Vezni red vapi za povratkom Srđana Andrića
Špaco je na vrući riječki travnjak poslao istu momčad kao i u Ateni. Za početak, treba istaknuti kako, koliko god solidno svoj posao u veznom redu obavljali Albanac Bulku i oporavljeni Marin Ljubičić, Hajduku jako nedostaje kapetan Srđan Andrić, bez kojega su tempo i kvaliteta igre osjetno slabiji. A kada izvrsno ne funkcionira srce momčadi, teško je očekivati to od ostatka momčadi, koji direktno zavisi o njemu.
Već smo puno puta pisali o tome ove sezone, a iz utakmice u utakmicu postaje sve jasnije kako je obrana gorući problem Hajdukove struke. Ukoliko se ne dovede pojačanje za zadnji liniju u zimskom prijelaznom roku, Splićani uistinu nemaju šanse boriti se za naslov prvaka. Gotovo svaki napad Riječana pretvarao se u gol priliku, a što je najtragičnije, opetovane dekoncentracije nije lišen ni jedan branič Hajduka. Srećom po Bijele pa je začudo na visini zadatka bio u posljednje vrijeme uvelike osporavani zadarski vratar Danijel Subašić.
Forma Hajdukovaca se srozala, ali najvažnije je da Bijeli i dalje pobjeđuju
Unatoč pobjedi na Kantridi, treba biti iskren i priznati da se forma Hajdukovaca ipak ponešto srozala u proteklih nekoliko tjedana, a dva igrača prednjače u tome pred ostalima. Radi se o reprezentativcu Ivanu Striniću, koji zaista nije ni blijeda kopija Strinića koji je osigurao Bilićev poziv, te Anas Sharbini, za kojega će netko reći da je to licemjerno pisati, jer je u 11 utakmica ove sezone zabio tri gola i upisao sjajnih sedam asistencija. Crveni karton na Kantridi samo je posljednji je dokaz tezi da Anas već odavno nije pravi.
Da sve ne bi izgledalo tako crno, na koncu istaknimo i onu poznatu, kako je bitno pobjeđivati i kada momčad ne igra najbolje, a nijedan Hajduk u posljednjih četiri, pet godina ne radi to tako dobro kao ovaj Poklepovićev. Na tome mu treba skinuti kapu i podržati ga pred sve glasnijom opozicijom, koja samo čeka krivi korak.