KOEFICIJENTI na kladionicama na pobjedu Anthonyja Joshue kretali su se oko 1,05, a na Andyja Ruiza između 10,0 i 15,0. Neporaženi svjetski prvak bio je ogroman favorit, što njegov poraz od meksičkog debeljka čini jednom od najvećih senzacija u povijesti boksačke teške kategorije.
Kladionica u Nevadi objavila je da je čak 96% uplata na meč bilo na Ruiza, ali je 90% uplaćenog novca bilo na Joshuu te da je borbu završila s malim gubitkom.
Iako to lijepo oslikava o kakvom se iznenađenju radi, nisu potrebni kladionički koeficijenti da bi se procijenila senzacionalnost ishoda pojedinog dvoboja. A ovaj definitivno spada u najveća iznenađenja ikad.
Ovo su najveće senzacije u teškaškim borbama u povijesti.
Hasim Rahman protiv Lennoxa Lewisa
Tri godine nakon što je obranio naslov svjetskog prvaka protiv Željka Mavrovića, Lennox Lewis i dalje je bio na vrhuncu, toliko moćan da su ga počeli smatrati najboljim teškašem još od Muhammada Alija. Hasim Rahman u borbu je ušao s omjerom 34-2, ali trebao je biti samo jedna u nizu Lewisovih žrtava i posljednja prepreka uoči megaspektakla protiv Mikea Tysona.
Međutim, u petoj rundi Rahman je probio Lewisov gard direktom u lice, i dovoljno ga ošamutio za proglašenje tehničkog nokauta.
Muhammad Ali protiv Georgea Foremana
George Foreman imao je 40 uzastopnih pobjeda do borbe protiv Muhammada Alija 1974. u Zairu, koja je ostala slavna pod imenom Rumble in the Jungle. Za Alijem je bilo nekoliko neuvjerljivih borbi, među kojima i poraz od Kena Nortona, te su mnogi mislili da su najbolji dani iza njega.
Pa ipak, u vjerojatno najpoznatijem boksačkome meču u povijesti, Ali je izdržao sve Foremanove nalete, a onda ga u razmjeni udaraca u osmoj rundi pogodio kontrom u glavu, izbacio iz ravnoteže i dokrajčio. Alijeva pobjeda tada je proglašena najvećim iznenađenjem u povijesti teške kategorije.
Oliver McCall protiv Lennoxa Lewisa
Lewis je u borbu s McCallom 1994. ušao s nizom od 25 pobjeda, od kojih 23 nokautom. Amerikanac se ni po čemu nije isticao, sakupio je nekoliko lijepih pobjeda u karijeri, ali i neočekivanih poraza.
Pred svojom publikom u Londonu Lewis je trebao nastaviti svoj niz, ali već u drugoj rundi naletio je na McCallov direkt i pao. Brzo je ustao, ali noge ga nisu slušale i sudac je prekinuo borbu.
Andy Ruiz protiv Anthonyja Joshue
Do sinoć Joshua još nije znao kako je to izgubiti profesionalnu borbu, pa iako je Andy Ruiz imao impresivan skor 32-1, malotko je vjerovao da 10 cm niži i znatno okrugliji Meksikanac ima ikakve šanse protiv prvaka.
Ali, za razliku od većine ovih senzacija, Ruiz nije dobio "lucky punchem", nego je tijekom cijele borbe pokazivao da se može nositi s ogromnim favoritom, pogotovo u trećoj rundi, kojoj ga rušio. U sedmoj rundi Ruiz je dovršio posao, tu seriju niti zvijer poput Joshue nije mogla izdržati.
James Buster Douglas protiv Mikea Tysona
Ipak, niti Ruizova pobjeda ne može se nositi s onim što se dogodilo u Tokiju 1990. godine. Mike Tyson u prvih 37 borbi karijere nije iskazivao baš nikakvu slabost ili ranjivost na temelju koje bi protivnici gajili nadu.
Ni Tyson nije posebno ozbiljno doživljavao Douglasa, te je cijelog tjedna uoči borbe imao lude noći u Tokiju, a protivnik je bio posebno motiviran nakon smrti majke samo nekoliko tjedana ranije.
Buster je preživio Tysonov aperkat u osmoj rundi, makar je jedva ustao prije desete sekunde odbrojavanja, a onda sam uzvratio na isti način u desetoj rundi, uzdrmao ga i dokrajčio serijom krošea. Tyson je prvi put u karijeri nokautiran, a to je i do danas ostalo najveće iznenađenje u teškaškoj povijesti boksa.