U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. James Hunt nije ga fascinirao samo svojim rezultatima u Formuli 1, koji su kulminirali naslovom prvaka 1976., nego i ekstremno razuzdanim životom. Uspio ih je kombinirati bez da ga ijedan odvede u grob, u kojem je završio godinama kasnije, čim je postao istinski miran i sretan.
JAMES HUNT imao je 17 godina kada se spremao za svoju profesionalnu karijeru u medicini. Roditelji Susan i Wallis uštedjeli su pet tisuća funti kojima su trebali platiti njegov medicinski fakultet i čitava obitelj radovala se tome da će James krenuti akademskim putem.
Kao klinac volio je tenis, squash i skijanje. Svirao je trubu, volio je životinje i bio je sasvim običan mladić. Za volan je prvi put u životu sjeo na susjedovom traktoru tijekom ljetnih praznika, ali nije se baš proslavio jer nije imao snage stiskati kvačilo i mijenjati brzine pa je brzo odustao. Par mjeseci prije 18. rođendana, nakon što je položio vozački, otišao je preko ljeta u okolicu Silverstonea kod Chrisa Ridgea, svojeg teniskog partnera.
Njegov brat Simon je u garaži krpao neki stari Mini i pripremao ga za utrku tog vikenda. Pozvao je Jamesa i Chrisa da mu se pridruže za vikend i Hunt je prvi put u životu uživo vidio kako izgledaju autoutrke. I nešto se u njemu promijenilo.
Kad se vratio kući, roditeljima je rekao da ga medicina više ne zanima i da želi postati vozač utrka. Zamolio ih je da mu daju pola od onih 5000 funti da može kupiti Mini i krenuti s utrkama, ali je dobio kratko i jasno "Ne!". Hunt se zaposlio i radio dva posla paralelno kako bi imao novca za utrke, kupio je nekakav stari Mini i krenuo u svijet autoutrka o kojima nije imao blage veze.
S 22 godine u milijunima
Lord Alexander-Fermor Hesketh imao je samo pet godina kad je naslijedio titulu barona nakon što mu je preminuo otac. Mladi Lord Hesketh živio je život kakav se i očekivao od 22-godišnjeg besramno bogatog klinca. Tulumario je, trošio je novac na sve na što ga ne bi trebao trošiti, a s 22 godine našao se na jednom skupom vjenčanju na kojem je upoznao izvjesnog Anthonyja Horsleya, nebitnog vozača autoutrka te se s njim zapio.
Par viskija kasnije Hesketh je Horsleyu prodao Mercedes u kojem je došao na vjenčanje. Horsleyu se jako svidio i na licu mjesta su, dobro podmazani, dogovorili prodaju. Sve bi bilo uredu da drugi dan Horsleya nije nazvala Heskethova bijesna majka i rekla mu da želi nazad svoj automobil.
“Pomislio sam da je taj tip totalna budala, ali mi se svidio. Našli smo se drugi dan i brzo smo se sprijateljili”, rekao je Horsley koji se počeo intenzivno družiti s Heskethom i 1972. godine mu predložio sjajnu ideju da osnuju momčad u Formuli 3 i krenu u ozbiljno utrkivanje kako bi imali što raditi preko vikenda. Hesketh je, naravno, pristao.
James Hunt, koji je i dalje radio kao konj da skupi dovoljno novca, dotad se već godinama utrkivao, ali uz redovita razočaranja. Njegovom Miniju bilo je zabranjeno utrkivanje zbog kršenja pravila nakon čega ga je napustio njegov momčadski kolega Justin Fry.
Odlučan da nastavi s utrkivanjem, Hunt je s 21 godinom ušao u Formulu Ford za koju je bolid platio 300 funti. Godinu dana kasnije dobio je mjesto u bolidu u Formuli 3. Redovito je bio pri vrhu, čak je i dobio nagradu za jednog od najperspektivnijih mladih vozača, a pobijedio je na tri utrke. Dobio je priliku u Formuli 2 u kojoj dvije godine nije napravio ništa, a dobio je i nadimak “Hunt the Shunt” jer je stalno razbijao bolide.
Pao je nazad u Formulu 3 u kojoj ga je usred sezone 1972. godine STP-March otpustio zbog kršenja momčadskih pravila. Hunt je bio pred krajem karijere i razmišljao o traženju novog običnog posla smatrajući da mu utrke jednostavno nisu bile suđene. Skoro je i poginuo nakon što je na jednoj utrci njegov bolid završio u jezeru. Nasreću, nije imao sigurnosne pojaseve jer za njih nije imao novca pa se uspio izvući iz bolida.
