BIVŠI hrvatski izbornik Igor Štimac ostvario je nedavno s Indijom povijesni uspjeh nakon što je drugi put uspio odvesti reprezentaciju te zemlje na Azijski kup, što nitko prije njega nije s Indijom uspio. Štimac je u tri godine drastično popravio rejting indijske reprezentacije koja više nije kanta za napucavanje kao što je prije bila i koja bilježi sasvim solidne rezultate.
Indija je u kvalifikacijama za Azijski kup dobila sve tri utakmice u skupini primivši samo jedan gol, ali Štimcu ugovor istječe u rujnu ove godine i još ne zna hoće li ga produžiti. No iako je tisućama kilometara udaljen od Hrvatske i HNL-a, veliki navijač Hajduka pratio je dramatičnu borbu za naslov prvaka Hrvatske te zbivanja u hrvatskoj reprezentaciji.
Već ste tri godine u Indiji. Kakvi su dojmovi i kako ste zadovoljni dosadašnjim rezultatima koji za Indiju vjerojatno nikad nisu bili bolji?
Radili smo maksimalno u odnosu na uvjete i vrijeme koje smo imali na raspolaganju. Na žalost, pandemija nas je onemogućila da napravimo nešto više. Indija je praktično dvije godine bila u jako lošem razdoblju s obzirom na covid-mjere te eventualna putovanja u i iz zemlje. To nas je prilično omelo jer smo od predviđenih pet domaćih susreta u kvalifikacijama bili domaćini u samo dva.
Uz to nismo imali ni mogućnost igrati prijateljske susrete kao domaćini, već isključivo kao gosti, što nas je poremetilo u ideji da popravimo renking. Unatoč svemu tome moramo na kraju biti zadovoljni ostvarenim. Ispunili smo sve ciljeve osvajanjem Južnoazijskog prvenstva i plasmanom na završnicu Azijskoga kupa kao pobjednici skupine.
No, sve to smo napravili izvrsnim izdanjima i uvjerljivom igrom s potpuno novom momčadi koju smo formirali u protekle tri godine. Sadašnji standardni reprezentativci su mahom mladi igrači koje smo izgurali naprijed, a oni donose momčadi izvrsnu energiju i pobjednički mentalitet.
Koliko teško je bilo preuzeti tako slabo rangiranu reprezentaciju i od nje složiti momčad koja barem zna što želi na terenu i koju više nije tako lako pobijediti?
To je rizičan proces kad je u pitanju nacionalna vrsta jer nemaš kao trener mogućnost svakodnevno raditi s igračima i unapređivati igru. Ušli smo svjesno u rizik i nakon dobro odrađene analize postojećeg stanja znali smo da će trebati vremena da stvari legnu na svoje mjesto.
Isto tako smo znali da ćemo imati posrtaja na putu stvaranja koje će dušobrižnici dočekati na volej. No, nismo odustajali, bili smo uporni, vrijedni i odlučni u procesu, a to je uvijek dobitna kombinacija.
Koliko još ostajete u Indiji?
Teško mi je na to odgovoriti. Planove dugogodišnje suradnje sam gradio s ljudima koji nisu više u savezu. Naime, vrhovni sud Indije reagirao je na zaprimljenu prijavu o određenim nepravilnostima u radu saveza. Izborna skupština nije održana u predviđenom roku radi pandemije te su razriješili dužnosti predsjednika saveza i sve komisije koje je savez imao.
Imenovana je komisija od tri člana koju čine jedan stariji bivši igrač te još dva administrativna člana koji nemaju veze s nogometom, a dužni su provesti izbore u savezu nakon što utvrde sve činjenice.
Do nas su dolazile vijesti da ste često bili kritizirani u indijskim medijima. Kako se nogomet uopće doživljava u toj zemlji?
Moram priznati da je bilo kritika, ali ne toliko koliko se u Hrvatskoj željelo predstaviti. Kritike su se odnosile na igru i česte promjene sastava, ali za nas je to bio jedini način provjere eventualnih kandidata. Indijska Super liga je tek u povojima i kvaliteta i brzina igre je daleko ispod onog što imaju vodeće azijske lige, japanske, korejske, iranske, australske ili lige Saudijske Arabije.
