ALEN BABIĆ u subotu, 22. travnja u poljskom Rzeszowu ima najveću borbu svoje boksačke karijere, u kojoj je do sada ostvario 11 pobjeda iz isto toliko mečeva, od čega 10 nokautom. Protivnik mu je u svom rodnom gradu 37-godišnji Lukasz Rozanski, podjednako impresivna učinka 14-0 i 13 nokauta. Ulog je WBC-ov pojas prvaka bridger kategorije.
U Poljsku je 32-godišnji Rovinjanin stigao još u četvrtak, direktno iz Dubaija, gdje je proveo točno dva mjeseca na pripremama s novim trenerom Anthonyjem Wilsonom, s kojim je počeo surađivati nakon rastanka s dugogodišnjim mentorom Leonardom Pijetrajem. Njegova pobjeda hrvatskom bi boksu donijela prvi naslov svjetskog prvaka nakon Stipe Drviša u poluteškoj kategoriji WBA-a 2007. godine.
U razgovoru za Index uoči borbe života Babić je otkrio da nakon pobjede želi braniti osvojeni pojas u Hrvatskoj, u Puli, objasnio zašto su mu upravo završene pripreme bile najbolje u životu, što poručuje onima koji omalovažavaju bridger kategoriju kao novu izmišljotinu, u kakvom je danas odnosu s Pijetrajem i što želi Filipu Hrgoviću.
Rekao si da su ti ovo bile najbolje pripreme u životu. Što je bilo drukčije u radu s Wilsonom u odnosu na Pijetraja?
U Dubaiju sam proveo puna dva mjeseca, točno u dan. Plan je bio prvo doći u Hrvatsku, ali onda sam odlučio ipak direktno doći u Poljsku da ne bi bilo distrakcija.
Ovo mi je bio prvi pravi profesionalni kamp, mogao sam se prepustiti i ne razmišljati ni o čemu drugome, bio sam izoliran od svega. I prije sam imao dobre kampove, zapravo je veća razlika u mom shvaćanju, predanosti, zadnja dva mjeseca života potpuno sam dao ovoj borbi.
Jesi li još u kontaktu s Pijetrajem? Je li ti poželio sreću?
Nemamo više nikakav kontakt, tako paše njemu, tako paše meni, neka tako i ostane.
Kakvi su prvi dojmovi u Poljskoj?
Super. Otkad sam sletio, imam osjećaj kao da sam ja favorit. Očekivao sam nabijeniju atmosferu s njegove strane, ali dobio sam samo poštovanje. Imam tu puno fanova, lijepo su nas smjestili, hrana i hotel su super.
Kad se prisjetiš početaka, dok si bio običan izbacivač, kako gledaš na ovu borbu?
Osjećaj je kao kad gledaš Rockyja. Nabriješ se i misliš da si najjači na svijetu, da možeš svakoga pobijediti. Samo što se meni to događa u stvarnosti. Svih 11 mečeva odradio sam maksimalno, a sad mogu postići više nego u svih prvih 11.
Živim u trenutku, da sam svjestan što on znači, vjerojatno bih lošije odradio pripreme i sve. Želim to odraditi pa da me pukne tri dana poslije, kao i inače, da tek naknadno shvatim što sam postigao.
Kakvu borbu očekuješ? Što su prednosti i mane Rozanskog, što je najveća opasnost po tebe u meču?
Očekujem totalni masakr. U takvim stilovima nikad nisam izgubio ni rundu. Savršen je protivnik po mojoj mjeri, da sam godinu dana tražio, ne bih našao boljeg. Nemam nikakvu ispriku, protivnik je savršen, sve je na maksimalnom nivou, ovo je totalni zenit moje karijere i jedva čekam to pokazati.
Dečko je jako srčan, ali nije baš pričljiv, nisam se imao s kim svađati na presici. To mi je falilo, ali sam respektirao. Poljaci su puno uložili u ovaj meč i u njega. Jedino što vidim kod njega je da baca udarce iz sve snage, ali ja sam bio u ringu s najvećim udaračima i ne znam može li me ta snaga impresionirati, hoće li mi biti nešto novo. Prošao sam Furyja, Joycea, Smakićija, a on se ne može s njima mjeriti.
Koliku će ti razliku činiti ishod ovog meča u nastavku karijere? Što ako pobijediš, što ako izgubiš?
Moj plan je pobijediti i dovesti obranu titule u Pulu, blizu svog Rovinja. Tamo sam se rodio, to mi je od početka bio plan. Četiri godine govorim da želim velik meč u Hrvatskoj, a nema većeg od borbe za naslov prvaka kad u nju ulaziš s pojasom.
Kad tako puno boksaš kao ja, sad mi je samo bitno da dođem do tog meča. Ne računam poraz kao opciju, ali što god se dogodi, čak i ako izgubim, kako mogu biti ljut na boks ili na sebe, s obzirom na sve što sam napravio? Nemam nikakvo opterećenje, na njemu je veće jer boksa kući.
Tu sam također u prednosti, to je njegova dvorana u kojoj je već boksao, a poznata je da ima jako dobre navijače. Svi će biti protiv mene, iako će i nekoliko naših doći do Poljske, ali idem u utrobu zvijeri. Nemam nikakav stres, ništa ne moram napraviti, nego se pojaviti i biti profesionalan.
Mislim da je pobjeda neminovna, da ne mogu izgubiti, zato i pričam ovako. Nema šanse da ovaj meč završi drukčije nego mojim nokautom.
Znaš da će biti ljudi koji će omalovažavati taj pojas jer je u novoj, "izmišljenoj" kategoriji. Kako ti gledaš na to, misliš li da ćeš se morati još potvrditi u teškoj?
To je normalno, odavno sam se pomirio s podcjenjivanjem, još u amaterskom boksu. Što imaš više fanova, imaš i više hejtera, moraš imati i jedno i drugo. Odavno sam se prestao time baviti, ne dira me niti čitam, a budućnost će reći svoje.
Uostalom, pa i kategorija cruiser je bila nova kad se u njoj borio Mate Parlov. Naravno da ovaj pojas neće imati težinu kao Furyjev, nisam lud da to mislim, ali da ima težinu, ima.
U bridgeru samo želim uzeti pojas i naravno da bih volio opet u tešku, ali mogu otići i u cruiser i biti dvostruki prvak, ima puno mogućnosti. Samo želim borbe koje ljudi žele. I ja i menadžeri uvijek smo slušali publiku i tako smo došli dovde, ja nikad nisam ništa tražio ni zahtijevao.
S obzirom na rivalstvo s Filipom Hrgovićem, kolika ti je satisfakcija što si priliku za pojas zapravo dobio prije njega? Možeš li mu dati savjet kako da ubrza karijeru?
On se uglavio u svoj način, mi idemo totalno drukčijim putevima od prvog dana, to nije za usporediti. Moj je put sanjara koji nitko normalan ne bi uzeo, glavom kroz zid. Uvijek sam slušao publiku, bio povezan i s fanovima i s hejterima, napravio sam promjene i stalno se prilagođavam vremenu i publici, fanovima, zaručnici... Bolje sam se prilagodio.
A njemu želim da također uzme titulu, velika bi stvar bila da Hrvatska ima dva prvaka u boksu.
Planiraš li ovaj put u izlasku u ring masku ili neko drugo iznenađenje?
Ma ne, to mi sine tri dana prije meča. Ne planiram takve stvari, ma ne planiram ništa ni kroz život, to se vidi i po mom stilu boksanja. Dok ne dođu djeca, ništa ne moram planirati u životu, ne mogu živjeti kao neki.