“Sigurnosni pojasevi tad još nisu bili obvezni i ja ih nisam imao. Da sam bio vezan tog dana, vjerojatno bih se utopio. Ovako sam ostao živ jer nisam bio vezan”, prepričao je kasnije Hunt.
Horsleyu i Heskethu, blago rečeno, nije išlo. Horsley je te sezone već dvaput razbio bolid i tražili su još jednog vozača koji bi im malo pomogao. Na utrci u Belgiji Horsley je upoznao Hunta i ponudio mu mjesto u njihovoj momčadi.
“Vidio sam ga još 1969. dok je vozio u Ford seriji. Niste morali puno znati o utrkivanju da shvatite da se jedan bolid jednostavno drukčije kreće stazom od ostalih. Imao je ono nešto, neku auru talenta oko sebe i samopouzdanje koje ni u jednom trenutku nije dovodio u pitanje”, prepričao je Horsley čiji je prijedlog Hunt prihvatio pa su do kraja sezone bili momčadski kolege u Hesketh Racingu.
Heskethova momčad bila je putujući cirkus. Na utrke su dolazili u Rolls-Royceima, lokali su šampanjac neovisno o rezultatima, a spavali su u hotelima s pet zvjezdica. U njih nisu odlazili bez zgodnih djevojaka, a Huntu su na odijelo ušili frazu “Seks - doručak šampiona”.
Formula 3 preskupa, 'ajmo u Formulu 1!
Seksa je bilo jako puno, šampionskih dana jako malo, a Hunt i Horsley su na pola sezone skršili oba bolida. Shvativši da to možda nije za njega, Horsley je pozvao Hesketha na ručak na kojem su se zapili kao prasci i rekao mu da više neće voziti nego da će brinuti za Huntovu karijeru.
“Formula je u šezdesetima i sedamdesetima bila potpuno drukčija nego danas. U njoj su mogli sudjelovati entuzijastični amateri koji su imali love, a ne kao danas. Mi smo u Formuli 3 imali jednu šasiju i dvije getribe i na to smo trošili oko 50 tisuća funti. Danas je Formula 3 skuplja deset puta”, prepričao je Hesketh.
Do kraja sezone Huntu je unajmio Marchov bolid iz Formule 2 koji je ovaj razbio, a nakon njega i Surtees iz Formule 2 koji je Hunt također razbio. Sljedeće godine ušli su u Formulu 2 u kojoj su se natjecali Niki Lauda i Ronnie Peterson, koji će uskoro dobiti priliku u F1. Hunt je na prvoj od tri utrke južnoameričkog prvenstva F2 serije odmah razbio bolid i momčad je bila pred velikom odlukom.
Ako im nije išlo u Formuli 3, još manje u Formuli 2, koja je bila “logična” odluka? Naravno, poslati Hesketh Racing u - Formulu 1! Lord Hesketh zaključio je da sudjelovanje u Formuli 1 nije puno skuplje od ove zajebancije u nižim ligama pa je kupio March 731 i Hesketh Racing je debitirao u Formuli 1 1973. godine ni manje ni više nego u Monte Carlu.
Hesketh, mrcina od 130 kilograma, stigla je u Monaco u bijelom odijelu s hordom manekenki koje su bile smještene na njegovoj 50-metarskoj jahti na koju je doletio helikopterom. Hunt i njegovi ljudi u bokseve su stigli u Rolls-Royceu i cirkus je službeno mogao početi pred očima čitavog svijeta.
Iako ih nitko nije ozbiljno doživljavao, Hesketh je bio solidan. Bez sponzora na bolidu, s medvjedićem u logotipu momčadi i zelenim morskim konjicom na bolidu, Hunt je u prvoj utrci u Monacu bio šesti dok mu motor nije otkazao, a najbolji rezultat sezone bilo je drugo mjesto u SAD-u. I dok je redovito tulumario s Heskethom, Horsleyem i ostalima, Hunt je imao i drugu stranu.
“Bilo je utrka prije kojih ne bi bio s nama nego kod kuće kod roditelja. Želio se odmoriti, a patio je nekad i od jakih glavobolja, ali nije želio ići liječniku da mu ne kažu da je nešto ozbiljno i da se ne može utrkivati. Znao je biti jako pod stresom prije utrka, a često je i povraćao. Ja mislim da on nije u biti volio biti vozač, ali je volio sve ono što ide uz to”, rekao je Horsley.