Jedini način da provjerimo kapacitete mladih je bilo u okršajima s momčadima koje su bolje rangirane od nas te svaki put s puno debitanata. Dobili smo povratnu informaciju koju smo tražili, a uz to su i naši igrači, mahom mladići od 18 do 23 godine, skupljali iskustvo na internacionalnoj razini. Sad se svi čude kako smo dobri.
U početnoj postavi imamo šest igrača mlađih od 21 godinu te u pričuvi još šestoricu gladnih i spremnih. Danas je Indija jedna od najmlađih azijskih momčadi i ima svijetlu budućnost. Koliko jako će svijetliti idućih godina ovisi o tome koliko će svi oni koji odlučuju doprinijeti našem projektu.
Valja napomenuti da indijska vlada još ne dozvoljava igračima indijskih korijena koji igraju u dobrim europskim klubovima da nastupaju za Indiju, što nas bitno hendikepira u odnosu na ostale azijske zemlje koje, ne samo da koriste tu mogućnost, nego i angažiraju strance da ih pojačaju uz dvojno državljanstvo.
Kako vam se čini današnja hrvatska reprezentacija? Vodi li je Dalić u dobrom smjeru?
Čini mi se izvrsno. Zlatko je proveo proces smjene generacije na kvalitetan način i samo nebo je granica. Uvijek se ponovo čudim koliko možemo biti pokvareni i licemjerni u trenucima kada nam negdje zapne i ne ide baš kako priželjkujemo.
No, drago mi je da svaki put te antihrvatske elemente koji sanjaju raspad hrvatske reprezentacije i krah saveza, oblije hladan znoj i zadesi nesreća kad se dignemo poput feniksa. Neka pati koga smeta.
Koliko ste stigli pratiti HNL prošle sezone i kako vam se činila sezona?
Pratio sam pogotovo jer se konačno i moj Hajduk uključio u hvatanje Dinama i lov na trofeje, što jako dugo nije bio slučaj i želio sam izbjeći nerviranje i gubitak vremena uz užasan nogomet. Ova sezona je bila jako interesantna jer su Hajduk, Osijek i do pred sam kraj Rijeka imali izgledne šanse za trofej.
Treba reći da im je to u dobroj mjeri omogućio i Dinamo prodajom pet, šest jako dobrih igrača, slabijim izdanjima, trostrukom promjenom trenera te svakako ozljedama udarnih igrača poput Ademija i Ivanušeca.
Često ste kritizirali način upravljanja Hajdukom i rada u klubu. Hajduk je ove sezone konačno nešto osvojio, stojite li i dalje kod kritika?
Zar bi bilo logično hvaliti model koji je klubu u desetak godina donio jedan jedini trofej i to onaj utješni!? Pa ako predsjednik Jakobušić javno priznaje da postojeći model nije dobar za nogomet, trebam li ja to ponavljati? Zašto je problem ako ja govorim ono što svi znaju, a boje se to glasno reći?
Model ne valja. Ono što model upravljanja čini dobrim su prva mjesta i europske utakmice, a to uz ovaj model nije moguće. Hajdukovi problemi većih razmjera mogli bi se dogoditi ako se ne plasiramo u Konferencijsku ligu i osiguramo više europskih utakmica koje će pomoći u saniranju zaduživanja do kojih je došlo u protekloj godini.
Uspjeh trgovačkog društva se mjeri kroz vrijednost dionica na tržištu. Hajduk je od realne vrijednosti od 500 kuna po dionici došao na vrijednost od jedva 150, 200 kuna. Ako je pametan i odgovoran kao što se predstavlja, onda će predsjednik provesti nužnu dokapitalizaciju kluba koja će neiskazane gubitke, koje guraju pod tepih, sanirati na bezbolan način. No, ni to neće trajno riješiti problem.
Jakobušiću bih poručio da ne sramoti više nas čestite hajdukovce gledanjem utakmica reprezentacije s istočne tribine Poljuda jer revolt i snaga predsjednika Hajduka se iskazuju sjedenjem do vodećih ljudi hrvatskog nogometa. Pa, ako treba i udarcem šakom u stol kad se bori za interese svog kluba, a ne dodvoravanjem šačici onih koji se nazivaju navijačima i dodatnim dizanjem tenzija.
Možete li to malo pojasniti?
