MATJAŽ KEK pomalo je nemoćno spustio glavu i gledao u pod. Njegovi igrači panično su izbijali loptu iz zadnje linije, gubili je na centru, a skromni Kazahstan, svjestan povijesne šanse koja mu se ukazuje, navalio je i po drugi gol, kojim bi potpuno šokirao Sloveniju.
Nakon sjajnog prvog poluvremena u kojem je golom Benjamina Šeška iz penala povela u "idealnoj" 42. minuti, Slovenija je primila gol u prvom napadu drugog poluvremena i onda - nestala. Ogromna očekivanja nacije koja 14 godina nije bila na velikom natjecanju kao da su lomila leđa Kekovim igračima koji su najednom izgledali uplašeno, rastrgano i potpuno neorganizirano.
Slovenci nisu znali što da rade
Bila je negdje 65. minuta kad se u igri i na licima Slovenaca vidjelo da ne znaju što da rade. Da čuvaju bod koji im je dovoljan? Da napadnu i pokušaju riješiti utakmicu? Ali što ako iz kontre dobiju gol? Hoće li Kazahstanci krenuti all-in?
Jako puno pitanja počelo se nadvijati nad prekrasni stadion u Stožicama koji je do ove utakmice bio neosvojiva slovenska tvrđava. U posljednjih 16 utakmica na ovom stadionu od gostiju je slavila samo Švedska, u Ligi nacija prošle godine.
Padala je tu i velika Hrvatska, Danska je osvojila samo bod, a sve reprezentacije svojeg ranga Slovenija je dobivala rutinski. Neće valjda sad Kazahstan do tri boda? Nisu gosti iz Azije bili ni blizu, ali Slovencima su utjerali strah u kosti.
Bude takvih utakmica kad se na stadionu, i na tribinama i na terenu, osjeti nervoza i kad vidiš da bi sve moglo otići u potpuno neplaniranom smjeru, ali Kekovi igrači pokazali su karakter. Osjetili su da ovu šansu generacije ne smiju propustiti.
Strašan gol Verbiča zaludio je naciju
Zbrojili su se, prestali loptu nabijati i spustili je na zemlju te primirili fajtere iz Kazahstana skupa s njihovim novinarima koji bi, da su novinarski stolovi bili bliže, bili utrčali u teren nakon što je Orazov zabio za 1:1. Slovenski kolege do nas nervozno su pogledavali na sat, jedan nije ni mogao gledati završnicu, a onda su se Stožice umalo srušile od euforije.
Drugi Benjamin, Verbič, prošao je u 86. minuti po lijevoj strani i ušao u sredinu. U trenutku kad se namjestio na udarac, cijele Stožice su znale - to je to. Strašan udarac u malu mrežicu suprotnoga kuta za eksploziju na tribinama.
Siroti Kazahstanci popadali su po travnjaku od tuge, a sreći Verbiča, Šeška i ostalih nije bilo kraja. Otpisana generacija ostvarila je jedan od najvećih uspjeha slovenskog nogometa i na veliku se scenu vratila nakon jako puno vremena.
Drugi su sumnjali, Kek je vjerovao
Malo tko je na početku kvalifikacija vjerovao da Slovenija može do Eura, ali jedan od njih je od prvog dana bio Matjaž Kek, isti onaj koji je Sloveniju odveo na njezino posljednje veliko natjecanje. Bilo je to Svjetsko prvenstvo 2010., na kojem je bila jako blizu da prođe skupinu s Engleskom, Amerikom i Alžirom.
Kek je Sloveniju preuzeo prije pet godina i kao cilj je postavio odlazak na jedno veliko natjecanje. U međuvremenu su ga zvali i Hajduk i Dinamo, raspitivao se i Damir Mišković, ali je Kek ostao vjeran svojoj reprezentaciji. U intervjuu za Index u kolovozu rekao mi je da mu je samo Slovenija na pameti i da bi izostanak s Europskog prvenstva za njega osobno bio velik neuspjeh.
U tom trenutku Slovenija je imala sedam bodova iz četiri utakmice i spomenuti neuspjeh nije izgledao posebno nerealno. Ali Kek je vjerovao. Dobio je sljedeće četiri utakmice, tijesno izgubio od Danske i osigurao meč-loptu protiv Kazahstana. Ostalo je povijest.
U kvalifikacijama za Euro 2020. i SP 2022. Slovenci su imali po četiri poraza u skupini i nisu dobro igrali. Iz tih poraza su očito jako puno naučili i ove kvalifikacije završili su s 22 boda i plasirali se na Euro.
Nakon SP-a i Rijeke, ide i na Euro
Kad jednog dana ode u mirovinu, a to nakon što odradi Europsko prvenstvo može učiniti komotno, Matjaž Kek će u povijest ući kao jedan od najvećih stručnjaka s ovih prostora, iako ga se u tom kontekstu ne spominje često.
Sa svojom Slovenijom je igrao Svjetsko prvenstvo, s Rijekom je prekinuo dugogodišnju dominaciju Dinama i osvojio dvostruku krunu, a sad će sa Slovenijom igrati na Europskom prvenstvu. Impresivno je preslaba riječ.
Kad smo odlazili sa Stožica, igrači su upravo bili dolazili na pozornicu ispred stadiona, gdje su ih čekali navijači. Svi već s dosta promila u krvi, i oni s dresovima i oni sa šalovima. I tako će u Sloveniji biti danima, koliko god mi južnije na Balkanu nekad mislili da Slovenci nisu temperamentni.
Slovenija je pijana i sretna. I baš to je Matjaž Kek naglašavao na presici nakon utakmice. Ne toliko pijanstvo, koliko sreću što je svojoj naciji omogućio golemo zadovoljstvo i da ponovo bude među velikim dečkima.
Da, u novim kvalifikacijama za Euro put do završnog turnira je lakši nego ikad. Samo što to nitko nije objasnio Norveškoj s Haalandom, Poljskoj s Lewandowskim ili Švedskoj. Oni će Europsko prvenstvo gledati na televiziji.
Što će biti na Euru, teško je reći. Slovenija nema toliko ekstrakvalitete kao neke druge reprezentacije, ali ima spoj mladosti i iskustva. Ima Jana Oblaka na golu, ima jako dobar stoperski par i ima strašno neugodnog Benjamina Šeška. Ima ogromnu želju za dokazivanjem i ima Matjaža Keka.
Velikog Matjaža Keka.