Za sljedeću sezonu Hesketh je napravio vlastiti bolid, ali on nije bio toliko uspješan iako je Hunt u njemu pomeo konkurenciju na neslužbenoj utrci u Silverstoneu. No, boemski život Hesketha i Hunta završio je 1975. godine. Iako je uživao, Hesketha je život u Formuli 1 ipak previše koštao da bi dugoročno mogao gurati tu priču pa se povukao na kraju sezone. Hunt je završio na četvrtome mjestu s 33 boda, 31.5 manje od svjetskog prvaka Nikija Laude.
“Nisam više mogao, bilo je preskupo. A nisam želio ni zadržavati Jamesa, tog nevjerojatnog talenta, u nekompetitivnom bolidu. Bilo je zabavno, bilo je ludo, ali došao je kraj”, prepričao je Hesketh godinama kasnije.
Tako je Huntova vozačka karijera još jednom došla pred zid. Očajnički je tražio mjesto u gridu i tko zna bi li ga našao da Emerson Fittipaldi nije iznenada napustio McLaren kako bi otišao voziti s bratom Copersucar-Fittipaldi. Bez drugih rješenja, McLaren je na nagovor Marlborova čovjeka Johna Hogana potpisao Jamesa Hunta za sezonu 1976. za samo 200.000 funti.
Bos na poslovnim sastancima
I to nakon dugih pregovora jer Hunt nije želio slijediti stroga korporativna pravila poput onih da na službene večere mora dolaziti u odijelu. Huntu to nije padalo na pamet i jedva je nagovorio ljude iz McLarena da tu i takve stavke izbace iz ugovora i onda je potpisao.
“Mi organiziramo sastanak sa svim ljudima iz momčadi, sponzorima i svima, a eto Jamesa u trapericama, običnoj majici i potpuno bosog. Smije se, rukuje se sa svima, a svi redom padaju na njegov šarm. Bio je nevjerojatan”, prepričao je Hogan.
Do te 1976. godine James Hunt bio je jedna od zvijezda Formule 1 iako nije bio toliko uspješan na stazi. Atraktivnog izgleda, plave kose i velike karizme, Hunt je punio naslovnice časopisa nevezanih s Formulom 1, a u novinama su tijekom sezona izlazile njegove fotografije s hotelskih bazena u društvu brojnih ljepotica.
Formula je u tim godinama bila dijametralno suprotna današnjoj. Za početak, bila je strašno opasna. U sezoni 1975. poginuo je Mark Donohue, još dva vozača poginula su godinu dana ranije, a 1973. također dva. Osim toga, vozači su imali puno više međusobne interakcije, bili su otkačeniji i opušteniji i sve skupa nekako je bilo bliže običnim ljudima nego što je danas.
Kad je došao u McLaren, Huntu se sve posložilo. To je bio bolid koji mu je trebao da pokaže svu raskoš svojeg talenta u jednoj od najdramatičnijih sezona u povijesti Formule 1. Huntovi nastupi u Heskethu nisu bili nezapaženi, ali uglavnom se sumnjalo u to da u kompetitivnom bolidu može biti dovoljno dobar kroz čitavu sezonu.
Hunt je slavio na prve dvije neslužbene utrke 1976. da bi na onoj prvoj u Brazilu u zadnjoj minuti uzeo pole-position ispred Nikija Laude s kojim će, pokazat će se, voditi jednu od najdramatičnijih, a po mnogima i najdramatičniju sezonu u povijesti Formule 1.
Iako je startao prvi, Hunt je u Brazilu odustao nakon što mu je zapela papučica gasa i završio je u ogradi. U Južnoj Africi je bio drugi da bi se u SAD-u sudario s Depaillerom i morao odustati. U Španjolskoj ga je Lauda prestigao odmah na startu, ali se Hunt uspio vratiti i stigao je do prve pobjede u sezoni da bi mu je suci oduzeli jer su otkrili da je njegov bolid bio 18 milimetara preširok.
McLaren se žalio da je to bilo zbog širenja guma zbog vrućine tijekom utrke i pobjeda mu je vraćena tek dva mjeseca kasnije. No, to će tek biti početak neviđene drame. U pauzama između raskalašenog života, neprospavanih noći i tulumarenja, Hunt je te sezone dobro vozio, ali nije imao sreće.
U Belgiji mu je otkazao mjenjač, u Monacu čitav motor i nakon šeste utrke sezone fantastični Niki Lauda imao je 33 boda prednosti ispred Britanca. Lauda je u tih šest utrka četiri puta pobijedio i dvaput bio drugi. Bio je nezaustavljiv.
