VICTOR SANCHEZ (50) više nije trener Rijeke. Službeni razlozi nigdje nisu navedeni, no može se pretpostaviti da je glavni razlog loša forma u prvenstvu i neslaganje oko "pretjeranih" rotacija koje su mu zamjerili ljudi na vrhu riječkog kluba.
53 boda se doista ne mogu okarakterizirati kao kvalitetan uspjeh za branitelje naslova ako se taj rezultat promatra bez konteksta. Ipak, kada se uzme u obzir situacija oko Rijeke i sve što je klub prošao u posljednjih godinu dana, rezultat i dalje nije dobar, ali je potpuno realan i razumljiv.
Sjena lanjskog uspjeha
Za Rijeku standarde postavlja lanjski naslov prvaka, osvojen s rekordno malo bodova. Momčad Radomira Đalovića i dalje je šampionski odradila završnicu prvenstva te taj naslov vrijedi koliko i svi ostali, ali pokazuje kakva je Rijeka bila već tada.
Faktor koji ih je prvi pogurao preko cilja bila je energija. Ne samo psihološka, već i fizička, u kojoj su bili značajno ispred Hajduka i Dinama. Rijeka je bila tranzicijska momčad koja je mogla odgovoriti izazovima lige u kojoj je većina ekipa tražila tranziciju, dok ekipe poput Hajduka i Dinama na to nisu imale odgovor zbog vlastitih problema i nedostatka trkačke moći u svojim redovima.
Sredinu Rijeke neupitno je predvodio Lindon Selahi. Mnogi su igrači obilježili eru posljednje tri godine golovima, asistencijama i direktnim doprinosima, no nitko je nije predstavljao bolje od Selahija, njegove trke, volje i moći ponavljanja u sredini terena.
Čak i kada bi napad zakazao, i to znatno više nego Dinamov koji je zabio 20 golova više, Rijeka se mogla boriti i izvlačiti bodove upravo zahvaljujući takvim igračima i identitetu kojeg su utjelovljavali.
Potreban je bio potpuni remont
Nakon takve sezone, u kojoj je Rijeka već bila u padu, otišao je Selahi, a time i ključni kotačić koji je omogućavao ideju momčadi kakvu je postavio Sergej Jakirović, a nastavili Željko Sopić i Radomir Đalović. Crnogorski trener, koji je s Rijekom fantastično osvojio dvostruku krunu, nije se mogao prilagoditi novoj ideji momčadi s veznim redom koji je sada predvodio Tiago Dantas.
Dantas, koji je stigao iz Osijeka, neupitna je klasa na lopti i kvaliteta vrijedna ključnog igrača u sredini terena, ali je potpuno drugačiji profil od onoga što je bio Selahi. Rijeka je preko noći prešla iz ekipe u padu s određenim fizičkim balansom u odnosu na ligu u momčad koja je i dalje u padu, ali sada mora mijenjati svoju kompletnu strukturu.
U takvu situaciju stigao je Sanchez. Ekipa koja je jedva izborila Konferencijsku ligu zahvaljujući teškom preokretu u trećem pretkolu Europa lige protiv irskog Shelbournea i koja je pod Đalovićem u prvenstvo ušla s pet bodova u pet utakmica te kojoj, za razliku od prijašnjih godina, nije bilo jasno u kojem smjeru ide.
Sanchez je preuzeo momčad u kojoj nije bilo moguće odmah nametnuti vlastitu ideju, pa se morao prilagođavati. Najogledniji primjer bio je nakon četiri utakmice bez pobjede na početku mandata, ne računajući Kup susret protiv Maksimira.
Rijeka je tad slavila 2:0 u gostima protiv Gorice braneći se cijelu utakmicu u pasivnom 5-4-1 bloku jer nisu smatrali da se mogu nametnuti na drugačiji način. Dantasa, glavnog kreatora u donjem dijelu veznog reda, morali su skrivati na krilu jer mu se nije vjerovalo da obrambeno može ispratiti igru u sredini terena.
Takav trend pratio ih je dosta dugo - Rijeka je u početku bila vrlo pasivna momčad koja je igrala s trojicom u zadnjoj liniji, ali su se rezultati pod Sanchezom postupno stabilizirali i počeo se stvarati novi identitet.
Rad se isplatio
Kako je vrijeme odmicalo, momčad je rasla i počela se vraćati starim navikama, ali s potpuno novim igračima. Dantasa se više nije moralo skrivati na krilu, momčad je dobivala sve prepoznatljiviji identitet unatoč ozljedama nositelja poput Samuelea Vignata i Tonija Fruka, a faza obrane postajala je sve agresivnija i mobilnija, u skladu s modernim trendovima.
Uspjeh u Europi najbolje pokazuje koliko je Sanchez preporodio momčad. Rijeka je prvi put od samostalnosti osigurala europsko proljeće, prošla jednu nokaut fazu i stigla do osmine finala protiv Strasbourga.
Taj dvomeč odigrala je ravnopravno protiv momčadi koja funkcionira kao filijala Chelseaja i ima igrače predodređene za najveće klubove svijeta. Momčad koja je šest mjeseci ranije morala igrati u niskom bloku protiv Gorice sada se ravnopravno nadigravala u visokom presingu i kratkoj izgradnji protiv takvog protivnika.
Igrala je ekipa bez pravih krila, koja bi imala velik utjecaj u igri kakvu Sanchez želi razviti, kao i bez igrača, osim Tonija Fruka, s iskustvom visokih golgeterskih sezona. Momčad u remontu, s jako malo europskog iskustva, uspjela je doći do najvećeg europskog uspjeha u modernoj povijesti kluba.
Što se više moglo tražiti?
Sanchezu se najviše zamjerala forma u prvenstvu, a javno mu je najviše zamjerio sam Mišković. Rijeka je završila sa 53 boda, 12 bodova manje nego lani i 21 bod manje nego prije dvije sezone, što jasno pokazuje trend pada, bez obzira na trenere.
Klub je prodao Marca Pašalića, Ivana Smolčića, Marka Pjacu, Niku Jankovića, Franju Ivanovića i druge, a pritom u posljednje tri godine nije doveo nijednog igrača koji može nositi momčad na razini igrača koji su se etablirali u Jakirovićevoj selekciji iz ljeta 2023. godine i stvorili kostur koji je nosio Rijeku iduće dvije sezone.
Deset dodatnih utakmica i teret europske sezone ubrzali su negativan trend. U njima je Sanchez morao rotirati, što se može povezati s fizičkim poteškoćama i oskudnom rotacijom, ali i s činjenicom da klub nije navikao svake godine igrati europsku grupnu fazu.
Rijeka je svakako trebala prelomiti više utakmica u prvenstvu, ali rezultat je realan. Tko vidi koliki je fizički, taktički i mentalni rast momčad ostvarila u manje od devet mjeseci Sanchezova mandata, jasno mu je da je napredak postojao i da je većinom išao u pozitivnom smjeru, unatoč problemima koji su dugoročni.
Uskoro bi se trebao potvrditi dolazak Matjaža Keka, koji je neupitno dokazana klasa za HNL i legenda Rijeke, no dojam je da je klub prelagano potrošio trenera koji je svoju kvalitetu razvoja dokazao i u Rijeci i u Olimpiji iz Ljubljane.
Ono što je sigurno jest da Sanchez ostavlja Rijeku u boljem stanju nego što ju je zatekao, a klub s Kvarnera rješenja za svoje dugoročne probleme ipak će morati tražiti u drugim aspektima rada kluba.