Sučić za Index: Gol u zadnjoj minuti je okrenuo sezonu. Nakon njega je sve bilo lakše

KAD GA je Igor Bišćan ljetos poveo na pripreme u Sloveniju, malo tko je očekivao da će 20-godišnji Petar Sučić ni godinu dana kasnije biti jedan od glavnih Dinamovih igrača. U Brdu kraj Kranja bio je jedan od onih igrača s kraja popisa, ali je priliku iskoristio fenomenalno i već tad je jako zaintrigirao Bišćana, koji ga je ostavio u momčadi.

Danas je Sučić možda i najkonstantniji Dinamov igrač, koji praktički nije odigrao lošu utakmicu. U klubu ga hvale svi, od trenera do suigrača, a i kapetan Arijan Ademi je rekao da nikad u karijeri nije vidio igrača koji tako brzo uči i usvaja informacije.

Pred Sučićem i njegovim suigračima je ludih pet kola u završnici prvenstva te finale SuperSport Kupa s Rijekom, a već u subotu u 17 sati ih čeka nezgodno gostovanje u Varaždinu. Jesenas su se u Varaždinu poraza spasili golom Mahira Emrelija u sudačkoj nadoknadi, a sa Sučićem smo porazgovarali uoči sutrašnje utakmice.

Čeka vas opet Varaždin, protiv kojeg ste nedavno imali komotnu situaciju, ali ste onda ušli u nervozu i na kraju ipak pobijedili 2:1. Očekujete li sličnu utakmicu?

Igrali smo dobro, sve pod kontrolom držali i onda nakon onog njihovog crvenoga kartona smo napravili par greškica, primili gol i onda se uvukla neka blaga nervoza. Ali, nismo im ništa dali do kraja tako da smo je mirno priveli kraju. Dobri su oni, bit će nam teško sutra, ali smo spremni jer dobro radimo, u dobroj smo formi i mislim da će sve biti ok.

U situaciji ste u kojoj sami odlučujete o sebi do kraja prvenstva. Da vam je netko jesenas, kad ste zaostajali za Hajdukom sedam bodova, ponudio ovu situaciju, biste li je prihvatili ili mislite da je moglo biti i bolje?

Prihvatio bih jer si u dobroj situaciji dokle god sam o sebi odlučuješ. Ne možeš nikoga drugoga kriviti i gledaš samo sebe. Kad pogledate što smo mi sve prošli ove sezone, mislim da smo na kraju priče u dobroj poziciji, ali pričekajmo kraj za dublje analize.

Svima je jasno da će derbi na Rujevici biti izrazito važan za rasplet prvenstva. Ne bih rekao da će biti presudan jer i mi i Rijeka do kraja prvenstva imamo nezgodnih utakmica i protivnika. Neće se prvenstvo riješiti na Rujevici.

Rijeka u nedjelju gostuje kod Lokomotive, a nakon derbija mora i u goste Osijeku. Nadate li se "pomoći" tih klubova?

Ne smiješ se u to uzdati. Jasno da pratimo sve rezultate, da gledamo kako će Rijeka proći s Lokomotivom ili Osijekom, to je normalno jer tako prvenstvo funkcionira. No, ja bih bio najsretniji da sve zasluge budu naše, a ne da ispadne da je netko drugi za nas osvojio naslov. Kako god završi, neka mi budemo ti koji smo si skrojili sezonu.

Kako ste zadovoljni svojom sezonom i brzom prilagodbom na momčad?

Morat ću pričekati kraj da sagledam cijelu svoju sezonu, ali sigurno sam postigao više nego što sam očekivao. Moram se još razvijati, moram puno učiti, imam 20 godina i tek sam krenuo u seniorski nogomet.

Osjetim da napredujem i kad vidim koliko sam napredovao u manje od godinu dana, kažem samom sebi da mogu sigurno biti još bolji. Sigurno mi fali još dosta stvari, koje mogu biti bolje. Slušam savjete trenera, slušam suigrače, nema mi druge.

Nisu to samo moje zasluge. Jedna od mojih vrlina je mentalna snaga, ali se ne bih mogao prilagoditi bez ovakvih suigrača. Svi do jednog su mi samo pomagali i gurali me da budem što bolja verzija samog sebe. Osjećam odgovornost prema njima da uvijek dajem sve od sebe.

Za tako mladog igrača ste u prvoj seniorskoj sezoni proživjeli dosta šokova i teških poraza. Koji vam je bio najteži trenutak?

Ha, bilo ih je. Ispadanje od AEK-a u pretkolu Lige prvaka i teško mi je pao onaj poraz na Poljudu 1:0, to smo baš glupo izgubili. Ovaj u Solunu protiv PAOK-a je isto bio bolan, ali tako to ide u nogometu.

Nije to šok samo za mladog igrača nego za čitavu ekipu. Teško ti padne kad živiš za taj nogomet i za momčad. U tom trenutku je teško, ali nemaš ti tu puno vremena ni kukati ni biti tužan jer ti je za tri dana sljedeća utakmica. Ja te poraze koristim da iz njih nešto naučim i da u budućnosti bolje reagiram u takvim situacijama.