Sve dok Hajduk ili njegov predsjednik budu taoci pojedinaca iz fantomske udruge Naš Hajduk, klub neće imati svijetlu budućnost. Uostalom ta udruga je ostvarila svoj inicijalni cilj. Zaduživanjem kluba njegovim vlastitim novcem došli su do željenog vlasništva od 25 posto dionica. Pa takva prevara nije se dogodila ni u ranoj fazi privatizacije u ratom porušenoj Hrvatskoj.
Ovi prevaranti su novcem koji izvorno pripada Hajduku i kaznenim djelima koje su počinili tad odgovorne osoba kluba došli do vlasništva 25 posto klupskih dionica. Neka objasne javnosti zašto i dalje nasrću na klupske dionice. Imaju svoje članove u Nadzornom odboru i mogućnost odlučivanja ili nadzora nad upravljanjem klubom.
Uistinu ne razumijem čime opravdavaju daljnje kočenje razvoja i napretka kluba suprotstavljanjem tome da klub dobije većinskog vlasnika koji bi snažnije financirao povratak Hajduka na europsku scenu i borbu za Ligu prvaka. Neka sada pokažu svoje poštenje i omoguće klubu u kojeg se kunu mogućnost stvarnog napretka. Neka sad članarine koje ubiru u ime kluba uplaćuju Hajduku bez naknade od 24 posto.
Neka te članarine idu direktno na Hajdukov račun kao prihod kluba, a ne u vidu pozajmica na koje se još obračunava i kamata. Ova divna priča oko Livaje je uistinu udahnula tračak nade, ali ona će brzo proći ako se budemo zanosili da možemo više i bolje uz ovakav model.
Često ste otvoreno hvalili Nikolu Vlašića i prognozirali mu veliku karijeru. Vlašić je bio sjajan u Rusiji, ali se nije snašao u West Hamu. Kako komentirate njegovu dosadašnju karijeru?
Nikolu sam hvalio i hvalit ću ga jer posjeduje kvalitetu koji treba znati koristiti. Već sad je napravio veliku karijeru, ali uvjeren sam da ono najbolje tek dolazi. U West Ham je došao tijekom sezone u već formiranu momčad koja je izvrsno igrala. Očekujem da će tek sljedeće sezone pokazati što može i standardizirati se u ekipi.
Vidite li njegov poziv u reprezentaciju svojevrsnom rehabilitacijom igrača koju je proveo Dalić?
Pa nije bolestan da ga treba rehabilitirati. Riječ je o igraču koji bez problema može igrati bilo gdje i protiv bilo koga jer posjeduje znanje, snagu i brzinu. Budite sigurni da i Dalić to jako dobro zna.
Hrvatska konačno ima ogroman izbor stopera, pozicije koju ste vi igrali u reprezentaciji. Uz nedodirljivoga Gvardiola tu su sad i Erlić i pogotovo Šutalo. Kako vam se čine nastupi Josipa Šutala?
Oduševio me Šutalo. Stasit je, miran je na lopti, jak je u duelima, čita igru, a još je iz mojega kraja. Kad smo ga nudili Hajduku, izignorirali su informacije jer na Poljudu im je bitnije tko im nudi, a ne koga im se nudi. Erlić se pokazao izvrsnim i sad uz veterane Lovrena i Vidu imamo tri prava stopera koji će, nadam se, postati svjetske klase.
Kako vi kao bivši izbornik i hajdukovac komentirate izjavu Vedrana Ćorluke oko statusa zvijezde Marka Livaje i Mislava Oršića?
Čarli sigurno nije ništa loše mislio i samo je rekao ono što osjeća i misli. No, dok je u stožeru reprezentacije mora koristiti malo više diplomacije jer je potrebno jako malo da uzavru strasti koje ionako znaju često eksplodirati.
Dosta su nategnuti odnosi između "sjevera" i "juga", najviše u zadnjih nekoliko godina. Tko je krivac za to i kako smiriti tenzije?
Još plaćamo cijenu prošlosti i odnosa koji su vladali ne tako davno. Nema isključivog krivca, svi smo jednako odgovorni. Ako želimo bolje sutra, samo zajedno možemo popeglati situaciju i eliminirati animozitete.
Kažu da je situacija u sportu odraz stanja u društvu, a stanje društva je odraz izostanka funkcioniranja pravne države i pravih političara. Još smo daleko od toga da naši političari uvide i priznaju vrijednosti hrvatskih sportaša i da se iskreno zauzmu da se revitaliziraju kolektivni sportovi i natjecanja koja su danas daleko od kvalitete koju bismo mogli imati.