RIJEKA nije uspjela. Nakon poraza u Belgiji 1:1 protiv Genta na Rujevici nije bilo dovoljno za prolaz u grupnu fazu Europa lige. Ali Rijeka nije razočarala. Ovo je njena realnost, a za sve više od toga zadužena je klupska Uprava.
Bišćan je u pravu kada ih proziva
Na posljednjim presicama nakon utakmica Igor Bišćan ima isti lajt-motiv u obraćanju. Više ili manje direktno, trener od Uprave traži pojačanja. I to radi s punim pravom. Od ove ekipe izvlači njezin maksimum, a Rijekina Uprava nastavlja politiku slabljenja ili, u najbolju ruku, stagnacije kadra koja je glave došla i čudotvorca Keka. Samo je Murić donekle igrač kojem Bišćan može podrediti igru u napadu, a stvaranje momčadi koja je kompaktna i opasna samo u tranziciji je ispod renomea kluba koji je već godinama drugi najbolji u Hrvatskoj.
Posebno je suluda takva politika u kontekstu činjenice da će HNL dogodine biti puno primamljiviji izlog jer će i njezin drugoplasirani klub ići u kvalifikacije za Ligu prvaka, a pola lige će igrati u Europi. Bišćan je s Rijekom napravio maksimum, ali nije dobio proširenja u kadru i time je Rijekina pozicija kompromitirana. Hajduk i Osijek su se pojačali i s razlogom pucaju na drugu poziciju koja nosi najveći ulog još tamo od kraja 90-ih. Rijeka u Bišćanu ima vrlo dobrog trenera, odmjerenog govornika i gospodina na klupi. Bio bi ogroman gubitak za Rijeku i HNL da izgube još jednog vrsnog, i to mladog stručnjaka, zbog politike koja cijedi trenerske kapacitete i strpljenje do krajnjih granica. Bišćan je zaslužio puno veću podršku nadležnih u svakom smislu. Sinoć smo uživo svjedočili limitiranosti o kojoj Bišćan govori. Rijeka nažalost nema omladinski pogon iz kojeg bi crpila rješenja za te probleme, a budžet im je manji od Hajdukovog i Osijekovog. Njeni problemi su realni i zasad se ne nazire rješenje. Ali ako žele ponovno sanjati velike stvari, nekakvo rješenje moraju naći.
Gent jednostavno držao kontrolu
Utakmica na Rujevici bila je izrazito predvidljiva, znali smo se da će Rijeka u srednjem bloku čekati priliku da iskoristi prostor iza suparničkih bekova u kontri, ali jednostavno nije napravila dovoljno da bi natjerala goste da gube lopte. Lončar i Acosty nisu blokirali pas od belgijskih stopera prema beku te je Gent vrlo lagano prelazio polovicu terena. David i Dejaegere konstantno su ulazili iza leđa vezne linije Rijeke kao lutalice i gosti su imali sasvim dovoljno opcija da kontroliraju utakmicu. Nisu pritom stvorili mnogo šansi, ali su uspjeli otupiti jedino Rijekino pravo ofenzivno oružje, a to je polukontra.
Je li Rijeka bila psihički i fizički spremna?
U drugom susretu zaredom protiv istog suparnika Rijeka je relativno brzo izgubila stečenu prednost. Za momčad koja cijelu svoju filozofiju bazira na protivniku koji juri rezultat i time se dodatno otvori nedopustivo je da zbog zakašnjelih reakcija i dekoncentracije primi gol samo minutu nakon što ga je zabila
Jednostavno, Rijeka je puno bolja u ulozi lovine nego lovca, a premalo je u ovim dvama ogledima imala takvu ulogu. Drugi dio nije donio bitnijih promjena, ali je pitanje zašto Bišćan nije ranije reagirao s Gorgonom i Murićem, igračima koji mogu nešto stvoriti prema naprijed u trenucima kada im treba bilo kakav impuls s klupe. Ali Rijeka ni fizički nije djelovala kao ekipa koja je na vrhu zadatka. Umjesto žestokog pritiska u završnoj fazi utakmice kako bi zabila gol za prolaz, u najbitnijoj utakmici sezone ona nije imala dovoljno snage za to. Podatak da je u posljednjih 15 minuta imala tek jedan udarac prema golu govori sve. Ova utakmica vjerojatno će se vrlo brzo zaboraviti. Ono što se neće zaboraviti je da Rijeci kronično fali talenta i da su Bišćanova upozorenja koja za sada staloženo iznosi dovoljno ozbiljna da naruše status koji je klub izgradio u prvenstvu proteklih godina.