Da se možda bolje pripremim, pa čak i da u nekim trenucima iskoristim i neki trik, recimo, da odglumim neku ozljedu ili se malo valjam da ukrademo vremena pa da nam se ne dogodi da primimo neke glupe golove pred kraj utakmice. Svaki poraz mora biti lekcija, tako se napreduje.

Arijan Ademi vas je jako nahvalio. On se u Dinamo vratio kao veliko pojačanje, a sad je ispalo da ste mu vi uzeli mjesto?

Ha-ha, ne bih to tako rekao. Ademi je jedna od osoba koja mi je puno pomogla u karijeri i na terenu i izvan njega i jako sam mu zahvalan. S njim imam zaista sjajan odnos, ali on nije tu samo za mene, nego i sve druge igrače. Lider je, jako je važan za svlačionicu i za nas strašno puno znači nevezano s tim igra li ili sjedi na klupi.

Stalno se naglašava taj Dinamov pobjednički mentalitet i navika pobjeđivanja i osvajanja trofeja. Vi ste ipak još mladi i niste toliko toga osvojili kao stariji suigrači. Kako se na njima ocrtava taj mentalitet pobjednika?

Ovi iskusniji dosta razgovaraju s nama mlađima i pomažu nam savjetima i kako da se postavimo u tim, nekim stresnim situacijama. Točno znaju kad nas trebaju malo zafrkavati, kad nas trebaju naljutiti, kad smiriti, a kad treba dati podršku. Sve osjete i savršeno to rade.

Oni su iznimno smireni, ne paničare i barem ne pokazuju stres, i to onda prenose i na nas. Tako nam je puno lakše. Kad izađem na teren, imam jednostavno osjećaj da ćemo pobijediti jer to vidim na njihovim licima. Preuzimaju odgovornost na sebe, a mi mlađi se trudimo da im, koliko god možemo, olakšamo. 

Nosite li nekad lopte i vodu?

Nosim, naravno, ali sad ima i malo ovih mlađih koji preuzmu. Ne moramo ih tjerati, oni se sami ponude, ha-ha. No, kad njih nema, onda nosim i ja ako moram, tako to mora biti. Svatko mora raditi svoj posao.

U kojem trenutku u sezoni ste osjetili da bi se sve na kraju moglo završiti dobro?

Izdvojio bih pobjedu protiv Rijeke na Maksimiru, kad smo dobili golom u zadnjoj minuti 1:0. Ta pobjeda je došla kao neko olakšanje jer smo im se približili i dala nam je dodatnu snagu za sve ono što smo napravili nakon toga. Naravno, pobjede na Poljudu su također bile jako važne i ta dobra igra i dobri rezultati u utakmicama s izravnim konkurentima su nas jako podignuli.

U zadnje vrijeme ste prešli na sustav 3-5-2, koji Dinamo nije često prije igrao. Je li vam bolje u tom ili u onom starom sustavu i koja vam je najbolja pozicija?

Neko vrijeme smo trenirali i pripremali tu novu formaciju i meni to dobro izgleda. Stvaramo dosta prilika i pobjeđujemo, ali smo u starom sustavu igrali jako dobro, osobito u Europi. Dobili smo tako Betis, pobijedili smo i PAOK, tako da je i to dobro izgledalo.

Ne zamaram se puno s formacijama, na meni je samo da radim ono što mi treneri kažu i da odigram najbolje što mogu. Što se mene samog tiče, svakako mi najbolje odgovara pozicija šestice ili osmice, tu se najbolje osjećam.

Imate li neke idole? Koliko gledate nogomet?

Ne mogu nikoga istaknuti, ali sigurno da puno gledam i učim od naših veznjaka: Modrića, Kovačića, Brozovića i ostalih. Oni su na vrhu svijeta i pokušavaš od njih što više naučiti. Gledam i druge igrače, volio sam Sergija Busquetsa dok je igrao u Barceloni. On, Xavi i Iniesta… Oni kad ti uzmu loptu, ne vidiš je dva dana.

Sviđa mi se i Rodri, on je na toj poziciji trenutačno vjerojatno najbolji igrač na svijetu. Nogomet gledam strašno puno, rekao bih stalno. Gledam, pratim, igram fantasy s prijateljima, FIFA-u na PlayStationu. Dobar sam na FIFA-i, ali ima još dobrih igrača u svlačionici. I tu se stvorio neki rivalitet, ha-ha.

Rođak Luka Sučić iz Salzburga je hajdukovac, vi ste dinamovac. Kakva je situacija u obitelji kad se okupite na nekom ručku?

Tu smo negdje, pola-pola. Ne znam za ove ostale stričeve i tetke, ali najuža familija je baš nekako podijeljena između Hajduka i Dinama. Dok smo bili klinci, isto smo se podbadali. To je sve normalno, zafrkancija.

Kakav imate odnos s navijačima, prepoznaju li vas na ulici?

Evo, neki dan sam hodao po Trešnjevci i prepoznali su me klinci pa su me pozvali da zaigram s njima pa malo jesam. Neće se valjda trener ljutiti što sam malo trčao po betonu, ali pazio sam da ne idem prejako!

Osjetim i ja u gradu tu energiju oko Dinama. Pratimo i mi društvene mreže i vidimo kako grad, ali i svi navijači žive za nas. Ja vjerujem da ćemo im se odužiti na najbolji način.