Foto: Goran Kovačić/Pixsell
DINAMO je suvereno svladao Rijeku na Maksimiru s 3:1 i napravio vjerojatno odlučujući korak prema vraćanju naslova u Zagreb (plus devet bodova). Rijeka je na terenu ponudila vrlo malo, a način na koji su prepustili poziciju na vrhu svjedoči o promašenoj sportskoj politici kluba.
Teretan start – problemi Dinama
Dinamo je zaigrao u 4-3-2-1 formaciji, takozvanom „božićnom drvcu“ čime je svjesno nakrcao sredinu terena igračima. Obzirom da je desni bok zauzeo Rrahmani, i da su oba boka bila konstantno na defenzivnim mukama bez mogućnosti da se priključe napadu, Dinamu je kronično nedostajalo prostora u organizaciji igre. Usko zbijeni vezni igrači jedan drugome otimali su potencijalni prostor za igru pa su stoperi u pravilu bili primorani loptu gurnuti na bok. To je bio okidač za Rijekin pritisak, a Dinamo bi ostao bez pravih rješenja. Ovakav nogomet značio je i igru s puno duela, prekida i auta, što je dodatno prolongiralo ulazak u ritam onoj ekipi koja je htjela maksimalnu inicijativu s loptom u nogama.
Jednostavan i predvidljiv gost
Rijeka je osakaćena, kako uoči sezone, tako i uoči ove konkretne utakmice. Plan napada bio je maksimalno pojednostavljen – brzim dijagonalama prema krilu nastojati uloviti Dinamo u lošoj tranziciji u obranu i iskoristiti prednost u brzini koju imaju Acosty i Gorgon. Teško je naći ozbiljnu zamjerku takvom pristupu budući da je Rijeka povela, ali kako je vrijeme prolazilo, njihova igra postajala je sve razlomljenija.
Za razliku od prošlotjednog derbija s Hajdukom, defenzivno je Dinamo agresijom i kompaktnošću napokon parirao suparniku u velikoj utakmici. Doumbia i Ademi su u potpunosti marginalizirali Pavičića, kao ciljanog igrača koji je trebao povezivati Rijekine linije. Osim nekoliko dubinskih lopti koje su više stvar koncentracije i kvalitete stoperskog para, nego vrhunskog plana igre, Rijeka nije stvorila gotovo ništa.
Dinamo se prilagođava, Rijeka pada
Onog trenutka kada Rijekin intenzitet u igri padne, iz momčadi koja je superiorna u cijeloj regiji, Kekova momčad pretvara se u drugoplasirani klub HNL-a. To se dogodilo i večeras – gostujuće linije sve više su se povlačile, ali Dinamo je ovaj put imao konkretno rješenje na takvu situaciju. Rijeka je u sustavu 4-4-2 u sredini terena usko markirala Ademija i Moru kao bočne vezne igrače, što je ostavljalo prostora iza leđa za Olma (koji je bio igrač utakmice) i Gojaka (koji je to slabije koristio). Rijekine linije su pucale, a posebno zanimljivo bilo je vidjeti Ademijevu slobodu u pozicioniranju u kojem je često odlazio duboko u suparničku polovicu. Time je za sobom povlačio Maleša i omogućio Olmu da spuštanjem (rotacijom po dužini terena) dođe u oslobođeni prostor gdje je Dinamo samo jedan pas udaljen od šanse. I dalje je Dinamo imao problema – prije svega nedostatak širine u završnici terena zbog čega je propalo mnogo situacija, ali imali su maksimalnu kontrolu nad zbivanjima na terenu.
Akcija iz 21. minute kada su prvi put uspjeli „podignuti“ bekove i razbiti Rijeku između i pored linija u čak tri navrata najbolje je što se od Dinama moglo vidjeti ove sezone. Drugi gol više je Soudanijeva majstorija i Rijekin propust, ali gosti su na uzorku čitave utakmice bila u potpunosti inferiorna.
Teško je reći tko ju je stvorio, ali Mišković je rastavio šampionsku Rijeku
Duga je lista zaslužnika za Rijekin naslov. To su izvanredni Matjaž Kek, pa Zdravko Mamić koji je ergelom igrača nekoliko godina krcao tribine Kantride ili Rujevice dok mu se to nije obilo o glavu, a u jednoj mjeri, to je apsolutno i Damir Mišković. Ipak, u trenutku u kojem se potencijalno događaju najveće tektonske promjene u povijesti lige i u kojoj je imao „penal“ za eliminaciju dugogodišnjeg vladara domaćeg nogometa, Mišković je uzeo loptu i napucao ju u aut.
Prodaje ključnih igrača pred sezonu i konstantno koketiranje na relaciji Gavranović-Dinamo vjerojatno znače kako je Rijekin prošlogodišnji uspjeh tek anomalija, a ne stvaranje potencijalne dinastije domaćeg nogometa.
Perspektiva i budućnost prodani su vrlo jeftino. Predsjednik se silno potrudio rasturiti najveću generaciju u klupskoj povijesti. Prepuštanje naslova Dinamu nikakva sramota niti iznenađenje, ali način na koji su se Plavi vratili na tron mora boljeti navijače Rijeke. Mišković je oduzeo Rijeci i Keku skoro pa svaku šansu za novi uspjeh.