ROBERT SELIGMAN (37) proteklu subotu završio je gimnastičku karijeru. Hrvatski rekorder po broju medalja u Svjetskom kupu, njih 28, posljednji nastup imao je na DOBRO Svjetskom kupu u rodnom Osijeku. Slavonska publika ispratila ga je pljeskom nakon saskoka s konja s hvataljkama i poslala u natjecateljsku mirovinu.
Među ostalim, sa svega 15 godina postao je prvi hrvatski gimnastičar koji je ušao u finale Svjetskog kupa. Tijekom 32 godine karijere osvojio je broncu (2008.) i srebro (2018.) na europskim prvenstvima, bio je viceprvak Mediteranskih igara (2013.) te je s Filipom Udeom bio glavni predstavnik hrvatske gimnastike.
Seligman je veliki intervju za Index dao u srpnju 2022. godine, dok smo sada s njim razgovarali kako bi nam objasnio zašto je završio karijeru, kako se osjeća i što planira.
Kada ste presjekli i samome sebi rekli da će nastup na DOBRO Svjetskom kupu u Osijeku biti zadnji u Vašoj karijeri?
Prošle godine, kada sam se pripremao za niz natjecanja, poput Europskog i Svjetskog prvenstva. Nikako nisam mogao dosegnuti natjecateljsku formu jer bi mi se uvijek dogodila sitna ozljeda dva-tri tjedna prije no što sam trebao biti u top formi. Sve su to u posljednjih godinu i pol dana bili signali moga tijela da je dosta.
Tu sam presjekao. Razgovarao sam s predsjednikom Hrvatskog gimnastičkog saveza Marijom Možnikom i trenerom Vladimirom Mađarevićem. Kada se nisam uspio spremiti za kvalifikacijske svjetske kupove za Olimpijske igre u Parizu, rekao sam da je to to, dosta.
Od 19. godine bio sam sportaš prve kategorije, dakle skoro dva desetljeća. Želio sam završiti karijeru dok sam na vrhu. Sretan sam što je ispalo da je moj zadnji nastup bio u Osijeku, gdje sam 2022. pobijedio u Svjetskom kupu. Od Osijeka sam se tako, na neki način, oprostio zlatom.
Govorili ste da Vam je najteže natjecati se u Osijeku. Kako je prošao posljednji nastup?
Da, bilo mi je jako teško natjecati se u Osijeku. Osijek je moj grad, volim ga najviše na svijetu. Emocije su uvijek posebne, publika napuni dvoranu Gradski vrt i daje bezuvjetnu podršku, ne samo osječkim gimnastičarima već gimnastičarima iz cijelog svijeta. Iz toga se razloga rado vraćaju u našu dvoranu.
S tribina su me gledali supruga, djeca, roditelji, prijatelji, poznanici... Svi koji su mi pomagali. Nije bilo lako, uvijek sam imao dozu odgovornosti jer sam im svojim nastupima želio vratiti za sve ono što su učinili za mene. No, ne ide uvijek kako planiraš, tako da mi je bilo dosta stresno.
Ipak, velik je doživljaj bio završiti vježbu i čuti pljesak prepune dvorane, osobito kada bih se popeo na postolje. A imao sam tu privilegiju 2019. i 2022. Pobijedio sam i slušao hrvatsku himnu. Naježim se dok se svega toga prisjećam posljednjih dana. Pamtim samo lijepe trenutke, medalje, postolja, odlične vježbe... Neuspjeha je bilo puno više, no njih se više ni ne sjećam.
Za Vas je održana svečanost, primili ste priznanja i slušali pljesak osječke publike. Je li bilo emotivno, kako ste se osjećali? Nerijetko se sportaši i rasplaču kada shvate da je gotovo, a Vi ste k tome okončali karijeru u svom gradu.
Bilo je teško, i sad se naježim na svako Vaše pitanje. U gimnastičkoj dvorani proveo sam 32 godine i gimnastika mi je dala sve u životu. Prepun sam emocija, bilo je to posebno. Zbog svih sam tih ljudi u dvorani uspio napraviti rezultate i, prije svega, zbog njih sam čovjek kakav jesam, od trenera do ljudi koji su me maksimalno podržavali.
