UGLEDNI britanski časopis FourFourTwo uvrstio je Tomislava Ivića među sto najboljih trenera u povijesti nogometa. Kao jedini Hrvat u izboru Ivić se plasirao na 60. mjesto, a prva tri mjesta su pripala sir Alexu Fergusonu te nizozemskim legendama Rinusu Michelsu i Johannu Cruijffu.
Mali Napoleon, kako mu je bio nadimak, najtrofejniji je hrvatski i jedan od najtrofejnijih svjetskih trenera. Ivić je bio čovjek za kojega se može reći da je bio i vizionar. Njegov nogomet bio je ispred svoga vremena, bio je fantastičan taktičar, vrsni natjecatelj i lovac na rezultat bez premca, ali i briljantan pedagog te učitelj mladih nogometaša pod čijim je stručnim ravnanjem odrasla cijela jedna generacija nogometnih velikana.
Genij i vizionar
Trenirao je klubove u 14 zemalja, osvojivši prvenstvo ili kup u sedam od njih: Jugoslaviji, Nizozemskoj, Belgiji, Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj i Saudijskoj Arabiji, što ga čini najtrofejnijim hrvatskim nogometnim trenerom. Bio je izbornik i četiri reprezentacije: Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata, član selektorske komisije reprezentacije Jugoslavije te privremeni izbornik Hrvatske u pobjedi protiv Italije u Palermu 1994. godine.
Kao trener Hajduka osvojio je tri prvenstva Jugoslavije i četiri kupa, a u Hrvatskoj je još vodio RNK Split, Šibenik i Dinamo.
Rinus Michels, otac opjevanog nizozemskog totalnog nogometa, na neviđeno je preporučio Ivića za svoga nasljednika u Ajaxu, tada, uz Bayern, najmoćnijem klubu Europe.
Rinus Michels ga je obožavao
Naime, prije nego što je otišao u Barcelonu 1976., Michels je skautirao PSV koji je na trofeju Marjan igrao protiv Hajduka. Kad je vidio kako igra Hajduk na Ivićev pogon, nakon povratka je predsjedniku Ajaxa Jaapu van Praagu rekao:
"Našao sam ti trenera." Ovaj ga je upitao: "A kako se zove?" Michels mu je odgovorio: "Zaista ne znam, ali trenira splitski Hajduk."
Te je godine, neposredno uoči Ivićevog dolaska u Amsterdam, uprava rasprodala gotovo cijelu momčad, a od slavne Cruijffove generacije ostali su samo Krol, Suurbier i Hulshoff. Mnogi su im predviđali čak i borbu za opstanak, no Ivić je na iznenađenje mnogih uzeo naslov.
Nakon Ajaxa Ivić se vraća u Hajduk, a onda slijede Anderlecht, Galatasaray, zagrebački Dinamo, Avellino, Panathinaikos, Porto, Paris St. Germain, Atletico Madrid, Olympique Marseille, Benfica pa opet Porto.
Zatim je bio i direktor reprezentacije Hrvatske, vodio je i kao trener jednu utakmicu, i to onu slavnu u Palermu protiv Italije. Nakon toga se vratio klupskom nogometu i trenirao je Monaco i Fenerbahče.
Bio je i izbornik Ujedinjenih Arapskih Emirata, s kojima je bio drugi u Aziji, pa je u međuvremenu pokušao opet u Hajduku, ali se otisnuo dalje. Standard iz Liegea, opet Olympique Marseille, pa Al Ittihad iz Jeddaha u Saudijskoj Arabiji i povratak u Liege, gdje je vodio omladinsku školu Standarda.
Bio je prvak s Hajdukom, prvak s Ajaxom, prvak s Anderlechtom, prvak s Paom, prvak s Marseilleom, prvak s Portom, osvojio je europski Superkup i Interkontinentalni kup s Portom…
Tomislav Ivić je preminuo u Splitu 24. lipnja 2011. godine.