Richard Burton mu platio razvod
Hunt je u sezonu ušao nakon razvoda od supruge Suzy Miller koju je oženio 1974. godine. Suzy ga je ostavila zbog nešto veće zvijezde, glumca Richarda Burtona koji je podmirio Huntov dio razvoda braka od 820.000 funti i to mjesec dana nakon što se drugi put razveo od Elizabeth Taylor.
“Starome uopće nije bilo krivo. Čuo sam od više njegovih prijatelja da na dan vjenčanja nije bio siguran je li to pametna ideja tako da mu je laknulo kad je Suzy zatražila razvod”, rekao je Huntov sin Freddie.
Hunt je drugu pobjedu u sezoni upisao u Francuskoj u kojoj je Lauda morao odustati da bi u Brands Hatchu izletio sa staze na startu nakon masovnog sudara. Dok se staza čistila, Hunt je sjeo u rezervni bolid i, nakon što je utrka restartana, pobijedio. Ferrari Nikija Laude se žalio tvrdeći da je to bilo protiv pravila iako je njihov drugi vozač Regazzoni na isti način nastavio i završio utrku.
U jednoj od najkontroverznijih epizoda, vodstvo Formule 1 naknadno je diskvalificiralo Hunta i pobjedu uručilo drugoplasiranom Laudi koji je uoči Velike nagrade Njemačke imao ionako veliku prednost. Rivalstvo Hunta i Laude te sezone bilo je jedno od najvećih svih vremena. Nisu mogle postojati dvije suprotnije ličnosti od Jamesa i Nikija.
Hunt, playboy, koji je više od utrka volio djevojke, alkohol i drogu, koji je tulumario noć prije utrke i drugi dan pobjeđivao i studiozni Lauda, čovjek stroj, kojega su zanimale samo pobjede i koji je utrkivanju i pobjeđivanju podredio sve. Nije bilo ničega čega se Lauda, “Kompjutor”, kako su ga zvali, bojao. Čitav svijet pratio je njihovo rivalstvo, željeli su da se ne vole, ali Lauda i Hunt bili su jako dobri prijatelji.
“Kad sam prvi put došao u London u Formuli 3, James mi je pokazao grad, pomogao mi je da učim engleski i, naravno, izveo me van. Tad se tek pokušavao probiti kroz Formulu 3, ja sam bio bolji, ali me svejedno vodio svugdje sa sobom”, rekao je Niki Lauda i dodao:
Vodio Laudu na tulume
“Zajedno smo tulumarili tijekom naših karijera iako ja nisam pio koliko i on. Ja sam znao kad mi je dosta, ali on nije. K vragu, možda sam zbog toga propustio prilike kod nekih zgodnih djevojaka. Vjerujte mi, on nije. Nisam ga mogao pratiti, ma, nitko nije. James je bio rock zvijezda, kao neki lik s Woodstocka. Nitko nikad u povijesti nije bio kao on niti će biti. Bio je veliki frajer, ali je bio iznimno fer vozač.”
Ključan trenutak sezone dogodio se 1976. godine na Velikoj nagradi Njemačke. Utrka se vozila na zloglasnom Nordschleifeu, zastrašujućoj 22.8 kilometara dugoj stazi kroz livade, šume i 300 metara visinske razlike. Nisu je bez razloga zvali “Zeleni pakao”.
U tjednima uoči utrke, Lauda je pozivao na ukidanje VN Njemačke na toj stazi upozoravavši da jednostavno nema dovoljno sigurnosnog osoblja koje bi se rasporedilo oko tako duge staze. Lauda je pozivao na bojkot staze, ali su vozači ipak odlučili nastupiti.
Hunt je osvojio pole position, kiša je padala čitav dan, ali je stala uoči utrke. U drugom krugu Laudi je otkazala stražnja suspenzija zbog čega je izletio sa staze, zabio se u ogradu, a bolid se raspao i zapalio.
Odbio se nazad na stazu i tad je na njega naletio Brett Lunger. Laudi je od siline prvog udarca kaciga pala s glave, ostao je zarobljen u bolidu i doslovno je živ gorio. U pomoć mu je potrčao Arturo Merzario koji se zaustavio kraj njega i izvukao ga iz bolida.
Na opće čuđenje, Lauda je stao na noge i odšetao sa staze da bi nakon toga pao u komu. U bolnici je dobio i posljednju pomast, ali je nekim čudom preživio. Austrijanac je ostao bez većeg dijela desnoga uha, bez kose na desnoj strani glave, obrva i očnih kapaka koji su mu rekonstruirani.
Hunt je pobijedio na Nordschleifeu, u Austriji je bio četvrti, a u Nizozemskoj je također pobijedio. Laude nije bilo i Britanac je smanjio zaostatak na samo dva boda. Naslov prvaka trebao je biti samo formalnost za Hunta budući da je u zadnjih šest utrka morao skupiti par bodova da prestigne Austrijanca.
