Trener crnogorskog kluba o ljubavi prema Hajduku: Nema betoniranja, ovo ostaje

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

MORNAR iz Bara u posljednje vrijeme je pod vodstvom braće Pavićević postao regionalna sila u košarci, a Mihajlo Pavićević je i trener crnogorskog kluba.

Pavićević je u opširnom intervjuu, koji je dao za MeridianSportBH, između ostalog pričao o fanatičnoj ljubavi njegove obitelji prema splitskom Hajduku i Jugoplastici.

"To su vremena bivše Jugoslavije, vi ste mladi, pa to ne pamtite, sasvim neka druga vremena, na moju sreću i lijepa za nas mlade. Ta država je bila ozbiljna u svakom pogledu, pa tako i u sportu, natjecanja u nogometu i košarci su bila ponajbolja u Europi. Nogomet je uvijek bio broj jedan, a sva moja obitelj u Baru je navijala za Hajduk i ja sam to naslijedio od njih. Vatreni sam sportaš i postao sam strastveni navijač Hajduka. Bilo je tu mnogo nevjerojatnih priča, išli smo na utakmice od Podgorice, Beograda pa do Splita itd i upadali smo u raznorazne situacije", kazao je Baranin, a onda se prisjetio veoma interesantnog događaja:

"Ispričat ću jednu zanimljivu priču. Renovirao sam kuću, a u blizini puta je bio jedan most. Bio je tu i neki stari beton preko njega i zatražio sam da se to odbije kako bih napravio nešto ljepše. To se i napravilo, ali je ispod ostao onaj stari beton i u njemu se odjednom pojavio natpis: ‘Naprijed Hajduk’. Pokojni otac je betonirao most i to je napisao u betonu, a kada sam vidio taj prizor, rekao sam: ‘Očisti mi sve, nema betoniranja, ovo ostaje.'"

Trener Mornara je također veliki navijač splitske Jugoplastike, a omiljeni košarkaš mu je Damir Šolman, s kojim još se uvijek nije imao priliku uživo susresti.

"Je li je to ta primorska veza s Hajdukom, ne znam ni sam, ali kažem da smo bili najvatrenija obitelj hajdukovaca u gradu, svi su nas znali po tome. Mi se tih vremena sjećamo s nostalgijom, netko ih naziva drugačije. Ja svakom dajem pravo da to tumači na svoj način, ali meni su ostala u lijepom sjećanju, imam prijatelje svuda, granice nisu bile barijere, a nisu ni sada. Također, volio sam Jugoplastiku i više puta sam rekao da sam košarku počeo igrati zbog Damira Šolmana. Bio mi je omiljeni igrač, čitav život sam nosio broj 12 zbog njega. Nadam se da ćemo ove godine imati i priliku da se osobno upoznamo, pozvao sam ga u Bar, ali zbog zdravstvenog stanja nije mogao doći."

Pročitajte više