HOĆE LI Stipe Drviš zaista otići na vrhuncu? I to bez ijedne obrane? Dalo se jasno zaključiti iz riječi koje je izrekao nakon prospavane njemačke noći. Nema dvojbe da je to bila najveća noć u njegovoj karijeri. I daleko najteža profesionalna borba. Nakon 12 iscrpljujućih rundi, od kojih je dobio prve četiri i posljednje tri, Puljanin je počeo slaviti. U trenu se popeo krov svijeta, a već u sljedećem ponudio je priču u odlasku...
"Zaista nemam pojma što ću odlučiti. Potpuno sam prazan, jedino je duša puna nekih zbrkanih osjećaja. No, kad si zacrtaš određeni cilj, prekrasan je osjećaj doći do njega. Sada sam to ostvario i samo se želim naspavati. Neka prođe nekoliko dana, za dalje ćemo vidjeti, hoću li nastavit is boksom ili ne. Sve je moguće. Boks će mi u svakom slučaju uvijek biti hobi."- otvoren je, baš kako nalaže tradicija.
"Taj mi čovjek ništa ne znači niti bih ga volio upoznati. Bitna mi je majka, vidio sam ju kako strahuje dok sam ulazio u ring i pomislio "Ma, nećeš više nikada ovo gledati." Taj boks je katastrofalan sport. Posebno je neugodno kad primiš neku bombu od udarca, nikad ne znaš kako će završiti." - reći će Drviš.
Boks je pun emocija
Nadovezat će se odmah i Željko Mavrović, s kojim je Stipe došo u goste HTV-u i teamu Arene. Kad komentira meč, s rijetko viđenim senzibilitetom prati Stipine poteze u ringu. Najvjerniji navijač, ali i najžešći kritičar...
"Ljudi koji te vole, a stoje pokraj ringa, jednostavno si ne mogu pomoći. Njima je daleko najteže, mi se unutra barem možemo ispuhati. Ali teško je gledati obitelj kako strepi, ima udaraca koji mogu biti jako gadni, štetni za zdravlje, na poslijetku i opasni po život. Ali takav je boksački sport, zbog toga i naviru tolike emocije..."
Kao kada je Stipe, primjerice, odradio posljednju 12. rundu i, ne čekajući sudačko proglašenje, počeo skakati i slaviti. Znali su mu reći da tako ne treba, znali su mu reći da njegovom boksu nedostaje napada, atraktivnosti. No, Stipe je taktičar. I kad je važno, ne sluša nikoga osim sebe. Vidjeli smo to najbolje u osmoj rundi, nakon perioda u kojem je odlučio pustiti Brancu da se ispuca. Pa je u međuvremenu primio cijeli niz nezgodnih udaraca, a na momente se činilo da gubi meč. Pogotovo kad se uslijed naleta 40-godišnjaka našao na podu. No, američki je sudac procijenio da pad nije posljedica protivničkog udarca.
"Ma kakav knockdown, samo sam se poskliznuo. No, prije toga sam već dobio jako puno udaraca po glavi. Nakon prve četiri runde koje sam uvjerljivo dobio, odlučio sam ga pustiti da puca. A i bio je poprilično uzdrman. Znam da sam preuzeo golem rizik, a Branco je u nastavak ušao puno življe. U njegovom je timu pao dogovor, znali su da mora ići na sve ili ništa. Udario je strahovit tempo, a ja sam mu još pomogao u tome. Iskoristio je moju nepažnju, a trener se tako naljutio i izvikao na mene. Opalio mi je pljusku i pitao zar želim da mi skine rukavice i preda meč. Ali ja sam cijelo vrijeme znao da sam u pravu, da taktika prolazi." - analizira.
"Stipe je izgledao loše, djelovao je sporo kao da u njemu nema imalo snage. Jednim dijelom vjerovao sam da može, ali..." - prisjeća se Mavrović.
"Nije me briga što neki misle da nisam atraktivan borac"
Svi smo vjerovali, mada na momente nije bilo čvrste podloge za optimizam.
"Ako dobiješ zadnje tri runde, u pravilu pobjeđuješ. Primio sam mnogo udaraca s lijeve strane, ali na kraju se ispostavilo da sam pogodio taktiku. Branco je praktički pao nakon sedme runde." - ističe Drviš, koji u karijeri ima 90 amaterskih borbi, 33 profesionalne i svega jedan poraz, od Australca Paula Briggsa.
Uz malo više odlučnosti, već je u četvrtoj rundi mogao obaviti posao do kraja, Talijana je pogodila serija direkata i zateturao je. No, Stipe nije bio siguran da može. Ne još.
"Nisam znao je li gotov ili nije, pa nisam htio niti forsirati. Jednom sam prije tri godine probao s presingom i skoro umro od umora. Potrošiš se bez potrebe, zato se često odlučim na taktiziranje. I ne zabrinjava me kad drugi to komentiraju kao boks koji nije atraktivan." - odgovara Stipe, koji je talijanskog boksača pobijedio još 2003. godine, u borbi za europsku titulu.
"Bile su to sasvim druge okolnosti jer se Brancov izazivač razbolio, pa su mene za ručkom pitali želim li možda uletiti. Ovaj put se Branco sigurno spremio posebno za mene. Ali borba za naslov svjetskog prvaka odgođena je dva puta, umorilo me sve to. Želim se konačno opustiti, izlazit vani, uživati u životu. Ovo ljeto nitko me neće natjerati na boks. Osim menadžera, ali i on zna da ljeti ne boksam. Trenutno mi boks nije niti na kraj pameti, a poslije ćemo vidjeti." - priznao je.
Da je prije neku noć u Oberhausenu zaradio za dva života, to Stipe nije htio priznati. Uostalom, nije ni trebao. Njegov promotor Klaus Peter Kohl za nešto manje od mjesec dana ponudit će produljenje ugovora. Ili potpisivanje novog. No, Stipe ozbiljno razmišlja o privatnom biznisu, a boksa se zasitio, barem onog profesionalnog. "Da, moguće je i da završim karijeru..." - dobacit će.
Bit će jako teško odreći se boksa, s kojim u paketu pod obavezno ide i specifičan režim života. No, nema sumnje da bi se puno teže odrekao rituala svakodnevnice, samo kad bi znao što propušta ...
D.R.
Foto: B.S.