MICHAEL PORTER JR. (27) igra najbolju sezonu karijere u NBA ligi. Dugogodišnji suigrač Nikole Jokića u Denver Nuggetsima ovog je ljeta završio u razmjeni s Brooklyn Netsima. Za razliku od Denvera, Brooklyn je jedna od najslabijih momčadi lige, a Porter je ondje dobio ulogu glavnog igrača i u njoj se odlično snalazi.
U 23 odigrane utakmice ima prosjeke od 25.6 poena, 7.4 skoka i 3.3 asistencije. Po prosjeku je 13. najbolji strijelac NBA lige, a iza njega su se redom našli Devin Booker, Deni Avdija, Kevin Durant i njegov donedavni suigrač Jamal Murray. Uz to ima i odlične postotke šuta - gađa 49.3 posto iz igre i 40 posto za tri poena.
Zahvaljujući Porterovoj eksploziji, društvenim mrežama počela se širiti priča o velikim zdravstvenim problemima koje je morao prevladati kako bi se profesionalno bavio košarkom.
Izlazeći iz srednje škole, Michael Porter Jr. bio je projiciran kao prvi izbor na NBA draftu 2018. godine u generaciji prepunoj talenta - Luka Dončić, Trae Young i Shai Gilgeous-Alexander samo je dio igrača koji je proizašao iz nje. Ipak, na koncu je na draftu pao sve do 14. mjesta upravo zbog zdravstvenih problema.
Vrlo rano tijekom svoje sveučilišne karijere Porter Jr. počeo je osjećati bolove u leđima, a dijagnosticirana mu je hernija diska u donjem dijelu leđa. Ubrzo je podvrgnut operaciji, mikrodiscektomiji na razini L3-L4, kojom se htio riješiti problem. Ipak, uoči drafta poznati košarkaški stručnjak John Hollinger rekao je da je Porterov medicinski karton "najgori koji je ikad vidio".
Porter je u NBA ligi debitirao u listopadu 2019. godine, a na lijevoj nozi nosio je pomagalo bez kojeg ni danas ne može igrati. Radi se o ortozi za stopalo i gležanj koje se koristi kod stanja zvanog "foot drop" (pad stopala).
Zbog niza operacija i opterećenja donjeg dijela leđa, Porter je razvio pad stopala zbog oštećenja peronealnog živca. Taj živac upravlja mišićima prednjeg dijela potkoljenice i odgovoran je za dorzifleksiju stopala, tj. podizanje stopala prema gore.
Ortoza se omata oko stražnjeg dijela noge i ima pločicu koja se nalazi ispod stopala unutar tenisice. Njezina funkcija je držati stopalo u dorzifleksiji i spriječiti pretjeranu plantarnu fleksiju (spuštanje stopala prema dolje). Drugim riječima, da nema te ortoze, Porter gotovo da ne bi mogao podići stopalo. Trčanje bi mu bilo neizvedivo i svaki pokušaj bi najvjerojatnije rezultirao padom.
Takva ortoza dizajnirana je i najčešće se koristi kod ljudi koji se oporavljaju nakon moždanog udara. Ona im pomaže u ponovnom učenju hodanja i osigurava im stabilnost. Slično vrijedi i za Portera - ortoza mu daje dodatnu stabilnost i zaštitu od novih ozljeda, ali mu i značajno smanjuje raspon prirodnih kretnji. Bez obzira na to, Porter je naučio funkcionirati s ortozom i ne izgleda kao da ga ona na bilo koji način usporava.