Samo da taktika ne bude - trčati nazad

Foto: Index

PRIJE godinu dana hrvatska rukometna reprezentacija ispala je u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Kataru nakon poraza od Poljske 24:22. Bio je to početak kraja Slavka Goluže, koji je do kraja turnira svladao Njemačku i uvjerljivo izgubio od Danske. Nedovoljno za Zorana Gobca. Gazda hrvatskog rukometa osjetio je bijes hrvatskih navijača i po povratku iz Katara zahvalio se Goluži.

>> Hrvatska protiv domaćina i 15 tisuća navijača: Prilika za častan oproštaj od Eura

Nesmotreni Goluža otvorio svoj arhiv na izvol'te

"Trčati nazad", označio je Goluža kao ključ pobjede na ploči koja mu je nesmotreno ostala u press centru hotela u kojem su se održavale presice. Bivši izbornik ostavio je svoje taktičke ideje na uvid ostalim protivnicima, ali i nama novinarima koji smo iz prve ruke mogli vidjeti kako je bivši izbornik planirao pobijediti Poljsku.

Njegova taktička analiza protivnika, doduše, bila je ispravna. Označio je igrače od kojih prijeti najveća opasnost (braća Jurecki, Jurkiewicz, Bielecki...), ukazao je na glavne postulate igre poljske reprezentacije (igra na pivota, ulazak na drugog pivota, šut izvana...) pa je samim time ostalo nejasno kako je Hrvatska, koja je bila izraziti favorit, mogla izgubiti.

Poljska danas

Godinu dana nakon potopa u Kataru, Hrvatska dočekuje Poljsku kao autsajder. Pomlađena vrsta Željka Babića sasvim sigurno neće vidjeti polufinale, a igra reprezentacije se svela na dva koraka naprijed - jedan skok u nazad. To je realna slika štrkljave Hrvatske o kojoj smo pisali uoči Eura.

S druge strane, domaćini turnira Poljaci suočeni su s ogromnim pritiskom jer njihova javnost očekuje zlato i samo zlato. Velika je razlika između očekivanja navijača i onoga što njihovi rukometaši mogu ostvariti, jer je Poljska u teoriji vrlo limitirana ekipa. Imaju fizički vrlo snažne i iskusne rukometaše. Riječ je, prije svega, o veteranima Szmalu, Lijewskom, Bieleckom, Jureckom i ostatku društva '30+', kojima je ovo vrlo vjerojatno posljednji turnir u dresu poljske reprezentacije. Iskustvom pokrivaju kronični nedostatak brzine pa se nemojte začuditi ako će im napadi trajati i do dvije minute.

Sve kreće od Jureckog

Karol Bielecki, Michal Jurecki i Krzysztof Lijewski članovi su udarne vanjske postave kojoj poljski izbornik Michael Biegler najviše vjeruje. Jurecki je apsolutni vođa ove reprezentacije. Sve počinje i završava s njim. Druga poluga su vanjski pucači Bielecki i Lijewski, a forsiraju i igru na pivota Kamila Syprzaka. To je upravo osovina poljske igre s kojom su razbili i hrvatsku obranu u Kataru.

Golužina blokerska 6-0 obrana puštala je sa svih strana, a kakav-takav pomak ostvaren je u trenutku kada se zaigralo u obrani 5-1. Kad ne bi prolazila lopta na pivota, Poljaci bi punili hrvatski gol šutevima sa 8-9 metara, a kad bi blok izašao na njihove pucače lopta bi se spuštala na pivota. I tako u krug.

Međutim, Hrvatska je tu utakmicu izgubila u napadu. Sporo kretanje hrvatskih napadača išlo je na ruku visokoj 6-0 obrani, Igor Vori bio je u potpunosti isključen (kao i veći dio turnira), a sve isforsirane šuteve kupio je iskusni Szmal koji je na toj utakmici obranio 12 lopti. Iako je Goluža kao ključ pobjede označio trčanje u obranu, valja naglasiti kako je najveći problem bio u trčanju prema naprijed. Poljaci su u potpunosti zaustavili hrvatsku kontru i polukontru, a to je bio jedan od ključnih faktora hrvatskog poraza.

Norveški recept

Norveška je prije nekoliko dana uspjela iznenaditi Poljsku na dva načina; brzom igrom i pametnom obranom. Kombinirali su 5-1 i 6-0 pomoću kojih su opstruirali njihove napade, tjerali ih na pogreške i nisu se raspali na početku nakon udarnog poljskog vala izazvanog euforijom navijača. Hrvatskoj za polufinale treba pobjeda od 11 golova razlike, što je, naravno, u domeni znanstvene fantastike. Ipak, bilo kakva pobjeda bila bi slatka osveta za poraz u Kataru, ali i potvrda da je Babić bio dobar izbor Ivana Balića. Iako nije riječ o finalu, iz ovakvih utakmica rađaju se prvaci. Pitajte Francuze. Oni su nešto slično učinili 2009. u Hrvatskoj, 2014. u Danskoj, 2015. u Kataru...