Senzacioalan povratak Laude
No, onda je došla senzacionalna vijest da se Niki Lauda vraća na Veliku nagradu Italije, samo šest tjedana nakon što je bio u komi. Pojavio se na press-konferenciji u Monzi deformiranog lica, bez pola uha i zamotane glave kako bi prekrio rane i rekao da će se utrkivati.
Šokirao je i Ferrari koji za njega uopće nije imao bolid pa ga je brže-bolje dobavio. Senzacionalno, Lauda je osvojio četvrto mjesto, a Hunt je izletio. Ipak, Lauda više nije bio isti iako je to pokušao sakriti.
“Pričalo se o tom mom nevjerojatnom rezultatu, ali ja sam skrivao istinu. Bio sam prestravljen na treningu. Proljev. Povraćanje. Srce mi je strahovito lupalo. Biti prestrašen nije opcija u ovom poslu. Rekao sam si ‘Ne možeš voziti ovakav’. Trebalo mi je vremena da dođem k sebi u bolidu i kad sam prešao tu neku liniju, osjećao sam da sam se vratio”, rekao je Lauda par godina kasnije.
“Njegova utrka tog dana govori sama za sebe. Čovjek je izašao iz groba i šest tjedana kasnije osvojio četvrto mjesto na Grand Prixu. To je zaista fascinantno”, rekao je Hunt koji je tek nakon te utrke saznao da je diskvalificiran s utrke u Brands Hatchu i da je ta pobjeda uručena Laudi.
Hunt je bio bijesan. Na večeru uoči utrke u Kanadi došao je u hlačama i majici, a nakon toga je izašao van i, kako kažu svjedoci, uništio se od alkohola i koječega. Na utrku je sljedeći dan došao u istoj odjeći, presvukao se i pobijedio, a Lauda je bio osmi. Na sljedećoj utrci u SAD-u Hunt je opet bio nezaustavljiv i pobijedio, dok je Lauda osvojio treće mjesto.
O njihovom fenomenalnom rivalstvu 2013. godine snimljen je fantastičan film “Rush”. Huntov sin Freddie smatra da su nevjerojatne vožnje njegova oca u Kanadi i SAD-u nepravedno izostavljene iz scenarija.
“Stari je najbolje utrke odvezao u Kanadi i drugoj utrci u SAD-u i mislim da se premalo naglasilo u filmu koliko je u njima bio dobar. Pitao sam to redatelja Rona Howarda, a on mi je rekao da je to izostavio jer ljudi ne bi vjerovali koliko je dobar bio. Stvarno glup odgovor”, rekao je Freddie.
Šokantan finiš sezone
Dramatičnije nije moglo. Odluka o prvaku svijeta trebala je pasti u Japanu, na Fuji Speedwayu kraj Tokija, a Lauda je imao tri boda prednosti ispred Hunta. Bodovi su se dijelili za prvih šest mjesta po principu 9-6-4-3-2-1 i Hunt je morao osvojiti tri boda više od Laude. Ako bi bili izjednačeni, Hunt bi uzeo naslov zbog većeg broja pobjeda (6:5).
U to što je James Hunt radio uoči najvažnije utrke u njegovoj karijeri zaista je teško povjerovati. No, oni koji su tamo bili, a neki su i sudjelovali, posvjedočili su kako je Britanac provodio zadnje sate prije VN Japana.
Hunt je odsjeo u hotelu Hilton u centru Tokija u kojemu je, kakve li slučajnosti, odsjelo 35 hostesa British Airwaysa koje su čekale sljedeći let. Legenda kaže da je James Hunt svih 35 pozvao u svoj luksuzni apartman, naručio hektolitre alkohola i desetke grama trave i kokaina i tulumario čitavu noć.
Djevojke bi ujutro otišle na letove, a poslijepodne bi došle nove. I tako svaku večer prije odlučujuće utrke. Uostalom, Hunt je jednom rekao da je spavao s 5000 žena u životu.
“Nije legenda. To su mi iz prve ruke ispričali ljudi koji su bili tamo. Ove od sinoć prije bi otišle, a drugi dan bi došle nove. I tako u krug. To za 5000 žena baš nisam siguran. To je previše, čak i za mojeg starog, a i sumnjam da je baš brojao. No, sigurno se radilo o stotinama, možda i koja tisuća djevojaka. Bio je jako zgodan, šarmantan i svi su ga voljeli”, rekao je Freddie Hunt.