Prije svega mislim na Hrvatski olimpijski odbor, predsjednika Zlatka Matešu i tajnika Sinišu Krajača, predstavnika Ministarstva turizma i sporta Tomislava Družaka, koji me godinama prati, gradonačelnika Osijeka Ivana Radića, župana Osječko-baranjske županije Matu Lukića i sadašnjeg ministra obrane Ivana Anušića.
Godinama su podržavali mene i osječke sportaše. Bilo je emotivno vidjeti suprugu, djecu, roditelje, brata, kumove, prijatelje... No, pripremio sam se kako se ne bih raspao, kako ne bi krenula suza i pojavila se knedla u grlu.
Tjedan dana uoči oproštaja imao sam veliki intervju za Hrvatski gimnastički savez, što je bilo stresno, tu sam pustio koju suzu i izbacio to iz sebe. Teško je, ali sve su to radosni trenuci. Ništa ne bih mijenjao u karijeri.
Također, na oproštaju sam izabran u najuži tim predsjednika Hrvatskog gimnastičkog saveza Marija Možnika, mog reprezentativnog kolege. Uz njega i drugu dopredsjednicu Tinu Erceg četiri ću godine obnašati ulogu potpredsjednika HGS-a.
O čemu ste razmišljali u nedjelju ujutro, kada ste se probudili i shvatili da više niste aktivan gimnastičar?
O obvezama koje moram izvršiti s obzirom na to da nisam bio klasičan vrhunski sportaš koji 24 sata isključivo živi sport. Oduvijek sam znao da je sport bio najvažniji, ali bio sam svjestan kako naš zadatak nije samo nastupati i osvajati medalje već i promovirati zdrav način života, Hrvatsku i regiju iz koje dolazimo te sport i prenositi to na mlade.
Bio sam aktivan, pa sam tako i sada u nizu udruga te imam više funkcija u sustavu sporta Osijeka, Osječko-baranjske županije i Hrvatskog olimpijskog odbora. Imam puno obaveza, k tome sam posljednjih 12 godina stručni sukomentator HRT-a za gimnastiku.
Tako da sam u nedjelju ujutro razmišljao kako odraditi prijenos DOBRO Svjetskog kupa. Prvi dan je prošao sjajno jer su osvojene tri medalje, a pokazalo se da je idući bilo još toliko medalja za Hrvatsku.
Tin Srbić je pokazao sjajnu formu, on je naša najveća uzdanica za ovogodišnje Olimpijske igre u Parizu. Također, razmišljao sam o ponovnom susretu sa svim ljudima koji su me u subotu pozdravili. Bio je to zanimljiv put.
Kako se snalazite u ulozi sukomentatora?
Povratna informacija ljudi je dobra. Imamo zadatak na što jednostavniji način objasniti komplicirana gimnastička pravila i vježbe kako bismo ih približili gledateljima. Zasad to dobro funkcionira i tako ćemo nastaviti i za dva tjedna s Europskog prvenstva u Riminiju te s Olimpijskih igara u Parizu. Nadamo se da će Tin Srbić, kao aktualni srebrni s Igara u Tokiju, napraviti korak više i donijeti Hrvatskoj zlato.
Što Vam je stresnije, gimnastički nastup ili televizijsko komentiranje?
Komentiranje je puno manje stresno. Treneri su mi uvijek govorili da je gimnastika odlična priprema za život jer život kreće nakon sporta. Bili su u pravu. Nije nimalo lako podići ruku na gimnastičkom podiju, pred nekoliko tisuća gledatelja, kada znate da u 50-ak sekundi morate pokazati najbolje od onog što radite 20 godina.
Zato dolazi do padova. Treba ostati pribran, imati koncentraciju i prijeći preko negativne treme. Samo najbolji to uspijevaju napraviti. Pritisak je ogroman i baš je zato naš Tin Srbić nevjerojatan. On ima, što mi kažemo, sportsku glavu. U najtežim trenucima pokazuje najbolje od sebe. Takav se jedan rodi u ne znam koliko godina. Jedinstven je i zato je nekoliko puta bio najbolji sportaš Hrvatske.
