PORED Juventusa koji ima osam uzastopnih titula prvaka Italije, Milana i Intera koji neprestano kupuje igrače kako bi se vratili na vrh, Rome i Napolija koji su stalno blizu vrha, prvo mjesto u Serie A zauzima Lazio, klub koji je prošle sezone bio osmi na tablici.
Klub koji je u posljednjih sedam sezona samo jednom bio rangiran bolje od petog mjesta, a dva je puta bio osmi i jednom deveti, u ovom trenutku ima niz od čak 21 utakmice bez prvenstvenog poraza. To ne bi bilo toliko čudno da je klub promijenio vlasnika i odjednom dobio ogroman budžet, da ima fantastičan omladinski pogon koji razvija vrhunske igrače ili da ga krasi predani skauting, ali Lazijev uzlet je stvoren isključivo zbog rada jednog čovjeka. On se zove Simone Inzaghi.
U sjeni slavnog Pippa
Djetinjstvo i igračku karijeru proveo je u sjeni tri godine starijeg brata. Prvu šansu kao trener u voljenom klubu dobio je za rođendan, ali za vrijeme kaosa i navijačkog bijesa. Druga šansa otvorila se nakon što je jedan genijalni, ali i tvrdoglavi trener, samo dva dana nakon potpisa ugovora, dao otkaz.
Zbog toga što mu život u sjeni, kaos i sporedna uloga nikad nisu vrijeđali ego i uništili samopouzdanje, 43-godišnji Inzaghi je danas jedan od najatraktivnijih trenera na svijetu i onaj koji bi senzacionalno mogao prekinuti dominaciju velikog Juventusa.
Njegov tri godine stariji brat zove se Filippo, ili jednostavno - Pippo. Ostat će upamćen kao čovjek koji je "živio u ofsajdu", rođeni golgeter koji je u karijeri, među ostalim, tri puta bio prvak Serie A, dva puta klupski prvak Europe i jednom prvak svijeta s reprezentacijom Italije.
Za razliku od Pippa koji je pored titula s klubovima osvajao i mnoga individualna priznanja, Simone je imao skromniji učinak - jednom je bio prvak Italije, tri puta je osvojio talijanski kup i jednom europski Superkup.
Simoneov uspjeh je također velik jer ne postaje se lagano prvakom Italije, ali razlika u ostvarenjima dvojice braće bila je značajna i ona je oslikavala i razliku u njihovoj igračkoj kvaliteti. Ta razlika bila je vidljiva još dok su bili djeca jer bilo je očekivano da Pippo postigne veći uspjeh.
No Simoneu to nije bila prepreka da korača za svojim snovima. Sreća njegovog brata bila je i njegova sreća, kao i obratno. Interesantno je da su obojica bili napadači, a jedna od rijetkih nogometnih osobina koju je Simone imao bolju od starijeg brata bila je liderstvo. Tako je još kao osmogodišnjak bio kapetan lokalne momčadi u kojoj je igrao Pippo.
Vrijednim radom obojica su napredovala i u sezoni 1999/2000. branili su boje Lazija, odnosno Juventusa. Ova dva kluba tada su vodila golu borbu za titulu prvaka, a na kraju je s bodom prednosti trofej osvojio Simone s Lazijom.
"Što god da se desi, titula svakako ostaje u našoj obitelji", govorio je Simone pred rasplet situacije.
Almanah kojem je "luđak" promijenio sudbinu
Takva izjava samo pokazuje odnosa između dvojice braće i dokaz je da Simoneu nije smetao epitet "Pippovog mlađeg brata".
"Kao djeca imali smo naviku čitati Gazzettu dello Sport i provoditi vrijeme prateći početne sastave. Počeli smo igrati u Piacenzi gdje smo prošli sve, od omladinskog pogona do prve momčadi. Pippo je uvijek bio moja inspiracija", kazao je jednom.
Danas su se stvari promijenile. Nakon igračkih karijera, braća su se okrenula trenerskom poslu. Iako je Pippo ranije dobio šansu u velikom klubu kada je trenirao Milan u sezoni 2014/15., Simone je taj kojem se predviđa velika karijera. Sada je on zasjenio starijeg brata.
Međutim, to nije iznenađenje. Kao što je bilo očekivano da Pippo postane veliki igrač, moglo se očekivati i da Simone stvori veliku trenersku karijeru.
Još od razdoblja kada je kao osmogodišnjak bio kapetan tri godine starijem bratu, vidjelo se da posjeduje osobine koje su krucijalne za trenerski posao. Već kao dječak pokazivao je veliku pažnju raznim detaljima, a takva posvećenost nije se mijenjala ni kasnije, pa su ga u Laziju za vrijeme igračkih dana prozvali Almanah.
Trenerski put započeo je 2010. godine u omladinskom pogonu Lazija. Nakon šest godina rada, u kojima je s juniorima dva puta osvojio nacionalni kup i jednom bio nacionalni viceprvak, a titulu je izgubio porazom nakon penala, šansu je dobio u prvoj momčadi, ali kao privremeni trener.
"Moj cilj je uvijek bio postati trener Lazija. Ponosan sam i jedva čekam da počnem. Sadašnji sam trener Lazija, ali želim biti i trener budućnosti ovog kluba", samouvjereno je kazao.
Odmah pokazao kvalitetu
Tako se ispunio njegov san, ali tog travnja 2016. godine nije bilo nimalo lako preuzeti klupu prve momčadi. Lazio je 3. travnja pretrpio težak poraz od najljućeg rivala Rome rezultatom 4:1 pa je Stefano Pioli dobio otkaz. Momčad je zauzimala osmo mjesto, što je bilo znatno slabije u odnosu na sezonu 2014/15. kada su bili treći.
