BESMISLENOST Lige nacija, koju ne podnose ni igrači ni izbornici, najočitija je ovih dana. Igrači su ogorčeni time što odmah nakon duge, stresne i naporne sezone moraju igrati za reprezentaciju, i to čak četiri utakmice u deset dana. Posebno im se Ligu nacija ne da igrati u lipnju, tek što završi sezona krcata obavezama u svim klupskim natjecanjima te kvalifikacijama za EP ili SP u reprezentaciji. Nogometaši su sada iscrpljeni, željni odmora i oporavka od ozljeda te generalno zasićeni nogometom.
O tome najbolje svjedoči broj utakmica koje su od prošlog ljeta pa do kraja ovog proljeća odigrali reprezentativci Hrvatske: Pašalić 59, Oršić 58, Brozović 56, Majer 55, Modrić i Jakić 53, Kovačić i Juranović 52, Barišić 48... Ili Francuzi, čiji je izbornik za meč Lige nacija kod Hrvatske na Poljudu zamijenio čak 10 igrača u odnosu na utakmicu samo tri dana ranije u istom natjecanju protiv Danske.
Međutim, u ekipi je ostavio Tchouamenija, koji ih je u spomenutom razdoblju odigrao najviše, čak 60. Ostali igrači aktualnog osvajača Lige nacija također su potrošeni: Ben Yedder je odigrao 57 utakmica, Nkunku i Guendouzi 55, Benzema i Rabiot 54, Mbappe 52, Griezmann 50...
"Liga nacija je nebitna. To je tek niz precijenjenih prijateljskih utakmica nakon duge i teške sezone. Nimalo joj se ne radujem", izjavio je Kevin De Bruyne, jedan od najboljih nogometaša svijeta, pred iscrpljujući raspored u Ligi nacija. Belgijski as je od prošlog ljeta do sada igrao 45 utakmica za Manchester City i četiri za reprezentaciju.
Među njima su i porazi u polufinalu i utakmici za treće mjesto Lige nacija. U navedenom razdoblju je zbog korone i ozljede prisilno pauzirao gotovo dva mjeseca. Engleski naslov sa Cityjem osvojio je u posljednjim minutama prvenstva. I sada, nakon svih tih psihofizičkih šokova, mora s Belgijom od 3. do 13. lipnja igrati protiv jakih suparnika: dva puta protiv Poljske te jednom protiv Nizozemske i Walesa.
Njegov suigrač Thibaut Courtois pobjegao je iz reprezentacije s okupljanja za Ligu nacija jer je do nje ozlijeđen odigrao 56 utakmica. Nakon što je odveo Real do španjolskog i europskog naslova često s nepodnošljivim bolovima, ne da mu se vrijeme za rehabilitaciju i regeneraciju trošiti na Ligu nacija.
Suprotno De Bruyneovoj tvrdnji, to nije nebitno natjecanje. UEFA je uvođenjem Lige nacija njoj dala na važnosti, točnije izmislila ju je kako bi motivirala ionako zasićene nogometaše da je igraju. Liga nacija igra se tako da su momčadi podijeljene u jakosne skupine, pri čemu zadnjeplasirani iz svake grupe sljedeće godine ispada u niži rang.
To se onda ogleda i na pogoršanju statusa prilikom ždrijeba kvalifikacija za velika natjecanja. To služi kako bi se jake selekcije motiviralo da u Ligi nacija ne tankiraju, dok se slabije motivira tako što se osvajanjem prvih mjesta u nižim razredima probijaju u viši. Osim toga, na trud u Ligi nacija potiče ih se što se ondje izborenom dobrom pozicijom kompenzira loša u kvalifikacijama za SP.
Međutim, osnovni problem je što je četiri godine staro natjecanje koje je hibridno, isforsirano i izmišljene važnosti dodatni i veliki uteg na ionako prekrcani raspored nogometaša bilo koje godine ili sezone. Zato što su uz postojeća domaća prvenstva i kupove, europska natjecanja s klubovima te kvalifikacije s reprezentacijom za velika natjecanja i nastupe na njima dobili još jedno.
Ono se k tome ove sezone igra u sadistički ubitačnom tempu kako bi bilo gotovo prije još jedne isforsirane anomalije, Svjetskog prvenstva u studenom i prosincu, koje je kupio Katar. Država bez ikakve nogometne tradicije, domalo i bez infrastrukture. Međutim, do nje je došla preko leševa tisuća radnika mrcvarenih do smrti.
Do samog SP-a pak, Katar je došao daleko sofisticiranijim metodama; kupovinom glasova od nevjerojatno korumpiranih glavešina FIFA-e. Liga nacija je pak čedo sestrinske UEFA-e, koja se nakon pada također korumpiranog Michela Platinija pod njegovim nasljednikom Aleksanderom Čeferinom samopromovira kao zaštitnica slabijih i siromašnijih.
Diči se inkluzivnošću i daleko pravednijom raspodjelom ogromne zarade, pri čemu lavovski dio ne ide najbogatijima. Ako vam se čini da ste sve ovo već negdje čuli, u pravu ste. Ovako se samohvalila i Platinijeva UEFA, koja pod novim šefom jedno proklamira, a drugo radi. Kako u pogledu Superlige, gdje stvara svoju verziju koja se samo tako ne zove, tako i mrcvarenjem ionako iscijeđenih nogometaša Ligom nacija.
Platinijev dužnosnički otac Sepp Blatter kriv je što je Liga nacija ove godine dio globalnog problema jer je prodao SP Kataru. Tako da ovog lipnja umjesto najveće svjetske ne samo sportske predstave, nogometnog SP-a na nekoj normalnoj destinaciji, gledamo otužnu imitaciju nogometnog života koju ne podnose oni što je igraju i u njoj vode reprezentacije.
Da su FIFA i UEFA samo malo manje pohlepne, sada bi cijeli svijet bio u euforiji iščekivanja, a nogometaši odmoreni nakon sezone te našpanani i usred priprema za SP. Ovako, umjesto ludnice po trgovima i kafićima te gužvi po dućanima s televizorima i pivima, gledamo bezvoljno vucaranje izraubanih nogometaša u niti dvotjednoj redaljki po Europi.
Njoj su izloženi a da se niti dana nisu odmorili nakon duge i teške sezone, a kada završi ova tortura, dobit će premalo vremena za odmor i regeneraciju prije nove klupske sezone i nastranosti još gore od Lige nacija. To je božićni SP u pustinji, na stadionima nastalima na krvi.