Nitko nije očekivao da je Hunt sposoban nakon takvih noći napraviti ono što je trebalo da osvoji naslov, ali takvom liku jednostavno je moralo svanuti. Nakon što su ga diskvalificirali u Velikoj Britaniji, nakon što je njegov najveći konkurent doslovno ustao iz mrtvih i vratio se utrkama, James Hunt trebao je nekakvu pomoć nakon što je u kvalifikacijama bio drugi, a Lauda odmah iza njega.
Huntovska priprema za utrku
Pomoć je stigla u vidu japanske hostese i nečuvenog proloma oblaka na dan utrke. Dok su se ostali vozači pripremali za utrku, Hunt je uhvaćen u WC-u kako, s kombinezonom skinutim do koljena, ševi hostesu prije nego što će sjesti u bolid. Kad je u njega sjeo, kiša je jako padala čitav dan, a kad je utrka počela, nebo se otvorilo.
Apsolutno ništa se nije vidjelo od kiše, koja se slijevala po stazi toliko jako da su neki vozači prije starta protestirali da se otkaže. No, nastavila se, ali Niki Lauda u tome više nije želio sudjelovati. Na kraju drugoga kruga Lauda je svoj Ferrari odvezao u boks i odbio sudjelovati u utrci za koju je jednostavno mislio da je preopasna.
Da par mjeseci ranije nije skoro poginuo na Nordschleifeu, možda bi i nastavio, ali ovako nije bio spreman riskirati. Huntu, jasno, nije padalo na pamet da odustane. S Laudom izvan utrke, Huntu su trebala samo tri boda, odnosno četvrto mjesto da postane svjetskim prvakom. Bio je na prvome mjestu, a iza njega je bio momčadski kolega Mass koji mu je čuvao leđa, ali je izletio.
Huntu su gume počele otkazivati pa su ga 11 krugova prije kraja prestigli Depallier i Andretti. Sve je i dalje bilo dobro jer je držao treće mjesto, a uskoro i drugo nakon što je Depailleru pukla guma. No, ubrzo se isto dogodilo i Huntu koji je morao u boks.
Dva kruga prije kraja bio je peti, ali su Jones i Regazzoni ispred njega jedva uspijevali ostati na stazi s istrošenim gumama i Hunt je obojicu uspio prestići i osvojiti treće mjesto, a samim time i naslov svjetskog prvaka.
No, Hunt nije imao pojma koji je. U čitavom tom kaosu i kiši dobivao je oprečne informacije dok je prolazio kroz startnu ravninu jer radioveze s boksom u to vrijeme nije bilo. Završio je krug iza pobjednika Marija Andrettija i kad je došao u cilj bio je bijesan na momčad jer je smatrao da ga je loša taktika stajala naslova.
Nije vjerovao da je prvak
Svi su skakali oko njega i govorili mu da je svjetski prvak, ali Hunt nije želio vjerovati. Previše je preokreta bilo u ovoj sezoni da bi mogao početi slaviti. Tražio je neki papir na kojemu se vidi konačni poredak i vikao je “Dajte mi dokaz!”.
Netko mu je donio dokaz na kojemu je pisao 3. James Hunt (McLaren), ali i dalje nije vjerovao. Tek kad su mu suci i direktor utrke rekli da je sve u redu i da nema nikakvih žalbi, Hunt je prihvatio da je uspio i odmah zatražio piće. Bio je to antiklimaktični kraj dramatične sezone.
“Želio sam biti potpuno siguran. Nisam želio slaviti i misliti da sam svjetski prvak da bi mi onda netko rekao da nisam zbog tog i tog razloga, a bilo je barem 300 razloga da nešto krene krivo. Tek kad sam pogledao sve zapisnike i kad su mi potvrdili da je to zaista i konačni poredak počeo sam djelomično vjerovati da sam prvak”, rekao je Hunt nakon utrke i dodao:
“Kad sam stao na postolje kraj Andrettija, samo sam čekao da me netko odvuče od tamo i kaže mi da nisam prvak. Signali iz bokseva su bili zbunjujući. Rekli su mi da sam četvrti, a znao sam da sam u jednom trenutku prošao trećeg. Poznavajući koliko su nepouzdani bili čitavu sezonu, ništa im nisam vjerovao. Kad sam završio razgovore s novinarima, izašao sam van i bio je mrkli mrak. Nigdje nikoga. Nikoga nije bilo da mi oduzme to treće mjesto. Tek tada mi je sjelo da sam svjetski prvak.”
