ODMAH nakon smjene Zorana Vulića, javio se Igor Štimac, koji na društvenim mrežama redovito kritizira vodstvo, rad i ustroj Hajduka.
"Eto... Kriv je trener kao i obično, a najveća greška mu je šta je odmah u početku kritizirao rad Gojuna i njegovih pajdaša u omladinskoj školi? Tko su ljudi koji iz sjene vuku konce propasti Hajduka?!?! O njima ćemo uskoro malo šire pisati i otkriti ih javnosti, a prvo ćemo sačekati da svog pulena Orešćanina imenuju novim trenerom Hajduka...", napisao je Štimac na Facebooku.
To se dogodilo, a sada se čeka Štimčevo "otkriće".
Bivši igrač, trener, dioničar i sportski direktor Hajduka ne može smisliti navijačku udrugu Naš Hajduk, kao ni model narodnog Hajduka i sve vrijednosti povezane s njim, koji je NH postavio kao osnovu ustrojstva i poslovanja u klubu. Osjećaji su, dakako, uzajamni.
Štimac koristi svaku priliku kako bi kritizirao NH i njegove vodeće ljude, kao i članove uprave "narodnog" Hajduka, te ne zazire od izrugivanja na njihov račun, čak i kad je riječ o fizičkom izgledu.
Oni mu, zajedno s članovima Torcide, ne ostaju dužni ističući da su se navijači mobilizirali upravo kako bi Hajduk očistili i zaštitili od Štimca i njemu sličnih "legendi" kluba pod kojima je Hajduk pao na najniže grane. Pritom čak ne misle na loše rezultate, nego na moral te način poslovanja i funkcioniranja.
Štimca pitaju "Di su pare?" iz vremena kada je on vladao Hajdukom, konkretno, od odšteta za Srnu i Pletikosu, a ne zaboravljaju ga podsjetiti ni kako je ulazio u neprincipijelnu koaliciju s "najvećim neprijateljem" Zdravkom Mamićem.
Štimac je prije osam godina uz podršku Hajduka, ali i Torcide, krenuo u žestoku, bespoštednu bitku protiv Mamićeve strahovlade kako bi smijenio Vlatka Markovića i postao predsjednik HNS-a. No kada mu to nije uspjelo, krotko se svrstao uz "nepomirljivog suparnika" Mamića kao izbornik njegove reprezentacije Hrvatske i pritom u nacionalnu momčad pozvao Mamićevog "sina" Sammira.
I ta je njegova avantura s Mamićem završila debaklom, nakon čega je neuspješno radio kao trener u Iranu i Kataru.