DINAMO nije uspio dohvatiti novo četvrtfinale u Europi. Nakon obećavajućih 2:0 iz Zagreba u Solunu je doživio rezultatski debakl i s ukupnih 3:5 oprostio se od Europe za ovu sezonu. Poraz je to koji je uzdrmao vidljivo potresene igrače nakon susreta, ali i kredit koji je Sergej Jakirović stekao kod navijača nakon izbacivanja Betisa i pobjede nad Grcima u prvom susretu.
Kritika je mnogo i one su razumljivo ostrašćene nakon teškog poraza protiv plavom puku, najblaže rečeno, nesimpatičnih Grka. No Jakirović nije utakmicu postavio ništa bitno drugačije u odnosu na susret u Maksimiru. Dinamu su presudile sasvim druge stvari od osnovne ideje igre, a ujedno je otkrivena i najveća zamka njegovog stila u Europi.
Dinamova pasivnost
Jedna od većih kritika koja ide na račun ekipe i trenera je prevelika pasivnost. No, dojam se često ne podudara s brojkama i vara. Dinamo je u Solunu nakon 45 minuta igre imao 47% posjeda i gubio je 3:0.
U istom periodu igre u Zagrebu, koja je označena kao ona koja je odigrana bitno drugačije i hrabrije, prvak Hrvatske je imao svega 31% posjeda u istom periodu, a vodio je 1:0. Dinamo je i u fazi napada imao manje-više identičnu ideju.
Čekao je da se Soulaiho Melite, ključni igrač PAOK-a i korektor zadnje linije, podigne malo više kako bi se u taj prostor spustio Bruno Petković i podigao Martin Baturina. Njih dvojica se sve bolje osjećaju na terenu i nakon što osiguraju posjed, uslijedila je brza lopta na lijevo krilo.
Tamo je Arber Hoxha imao veliku prednost u brzini i visini nad svojim čuvarom Vierinhom. Kosovski krilni napadač bio je glavni Dinamov ventil za izlazak u zadnju trećinu terena, ali sve do gola u drugom dijelu nije uspio to konkretizirati.
Dinamo je poginuo s filozofijom kakvu je forsirao u svim ključnim europskim dvobojima
Naravno, ishod prve i druge utakmice bitno je drugačiji, ali ne može se reći da je Dinamo izgubio zbog stila koji mu u Europi dokazano donosi rezultate. Ako se zbog takvog pristupa i rezultata koji su uslijedili hvalilo Jakirovića, to mu sada ne može biti krimen. No, utakmica u Solunu je otkrila i velik problem takvog stila igre.
U sve tri nokaut utakmice u dosadašnjem dijelu Konferencijske lige Dinamo je bio spreman čekati i ne razvijati svoju igru, ali mu je u sva tri ogleda tijek susreta išao na ruku. Protiv Betisa je dočekao penal za 1:0, protiv PAOK-a u Zagrebu dva Petkovićeva golgeterska poteza, a čak je i kod vodstva Betisa u Zagrebu imao aktivan rezultat i nije bilo potrebe da se pretjerano napada.
Sada je situacija bila sasvim drugačija. Znalo se da će PAOK imati sekvencu utakmice u kojoj će na ludilo htjeti pregaziti tempo Dinama i da to treba izdržati. Dva, a onda i tri brza gola stavila su Plave u situaciju u kojoj se dosad nisu nalazili.
Kada unaprijed prihvatiš to da ćeš čekati svoju šansu, onda je jako teško izvući se iz situacije u kojoj moraš juriti golove i nakon 45 ili 60 minuta igre se otvoriti, doći naprijed s većim brojem igrača i kreirati.
Dinamu je to čak i iznenađujuće dobro pošlo za rukom, kada je nakon gola Hoxhe Dario Špikić imao zicer, a uskoro i Petar Sučić vrlo dobar udarac. No, 15 ili 20 minuta "pravog", proaktivnog nogometa nije moglo izbrisati sve kikseve i manjkavosti na drugoj strani terena.
Dinamu je presudio skok. Da je to bolje kontrolirao, i ovako loš bi vjerojatno prošao dalje
Nije neka mudrost reći da je grčka momčad odigrala puno bolju utakmicu nego u Maksimiru. Osim boljih individualnih partija, prije svega se to odnosi na donošenje odluka što im je u Zagrebu uništilo par obećavajućih situacija, i koncepcijski su igrali drugačije.
Gradili su često s jednim veznjakom koji bi se povukao u zadnju liniju i raširio ju, što je bekovima dalo slobodu da odu visoko, a ostatku ekipe da se podigne, uvuče u sredinu i s puno više igrača napada centaršut. Još jednom je lijevu stranu Dinamove obrane označio kao slabiju u igri nogom i svaki pas prema Theophile-Catherineu i Perkoviću je bio okidač za presing.
Dinamo je tu odgovorio puno lošije nego u prvom susretu. Najprije po pitanju kompaktnosti, ali i reakciji na suparnički pritisak. No, uz sve te mane, Dinamo bi vjerojatno prošao dalje da je bolje kontrolirao skok.
Organizacija obrane prekida u Europi je čitavu sezonu kriminalna. AEK, Sparta i sada PAOK su Dinamu dali čak devet golova direktno nakon centaršuta iz prekida ili u karambolu koji bi nastao nakon njih.
Dinamo generalno ima problema sa skokom i nije visoka ekipa, a njegov najbolji obrambeni skakač Kevin Theophile-Catherine je teško objašnjivo u nekoliko navrata svojim pozicioniranjem rušio ofsajd zamku i omogućavao suparniku udarce sa šest, sedam metara. I više nego bizarno zvuči podatak da je stoper PAOK-a Koulierakis zabio gol, imao asistenciju i promašio još dvije velike šanse.
Postoje dani kada sve pođe po krivu, ali u Dinamu se oni ove sezone prečesto ponavljaju, a igrači i trener još rjeđe uče iz grešaka. Slijedi bitniji dio sezone i završna faza utrke u SuperSport HNL-u. S obzirom na raspored, trend forme i igru, ne izgleda kao momčad koja se iz toga može izvući.