Lauda nije imao pojma kako je utrka završila dok nije došao na aerodrom. Kad je odustao od utrke, kratko se čuo s ljudima iz Ferrarija koji su bili ljuti na njega što se nije utrkivao. Enzo Ferrari urlao je na njega preko telefona i kad je shvatio da ga nitko nije pitao kako se osjeća, Lauda je uzeo ženu za ruku i otišao na aerodrom. Tek je tamo na televiziji vidio da je ostao bez titule.
48 sati ludila
I dok je Lauda bio na putu kući, u Tokiju je počela fešta i tulumi kakvi se ne pamte. Uz Hunta, najveći dobitnik bio je John Hogan, šef Marlborova marketinga. Njemu je bilo svejedno tko će biti svjetski prvak jer je Marlboro sponzorirao i Hunta i Laudu. Ali, Hunt je bio idealan muškarac za Marlborovu kampanju i idealno zaštitno lice proizvoda. Osobito nakon što je Lauda ostao bez pola lica.
Tulum nije stajao sljedećih 48 sati. I Hogan i Hunt poslali su djevojke kući. I one su znale što slijedi. Pridružio im se i Barry Sheene, novi svjetski prvak u motociklizmu, i o njihovom slavlju pričalo se godinama.
Hogan se pobrinuo da bude alkohola i hrane koliko god treba, da navrate i djevojke, a i da bude raznog praha, zlu ne trebalo. Hunt je u tih 48 sati sodome i gomore spavao četiri sata, a takav mamuran, izubijan od alkohola, droge i seksa pojavio se na prijemu u britanskoj ambasadi.
Dress code je, jasno, postojao, ali napravila se iznimka za svjetskog prvaka koji je došao u flekavoj odjeći i jedva stajao na nogama koliko je bio pijan. Vratili su se u Hilton gdje se Hunt morao družiti s Marlborovim direktorima, ali je izgledao kao duh.
“Pili smo dva dana bez prestanka. Odspavao je par sati, ali to mu, naravno, nije pomoglo. Ostalog se ne sjećam”, rekao je Hogan.
Hunt je za povratak kući imao kartu u ekonomskoj klasi u kojoj je uvijek letio, ali mu je Japan Airlines za nagradu to promijenio u biznis-klasu. To je značilo da let može čekati u loungeu za one s biznis-kartama. Pijani Hunt u lounge bar je upao s ogromnom plišanom gorilom koja je imala činele na rukama i kojima je Hunt neumorno mlatio satima čekajući let.
Popio sav alkohol pa išao u biznis-klasu po još
Po dolasku u avion, Hunta je na stepenicama osobno dočekao kapetan pokazavši mu njegovo mjesto u biznis-klasi. Hunt nije želio ni čuti, nego je želio letjeti s mehaničarima i ostalim članovima momčadi u ekonomskoj klasi. Alkohola je u ekonomskoj nestalo nakon par sati. Vidjevši da je vrag odnio šalu, Hunt je iskoristio svoju biznis-kartu da bi od tamo dovukao još pića i cirkus se nastavio.
Kako je let odmicao, svi su polako zaspali. Sheene je nagovarao stjuardese da odu u WC, a Huntu je bilo dosadno pa se vratio u biznis-klasu na večeru s kapetanom i ostalima. Paralelno je pio pivo i vino, a stujardese su trčale od kuhinje do stola kako bi stigle napuniti čaše.
“Bio je to potpuno bizaran let po svim kriterijima, ali baš svi u tom jumbo jetu su bili presretni. Kad smo sletjeli na Heathrow, James je proživljavao najgori mamurluk u životu i ničeg se nije sjetio”, prepričao je Hogan.
Hunt je jedva silazio niz stepenice pred masu fotoreportera i više od 2000 navijača koji su ga dočekali na aerodromu. Došli su i roditelji koji su ga grlili onakvog umaljanog, a tu je bila i Jane Birbeck, sad i službeno njegova djevojka koja se pravila da se proteklih 48 i nešto više sati nije dogodilo.
U danima koji su slijedili razvlačili su ga na sve strane. Na većinu večera i sastanaka Hunt je dolazio u trapericama, majici i japankama u nadi da ga neće pustiti i da se neće moći pojaviti. No, Hunt je sad bio svjetska megazvijezda i, što se organizatora ticalo, mogao je doći i gol, svejedno bi ga pustili. U čitavom tom kaosu Hunt se sjetio svojeg velikog rivala.
“Žao mi je što sam na onakav način osvojio naslov. Žao mi je zbog svih ostalih dečkiju što se ta utrka morala voziti u onakvim uvjetima. Iskreno, jako sam želio osvojiti taj naslov i drago mi je da sam uspio jer sam ga zaslužio. Ali, najpoštenije bi bilo da smo ja i Niki mogli podijeliti titulu”, rekao je Hunt.