Simone je prvi trening odradio 5. travnja, točno za svoj 40. rođendan. Usprkos povredama važnih igrača poput Stefana de Vrija, Stefana Radua i Dušana Baste te usprkos navijačkom bojkotu koji je rezultirao dolaskom ultrasa na treninge i njihovom sukobu s policijom, Simone je vjerovao da može popraviti stvari.
Već u prvom susretu savladao je Palermo rezultatom 3:0, što je bio znak da stvari idu nabolje. U preostalih šest ligaških susreta do kraja sezone postigao je tri pobjede i tri poraza te momčad ostavio na istom, osmom mjestu.
Klub ga nije nagradio dugoročnim ugovorom, već se opredijelio za iskusnijeg stručnjaka. Rješenje su pronašli u genijalcu iz Argentine Marcelu Bielsi, treneru koji je inspirirao mnoge moderne trenere, među koje spadaju Pep Guardiola i Mauricio Pochettino. Ipak, poznat po svojoj tvrdoglavosti koja ga je vjerojatno spriječila da napravi bolju karijeru, Bielsa je samo dva dana nakon imenovanja dao - otkaz.
Bielsa je još prije imenovanja na mjesto trenera čelnicima kluba dao listu igrača koje želi dovesti u klub. Nakon što nijedno od tih imena nije stiglo na vrijeme, odlučio je raskinuti ugovor. Ne bi to bilo toliko čudno da do kraja prijelaznog roka nije ostalo skoro dva mjeseca. No Bielsu to nije zanimalo.
"Nakon četiri tjedna suradnje, nismo uspjeli dovesti nijednog od sedam igrača čije je transfere podržao predsjednik Claudio Lotito. Za moj način rada moramo imati igrače na vrijeme", napisao je Bielsa u izjavi nakon razlaza s Lazijom.
Taj "show" rezultirao je povratkom Simonea na klupu. Njemu nije smetalo što mu klub ranije nije dao ugovor, što pojačanja još nisu stigla i što je doveden nakon što je Bielsa dao otkaz. Nije mu smetalo što je klub tih dana bio glavna tema svjetskih medija zbog nimalo ugodnog događaja. Naprotiv, bio je sretan što će s ekipom proći cijele pripreme i tako dočekati novu sezonu.
Simone je odmah u prvoj sezoni pokazao da je pravo rješenje. Klub je osvojio peto mjesto ispred Milana i Intera te stigao do finala Kupa Italije, u kojem ga je porazio Juventus.
Da se ne radi o slučajnosti i da je sposoban ostvariti kontinuitet dobrih rezultata, Simone je pokazao već na startu sezone 2017/18. kada je savladao Juventus u talijanskom Superkupu, a nedugo nakon toga i u ligi na gostujućem terenu.
Sezona iz snova
Ponovno je osvojio peto mjesto i Lazio je postigao čak 89 golova, što je bio najbolji učinak u prvenstvu. Prošla sezona donijela je slabije rezultate u prvenstvu, ali titula u Kupu Italije potvrdila je da klub napreduje.
Vrhunac Simoneova rada stigao je ove sezone, u kojoj Lazio nakon 26 odigranih kola zauzima prvo mjesto s dva boda i utakmicom više od Juventusa. Posljednji ligaški poraz Lazio je imao 25. rujna prošle godine i njegov niz bez poraza sad iznosi čak 21 susret.
Uz igrače poput Sergeja Milinković-Savića, Cire Immobilea, Lucasa Leive i kapetana Senada Lulića, Simone je počeo graditi novi Lazio, momčad koja se konačno može usporediti sa sjajnim generacijama koje su činile legende poput Alessandra Neste, Siniše Mihajlovića, Pavela Nedveda, Juana Sebastiana Verona, Diega Simeonea, Dejana Stankovića, generacijama u kojima je igrao i Simone.
Na ovu razinu stigao je zahvaljujući vrijednim radom. Nedugo nakon dolaska do izražaja je došla njegova osobina da preveliku pažnju posvećuje detaljima pa je tako svojim igračima preko WhatsAppa slao snimke njegovih taktičkih zahtjeva.
Lazio sa 60 postignutih golova ima drugi najbolji napad lige, ispred je samo Atalanta s 10 golova više, a kada je u pitanju obrana, primio je 23 gola i po tome je druga najbolja momčad iza Intera koji je primio gol manje. Uz to, u svojim redovima ima Immobilea koji je s 27 golova najbolji strijelac lige te Luisa Alberta koji je s 13 asistencija najbolji asistent Serie A.
Olakšavajuća okolnost za Lazio je ta što je već ispao u grupnoj fazi Europa lige pa će imati više vremena za odmor u odnosu na rivale poput Juventusa, Intera, Atalante i Rome. Osim toga, klub ne može poremetiti pritisak igranja ili eventualno ispadanje u Europi, što se ponekad loše odrazi na momčadi koje razočara određeni meč u europskom natjecanju.
Nakon 13 godina čekanja plasman u Ligu prvaka konačno je blizu. No u Laziju imaju puno pravo vjerovati u još veći cilj, onaj koji su posljednji put ostvarili kada je trenutni trener zabijao golove. Sudbina mu je na onaj 40. rođendan i Bielsin otkaz pokazala da priprema nešto posebno za njega.