Komentiranje mi je ugodno, sretan sam što mogu gledateljima prenijeti ono što sam cijeli život proživljavao u dvorani. Riječ je o atraktivnom sportu koji graniči s umjetnošću jer je subjektivna procjena sudaca jako bitna za konačnu ocjenu.
Što očekujete od Tina Srbića na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Parizu?
Tin je zasad jedini hrvatski predstavnik u gimnastici na Igrama u Parizu. Postoji mala šansa za Aurela Benovića, koji si je zakomplicirao naizgled jednostavan put. Šansu ima i mlada Sara Šulekić. Ona je apsolutna senzacija cijele sezone, iznenadila je samu sebe koliko je kvalitetna. Planirala se boriti za Igre u Los Angelesu 2028., a sada ima šansu za Pariz.
Srbić je osigurao Igre u Parizu još prošle godine, kada je osvojio srebro na Europskom prvenstvu u Antwerpenu. Od njega imam najveća očekivanja, a tako ima i on od sebe. Dajemo mu najveću podršku.
Tin je vrhunski sportaš, apsolutni profesionalac koji se puno puta dokazao. Osvojio je sve što je mogao, a mlad je. Mentalno je nevjerojatno jak, ima vježbu konkurentnu na svim razinama i očekujemo da će biti glavni kandidat za zlato u Parizu.
Vidite li Tina Srbića kao svoga nasljednika u kontekstu hrvatske gimnastike?
Ne, Tin je preskočio Filipa Udea, mene i sve ostale. On je najtrofejniji hrvatski sportaš, netko čijim će uspjesima generacije stremiti. No, drago mi je što smo Ude i ja krčili put u gimnastičkom svijetu, sve je to napravljeno da bismo imali rezultate koje ostvaruje Tin kao naša perjanica, a onda i svi ostali hrvatski gimnastičari.
Sada imamo utjecajne ljude u Svjetskoj gimnastičkoj federaciji, poput našeg Marija Vukoje, a tu je i Marijo Možnik. Sve je to bitno da bi se izgradila trenutna priča, a to je da Srbić ili Benović, kada se pojave i podignu ruku, više ne moraju brinuti stoji li iza njih velika zemlja i kako će ih suci ocijeniti.
Velike medalje Roberta Seligmana:
SREBRO – Europsko prvenstvo – Glasgow 2018. (konj s hvataljkama)
BRONCA – Europsko prvenstvo – Lausanne 2008. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Mediteranske igre – Mersin 2013. (konj s hvataljkama)
ZLATO – Univerzijada – Izmir 2005. (konj s hvataljkama)
ZLATO – Svjetski kup – Osijek 2022. (konj s hvataljkama)
ZLATO – Svjetski kup – Osijek 2019. (konj s hvataljkama)
ZLATO – Svjetski kup – Ostrava 2010. (konj s hvataljkama)
ZLATO – Svjetski kup – Maribor 2006. (konj s hvataljkama)
ZLATO – Svjetski kup – Ghent 2005. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Szombathely 2020. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Osijek 2017. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Doha 2016. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Varna 2016. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Osijek 2015. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Doha 2014. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Medellin 2014. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Osijek 2011. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Osijek 2010. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Pariz 2010. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Stuttgart 2010. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Szombathely 2008. (konj s hvataljkama)
SREBRO – Svjetski kup – Stuttgart 2007. (konj s hvataljkama)
BRONCA – Svjetski kup – Cottbus 2014. (konj s hvataljkama)
BRONCA – Svjetski kup – Osijek 2014. (konj s hvataljkama)
BRONCA – Svjetski kup – La Roche-sur-Yon 2013. (konj s hvataljkama)
BRONCA – Svjetski kup – Moskva 2011. (konj s hvataljkama)
BRONCA – Svjetski kup – Cottbus 2008. (konj s hvataljkama)
BRONCA – Svjetski kup – Tianjin 2008. (konj s hvataljkama)
BRONCA – Svjetski kup – Glasgow 2006. (konj s hvataljkama)
BRONCA – Svjetski kup – Šangaj 2006. (konj s hvataljkama)
BRONCA – Svjetski kup – New York 2005. (konj s hvataljkama)