JOSE ANTONIO REYES, trofejni nogometaš, krilni napadač Seville, Arsenala, Reala, Atletica, Benfice i Espanyola, poginuo je u 35. godini u prometnoj nesreći.
> REAKCIJE UŽIVO Henry napisao najemotivniju oproštajnu poruku Reyesu
> Ramos prvi komentirao Reyesovu smrt: Slomljen sam i uništen
Reyes je bio dijete Seville, iz koje je u zimu 2004. u 21. godini otišao u Arsenal, gdje je odlično igrao, ali nije se uspio aklimatizirati na Englesku i tamošnji način života.
Da nije bilo Reyesa, ne bi bilo ni legende o Arsenalovim Inviciblesima
Ipak, uspio je dati svoj doprinos osvajanju prvenstva, ali i legendi o glasovitim Invinciblesima 2004, iako je došao tek u drugoj polovici sezone. Jer da nije bilo Reyesovih golova u zadnja dva kola, ne bi ni bilo priče o generaciji koja je pokorila Englesku bez poraza. Godinu dana kasnije uzeo je FA Kup, te 2006, posljednje sezone u Arsenalu, doći do finala Lige prvaka.
Navijači Reala naslov 2007. zovu Reyesovim
Slijedila je posudba u Real, gdje je u jedinoj sezoni (2006./2007.) dao veliki obol osvajanju naslova u La ligi. Navijači Reala tu titulu zovu i Reyesovom. Zadnje kolo La lige donijelo je veliku dramu i sve do 65. minute prvak je bila Barcelona, koja je kod Gimnastica vodila 4:0, dok je Real, za koji se očekivalo da će lako doma pobijediti Mallorcu i uzeti naslov, gubio 0:1. Ali tada je umjesto Beckhama ušao Reyes i samo dvije minute kasnije izjednačio za Real, kojem je sedam minuta prije kraja svojim drugim golom donio pobjedu i titulu.
Nazovi Josea radi trofeja: S Atleticom je poharao Europa ligu, ali čak i Intertoto kup
Da je Reyes čovjek za trofeje, pokazao je i u idućem velikanu za kojeg je igrao. Tijekom pet godina u Atleticu dva puta je podizao pehar Europa lige, a tamo je osvojio čak i Intertoto kup. Za vrijeme ove gaže jednu sezonu proveo je na posudbi u Benfici.
Vratio se u Sevillu i ušao u nogometnu povijest
U punoj snazi, u 28. godini, vratio se u svoju Sevillu i tada je igrao nogomet karijere. Od 2014. do 2016. tri puta zaredom osvajao je Europa ligu. Činjenica je da je posljednjem europskom naslovu pridonio manje nego što je to radio inače, ali je zato u finalu 2015. namjestio prva dva gola za preokret i pobjedu Seville nad Dnjiprom. Reyes je dakle čak pet puta osvojio Kup UEFA/Europa ligu i po tome je najuspješniji nogometaš u povijesti tog natjecanja.
Šteta je što Reyes, koji je na vrhuncu bio u vrijeme najjače španjolske reprezentacije svih vremena, za Furiju ima tek 21 nastup. Još nevjerojatnije zvuče ovi podaci: nije sudjelovao u osvajanju nijednog od tri njena najveća trofeja krajem prošlog i početkom ovog desetljeća i za Španjolsku je posljednji put zaigrao sa samo 23 godine.
Zašto tako sjajni nogometaš i pobjednik nije mogao ni prići najjačoj reprezentaciji Španjolske ikad?
Razlozi su što je Luis Aragones, prvi izbornik zlatne generacije, na krilnim pozicijama preferirao Davida Silvu i Santija Cazorlu, a njegov nasljednik Vicente Del Bosque, koji je obranio europski naslov i donio Španjolskoj prvi svjetski, osim sa Silvom, igrao s Andresom Iniestom i Pedrom Rodriguezom.
To što je Reyesa, iako je bio sjajan igrač, zaobišlo sudjelovanje u najvećim uspjesima u povijesti španjolske reprezentacije radikalna je verzija njegove klupske karijere. Iako je, kao što je vidljivo, igrao za niz velikih klubova te itekako doprinosio osvajanju njihovih raznih trofeja, uvijek se uz Reyesa vezivalo ono "mogao je postići više".
"Mogao je postići više..." uvijek je pratilo igrača koji je igrajući za velikane osvojio sve
Ali to su gluposti i to ne zato što se držimo one "o pokojnicima sve najbolje, a posebno kada odu mladi", nego zato što je popis klubova za koje je Reyes igrao te trofeja i uspjeha koje im je donosio doista impresivan. Uostalom, kao i njegova karijera.
Umirovio se, ali nije mogao bez nogometa, pa makar u drugoj ligi i Kini
Posljednja sezona u vrhunskom nogometu bila mu je 2016./2017., tijekom koje je u 33. godini igrao za Espanyol.
Reyes ni u mirovini nije mogao bez nogometa, pa mu se nakon polugodišnje pauze vratio u drugoligaškoj Cordobi. Samo četiri mjeseca kasnije otišao je u najdalju avanturu, kineski Xinjiang. Međutim, tamo nije izdržao ni pola godine.
Poginuo je u rodnom gradu
Početkom ove godine opet se vratio u Španjolsku, točnije u drugoligaša Extremaduru.
Poginuo je kao igrač ovog kluba i to u rodnoj Utreri.