Razulareno tulumarenje i dani proslava bili su svojevrsni kraj Huntove karijere. Vozio je za McLaren još dvije godine da bi 1979. prešao u Wolf. Nije mu išlo, imao je dosta problema s bolidom, a jako ga je potresla i pogibija Ronnieja Petersona u Monzi godinu dana ranije. Hunt je rekao - dosta je.
U godinama nakon vozačke karijere, Hunt je nastavio svojim životnim stilom, a zarađivao je kao komentator utrka na BBC-ju. To je radio isto onako kako je vozio - iznimno talentirano, duhovito i do zla boga zabavno. Vrijeđao je kolege vozače kad je mislio da ne voze dobro, govorio je u eter da su papci, sranje i budale, a publiku je to strašno zabavljalo.
Skrasio se kad je upoznao ljubav svojeg života
Nije želio da se njegov glas emitira u Južnoj Africi zbog apartheida, ali nije to mogao zaustaviti pa je dio zarade od komentiranja dao aktivistima u JAR-u koji su se borili za prava crnaca. Pokušao se vratiti 1980. godine, ali je povratak propao.
Godine 1982. upoznao je Sarah Lomax i oženio je 1983. No, to je bila veza prepuna trzavica, Hunt je jednom čak i uhićen zbog navodnog napada na Sarah iako je kasnije pušten, ali njegov životni stil ga je uništavao i iznutra i u odnosu s obitelji. Nestalo je i love i Hunt je - propao.
“Ostali smo u kontaktu nakon njegove karijere. Viđali smo se redovito i jednom sam mu rekao da ne može ovako dalje i da mora nešto promijeniti. Ručali smo u Londonu i rekao sam mu ‘Daj se saberi i dovedi se u red’”, prisjetio se Lauda.
Za divno čudo, Hunt ga je poslušao. Nakon što se razišao s Lomax, u zimu 1989. u restoranu u Wimbledonu, u kojem je živio, tad 35-godišnji James upoznao je 18 godina mlađu Helen Dyson. Tajio je vezu od svojih prijatelja, ona od roditelja, ali Hunt je ponovo bio sretan.
Ovu utrku nije želio izgubiti. Zbog Helen se ostavio pića, droge i tulumarenja i počeo je živjeti normalno. Vozio se okolo biciklom, postao je pristojan i imao je najobičniji kamionet Austin A35. Nakon što je kroz i preko njega prošlo 5000 žena, hektolitri alkohola i kilogrami i kilogrami droge, Hunt se skrasio.
“Poslušao me. Tri, četiri godine živio je sasvim normalno. Bio je vedar, obožavao je Helen i veselio se životu s njom”, rekao je Lauda.
Odlučan da s Dyson provede ostatak života, Hunt ju je nazvao 14. lipnja 1993. godine i zaprosio je. Helen je, naravno, rekla “Da”, a presretni Hunt obavijestio je prijatelje i legao u krevet. Više se nikad nije probudio. James Simon Wallis Hunt preminuo je u snu u noći na 15. lipnja 1993. godine. Nakon svega što je u životu radio, tisuća sati u bolidu koji su tad bili jako opasni i razularenih zabava, preminuo je od strašno jakog srčanog udara.
“Njegova smrt me šokirala. Nisam mogao doći k sebi. Bio sam sretan što živi lijepo, ali nažalost svatko može dobiti srčani udar. Strašno mi je žao što danas ne sjedi kraj mene da skupa pričamo o ovome”, rekao je Niki Lauda uoči premijere filma “Rush” i dodao:
“Vozači su se u naše vrijeme na stazi borili za goli život. James i ja vodili smo ogromnu bitku, ali nikad nismo ugrožavali jedan drugoga. Kad god bismo se borili za pozicije, nije me bilo strah voziti kraj njega jer sam znao da neće napraviti ništa da ugrozi moj i svoj život. Znao je da jedan krivi potez može biti koban za nekoga od nas. Bili smo potpuno drukčiji i na stazi i izvan nje. Kad je James imao svoj dan, nitko ga nije mogao pobijediti. Ako nije bio njegov dan, nije bio konkurencija. No, da mene pitate, ja bih mu svaku večer prije utrke organizirao tulum jer je tad bio najbolji.”
Lauda je živio puno mirnije i dulje od svojeg velikog rivala. Legendarni Austrijanac preminuo je 2019. godine nakon dugogodišnjih problema sa zdravljem. Senna, Lauda, Hunt... Mora da se gore voze neke spektakularne utrke.