)
Unatoč (bolje reći usprkos) inerciji Splita i gradske uprave, grupa navijača na čelu s Vedranom Bonačićem pokrenula je akciju za konačno postavljanje spomenika kod Starog placa, koji je djelo akademskog kipara Vojina Hraste.
Šundov ističe kako se u taj projekt ušlo bez suglasnosti i sudjelovanja Grada, a to što su kip financirali privatni donatori i sponzori ne znači mnogo jer i donirani spomenici moraju proći umjetničku valorizaciju i natječaj za izradu izvedbenog projekta. Naravno, poznavajući sve draži hrvatske birokracije i tone papirologije koje se automatski predoče pri samom spomenu ovih frazetina, nemoguće je sve to riješiti do subote.
Osim procedure koju je potrebno zadovoljiti (ocjena komisije - prijedlog zaključka Gradskom vijeću - rasprava Gradskog vijeća - donošenje odluke Vijeća), teškoću predstavlja i to što je aktualni projekt predviđen izvan kruga Starog placa - konkretno, na ulazu u parkiralište, nekih desetak metara od ograde terena na kojemu je Bajdo izvodio majstorije.
Mogli bi Bajdu postaviti ispred Jokera, ali tamo je Orson Welles
Činilo se da će otkrivanjem spomenika Bernardu Vukasu ispred Starog placa navijači Hajduka na 99. rođendan kluba na pola sata zaboraviti tužnu sadašnjost u kojoj se klub nalazi i napajati se na dičnoj prošlosti, ali ništa od toga, jer u gradskoj su se upravi u pravi čas sjetili igrati legalista.
Uostalom, spomenik ne može ni biti postavljen "u krugu" Starog placa jer tek bi to bila lakrdija - mjesto koje bi moralo biti konzervirano i pretvoreno u muzej na otvorenom, već godinama je zapuštena livada koja čeka pogodan trenutak da ga još pogodniji investitor pretvori u još jedan šoping-centar.
Možda je Grad, imajući to u vidu, djelovao dalekovidno: dok se povijesna lokacija ne valorizira, neka Vukas skuplja prašinu na ulazu u klupske prostorije, a onda ga treba svečano postaviti na ulaz Novog šoping-placa, ali "izvan njegova kruga".