HAJDUK je za cijelu sezonu ostao bez prvotimca Roka Brajkovića (21). Krilni napadač je na treningu potrgao prednji i stražnji križni ligament te meniskus. Zbog teške ozljede koljena morat će na operaciju, a slijedi mu oporavak koji će trajati najmanje devet mjeseci.
Brajković je samo jedan od brojnih sportaša kojima je karijeru unazadila ozljeda križnih ligamenata. Ivan Perišić potrgao ih je igrajući za Tottenham, nakon čega je napustio engleski klub. Marko Rog i njegov imenjak Pjaca također su imali problema s ovom ozljedom.
Od stranih zvijezda Virgil van Dijk morao se nedavno dugo oporavljati od iste te ozljede, a Roberto Baggio i Michael Owen nakon nje nikad nisu bili isti igrači. Također, ljubitelji NBA lige sjećaju se i žale za Derrickom Roseom, nekadašnjim MVP-jem čiju je karijeru ozljeda križnih ligamenata nepovratno unazadila.
Stručnjak za Index govori o ozljedi ligamenta koljena
Istraživanje američkog sveučilišta UCLA iz 2019. godine pokazalo je da svaki treći nogometaš ili nogometašica u mlađoj dobi pretrpi ozljedu križnih ligamenata. Značajno je to povećanje u odnosu na prošlost.
Znanstvenici su u tom radu ozljede križnih ligamenata nazvali "epidemijom", s obzirom koliki broj djece ih pretrpi. Popričali smo o toj temi sa stručnjakom, magistrom kineziologije i kineziterapije te osobnim trenerom Tianom Jagarićem.
U posljednjih par godina svjedočili smo teškim ozljedama križnih ligamenata kod starijih i mlađih hrvatskih nogometaša. Ivan Perišić, Marko Rog, a sad i Roko Brajković. Što smatrate da je uzrok tomu? Je li to jak tempo utakmica, način treninga, preopterećenje ili nešto četvrto?
Prije svega treba uzeti u obzir da se mišljenje temelji isključivo na temelju onoga što nam je dostupno u javnosti, što ne mora uvijek biti cijela slika. U pravilu bez gledanja nalaza i snimaka svako mišljenje u pravilu može biti djelomično samo točno.
U svakom slučaju treba uzeti u obzir da, iako se radi o prednjem križnom ligamentu u sva tri slučaja, oni u pravilu nemaju istu povijest nastanka. Perišić je doživio ozljedu u vrlo zreloj, da ne kažem kasnoj igračkoj dobi, bez kontakta na treningu nakon nekoliko stotina profesionalnih utakmica.
Rog je puknuće doživio u nekoliko navrata, od kojih je jednom bila i ponovna ruptura odmah nakon operacije. Brajković je 21-godišnjak, vrlo mlad igrač. Nažalost, radi se o složenijoj i konkretnijoj ozljedi. Po onome što nam je dostupno, puknuće oba križna ligamenta i meniskusa.
Što je uzrok, gotovo je nemoguće izolirati, posebice kada se radi o ozljedama bez kontakta. U pravilu je to kombinacija genetskih čimbenika, pripremljenosti igrača, potencijalno velikog mehaničkog opterećenja i oporavka koji najčešće utječu u raznim omjerima ovisno od osobe do osobe.
Ono što svakako znamo u svijetu sporta i ozljeda jest da je najjači pojedinačni faktor rizika od ozljede prethodna ozljeda, što možemo vidjeti u slučaju Brajkovića i Roga.
S obzirom da su prethodno oboje imali povijest ozljeda s navedenim koljenom, značajno je veća bila šansa da se ta ozljeda ponovno javi u usporedbi s nekim kolegom suigračem koji nije imao prethodno navedenu ozljedu, iako možda prolaze isti trenažni proces.
Svaka ozljeda trebala bi se moći prevenirati. Kako spriječiti pucanje križnih ligamenata?
S obzirom da se radi o više čimbenika koji utječu na nastanak ozljede, prevencija iste samo je djelomično moguća i pod utjecajem igrača ili stručnog tima oko njih. Moramo uzeti u obzir kako je nogomet sportska igra, odnosno sport otvorenog karaktera.
Nemate toliko izolirane i predvidive uvjete rada poput trčanja, bacanja kugle, streličarstva ili sličnog. Dakle, u mnogočemu je vrlo spontan i samim time su pokreti kroz koje tijelo prolazi mnogo podložniji naglijim i nepredvidivim kretnjama, skokovima i doskocima, čime se značajno povećava rizik od ozljeda.
Ključno je imati dobru školu nogometa kroz koju igrači prolaze u mlađim danima kada sazrijevaju i kada se tijelo formira. U mlađoj životnoj dobi, kada se primarno formira lokomotorni sustav, od velike je važnosti da djeca prolaze kroz razne obrasce pokreta te da se tijekom odrastanja prati njihov razvoj i utječe na individualno optimiziranje kako bi se smanjile mogućnosti od ozljeda u kasnijoj fazi.
Također, stručni stožer prati igrače te će na temelju njihove akutne spremnosti odlučiti bi li za njih bilo optimalno u određenom periodu smanjiti intenzitet treninga ili utakmica. Ipak, i dalje postoji mnogo nepredvidivosti. Siguran sam, da je postojala metoda za stopostotno predviđanje ozljede, da bi je prevenirali i sami igrači i treneri.
Naposljetku, njima je svima u interesu da se ona ne desi. U konačnici, sportaši znaju kako su ozljede sastavni dio sporta. Količina intenziteta koju sportaši imaju tijekom karijere mnogo je veća od onoga što je za ljudsko tijelo optimalno, da ne kažem zdravo. No oni su svjesni izloženosti tom riziku i svojevoljno ga preuzimaju zbog uspješne karijere.
Imali smo primjere oporavka kod Marka Pjace i Ivana Perišića. Perišić se od iste ozljede oporavio vrativši se na svoj maksimum, dok Pjaca nikad više nije bio isti igrač. Koje su zapravo šanse da se sportaš nakon pucanja ACL-a vrati na svoju staru razinu i kolika je opasnost od obnove ozljede?
Ono što se svakako treba razlikovati kada se piše o igračima jest povratak na teren i povratak na razinu. Radi se o drastičnoj razlici te je gotovo nemoguće predvidjeti u kojoj mjeri će se povratak na razinu dogoditi.
Raščlanimo to na dva dijela: faktori koji nisu pod kontrolom, kao što su određene genetske odrednice i struktura samih tijela, te faktori koji jesu, kao što su fizički oporavak (rehabilitacija) i mentalni oporavak koji ne smijemo zanemariti.
Nebrojeno puta desilo se da igrač prođe kroz kvalitetnu rehabilitaciju, gdje lokomotorni sustav i ozljeda zacijele na gotovo istu razinu kao i prethodno, no igra više ne bude ista. Jednostavno, igrači se mentalno ne mogu vratiti na potpunu razinu opuštenosti i samopouzdanja kao prije.
Ponovno, kao što vidimo, povratak na razinu ovisi o mnogočemu izuzev samog zacjeljivanja ozlijeđenih dijelova tijela. Kada će se Roko vratiti na teren, na koju razinu i u kojem periodu, gotovo je nemoguće potpuno predvidjeti.
Ono što svakako znamo jest da se radi o vrlo mladom i borbenom igraču, što mu svakako ide u prilog. Bitno je da ovo vrijeme provede u miru i koncentraciji na nastavak karijere, u okolini koja je za njega ohrabrujuća i motivirajuća, što se svakako pokazalo iznimno bitnim za psihološki pa i funkcionalni povratak na teren.