japansko okruženje i novu japansku organizaciju DREAM FC. Najbolji nastup za UFC je vjerojatno imao protiv Pata Barryja, a uz njega je svladao i Mustaphu Al Turka i Anthonyja Perosha. Otkaza su ga koštala tri poraza prekidom od Mira, Schauba i Nelsona. Ukupni UFC omjer mu se zaustavio na četiri pobjede i šest poraza. Cro Cop je posljednju borbu u UFC-u imao 2011. kad je poražen od Roya Nelsona. Iako se špekuliralo o prekidu karijere, Filipović se vratio i krenuo u novu priču u svojoj karijeri.

Cro Cop Final Fight - prvi Mirkov nastup pred domaćom publikom

Već 10. ožujka Fight Channel je organizirao "Cro Cop Final Fight" borilački spektakl u zagrebačkoj Areni. Bilo je to oživljavanje branda koji je Zovko pokrenuo još početkom ovog tisućljeća. Puna Arena, legendarni protivnik u vidu Ray Sefa i Mirkova pobjeda, zbrojeno su donijeli pun pogodak. Nije trebalo dugo da se javi tada još uvijek snažan K-1 i izrazi želju za dovođenjem legendarnog udarača koji je 1999. bio u finalu K-1 WGP-a.

Filipović je za prestižni brand "debitirao" krajem svibnja 2012. na K-1 priredbi u Madridu nokautiravši Jorgea Javiera Lorena. Bilo je to, pokazalo se, tek dobro zagrijavanje za ono što je slijedilo - K-1 WGP. Poluzavršnica se održala u Tokiju što je dodatno motiviralo Mirka koji se vratio "u svoju drugu domovinu" nakon dugogodišnjeg izbivanja iz Japana. Očekivana pobjeda protiv Amerikanca Randyja Blakea mu je donijela plasman u veliko Finale. No, problemi u kojima se našao K-1 u tom trenutku su značili i prolongiranje same završnice, a Cro Cop je pauzu odlučio iskoristiti za povratak MMA-ju.

I taj je potez bio vrlo mudro odrađen. Za zagrijavanje je poslužio Japanac Shinichi Suzukawa koji objektivno govoreći nije bio prava opasnost za Filipovića. U međuvremenu su Fight Channel i Orsat Zovko u konkurenciji najvećih svjetskih metropola dobili organizaciju K-1 WGP-a. Bila je to prva završnica legendarnog Grand Prixa koja se ikada održala izvan Japana. Uz Cro Copa, Gergesa, Zhuravleva, Londta, Morosanua i ostale finaliste, u završnicu je s pozivnicom ušla i najveća svjetska kick boksing zvijezda - Marokanac Badr Hari. To je turniru dalo dodatnu zanimljivost i kvalitetu.

Ispunjenje sna

Gotovo točno godinu dana od Cro Cop Final Fighta, u zagrebačkoj Areni, Filipović je ponovno nastupio pred svojom publikom stigavši do jednog od najvećih uspjeha u karijeri. Nanizao je Millera, Zhuravleva i na koncu Ismaela Londta (u jednoj večeri) te se okitio prestižnim pojasem K-1 WGP pobjednika. Istog onog natjecanja gdje je bio finalist 1999. i gde je u samoj završnici poražen od Ernesta Hoosta. Cro Cop je u tom trenutku ponovno stigao na svjetski borilački tron samo godinu i pol dana nakon što je dobio otkaz u UFC te htio oprostiti od sporta.

Jedini podbačaj Oleinik

Na valu velikog uspjeha, ponude su prštale sa svih strana, a jedna od njih je bila i ona od strane nove ruske bogate promocije Legend. Meč (MMA) protiv Olexeyja Oleinika u Moskvi krajem 2013. je u biti jedini Filipovićev podbačaj u protekle tri godine. Rus je slavio prisiljavanjem na predaju u prvoj rundi nanijevši Cro Copu razočaravajući poraz. To ipak nije smanjilo interes za njegovim "angažmanima". Novonastali kick boksing gigant Glory je odlučio pokupiti sve najveće K-1 zvijezde i zagospodariti profesionalnom scenom. Cro Cop je bio jedna od njihovih prvih meta.

8. ožujka 2014. na vjerojatno najuspješnijem Gloryjevom turniru do sada, u koprodukciji Fight Channela, Filipović je ponovno nastupio u Zagrebu. Prigoda je bila posebna - legendarni "Leteći gospodin" Remy Bonjasky se nakon brilijantne karijere opraštao od profesionalnog sporta. Za posljednjeg protivnika je odabrao upravo Mirka Filipovića. Nakon tri izjednačene runde u kojima je Cro Cop vjerojatno za dlaku bio bolji, suci su pobjedu ipak dali Nizozemcu što je vidno razočaralo našeg borca.

Posljednji meč u kick boksing konkurenciji Filipović je odradio 21. svibnja 2014. u Los Angelesu. Povijest će reći da je u njemu svladao Amerikanca Jarella Millera jednoglasnom odlukom sudaca.

Dvije pobjede protiv Ishiija i pečat protiv Gonzage

Uslijedila je i posljednja MMA epizoda. Nakon Legenda, Cro Cop se preselio u slavni japanski Inoki Bom-ba-ye. Dva mjeseca nakon Los Angelesa, Filipović je kao izazivač nastupio u Tokiju protiv IGF prvaka i tada najbolje rangiranog teškaša svijeta izvan UFC-a, Satoshija Ishiija. Pobjeda prekidom u drugoj rundi mu je donijela novi pojas, ali je i pokazala značajan napredak u odnosu na mečeve protiv Suzukawe i Oleinika. To se vidjelo i u revanšu ova dva borca na Staru godinu 2014. Ovaj put Mirko je teško nokautirao Ishiija potvrdivši da je spreman i za najveće stvari. Svjetske naslovnice su tada pisale o legendarnom "high kicku" s kojeg je obrisao prašinu, a za njega se zaintesirao Bellator i novi direktor te promocije Scott Coker. No, uslijedio je obrat - potpis za UFC i povratak u slavni oktogon.

Svoj posljednji profesionalni nastup Mirko Filipović je odradio 11. travnja 2015. u poljskom Krakowu. U, kako je sam priznao, najbitnijem mu meču karijere, Cro Cop je osvetio najteži poraz u karijeri; doslovno je masakrirao Brazilca Gabrijela Gonzagu pruživši borilačku partiju u maniri svojih najboljih Pride dana. Uslijedile su pripreme za dvoboj protiv Anthonyja Hamiltona, ali i naprasan kraj.

Kombinirano, u posljednje tri godine, Filipović je odradio 8 kick boksing mečeva uz sjajan "score" od 7 pobjeda i 1 jedan poraz te pet MMA dvoboja uz 4 slavlja i 1 izgubljeni dvoboj. Zbrojeno, Mirko je od odlaska iz UFC-a ubilježio 12 pobjeda i dva poraza te je na najbolji mogući način zaokružio svoju ionako brilijantnu karijeru. Posljednje slavlje protiv Gabrijela Gonzage, koje za njega zasigurno ima izuzetnu važnost, je dalo i konačni pečat. Cro Cop zaista "spokojno" može u mirovinu nakon neponovljive karijere kojom je zadužio sve fanove borilačkog sporta ne samo u Hrvatskoj, nego i u čitavom svijetu