BILO je teško i mučno, kako to obično biva kada Balić i društvo otvaraju velike turnire. Sjetimo se samo Argentine one zlatne 2003. godine u Portugalu, ili Koreje na otvaranju u Splitu. Ovaj put nervoza je iz Golužinih redova nestala nakon prvog poluvremena. Koje je bilo za zaborav. Pamtit će se da smo u našem prvom nastupu u Švedskoj upisali pobjedu protiv Rumunja, s ugodnom prednošću od šest pogodaka (27:21).
Na poluvremenu je Hrvatska imala dva pogotka zaostatka, a činjenica da smo s tim minusom mogli biti zadovoljni, jasno svjedoči o tome kako smo igrali. Nervoza na početku zajedno s malom dozom nonšalancije i puno većom dozom grešaka u napadu, rezultirala je neugodnom prednošću Rumunja. Imali su naši protivnici 3:0, pa 5:1, čitavih smo deset minuta bili bez pogotka! Led je probio Ivano Balić, vratili smo se do minusa od jednog pogotka, ali rumunjski vratar nije nam dopuštao bilo kakvu šansu za izjednačenje. U prvom dijelu Popescu je upisao 11 obrana, ali ne treba samo u tom podatku tražiti razloge katastrofalne statistike naših šutera. Dopuzali smo do 45 posto, ostali bez ikakvog doprinosa s pozicija lijevog i desnog vanjskog te na odmor otišli s dva pogotka zaostatka.
"Rumunji igraju prljavo, Balić je dobio par udaraca u glavu, ali to je jedini način da nas pobijede. Razbranili smo njihovog golmana, a malo smo toga zabili. Uvijek se mučimo u prvim utakmicama, očito je igračima ipak u glavi bila utakmica iz Karlovca gdje smo ih lako pobijedili", na poluvremenu je komentirao Pero Metličić, bivši naš kapetan.
U drugom dijelu, sasvim druga priča. Obrana 5:1 od samog starta nije bila upitna, štoviše. Djelovali smo čvrsto i pravovremeno, ali trebali smo napadački podstrek koji je stigao od dirigenta Ivana Balića, koji je svojim majstorskim "zvrkovima" podignuo publiku na noge, ali i Manuela Štrleka, našeg prvog strijelca s osam pogodaka iz osam pokušaja. Serija Hrvatske 9:2 u drugom dijelu bila je jamstvo sloma Rumunja, ali mjesta opuštanju nije bilo.
Rumunji su se hrvali koliko su mogli, bilo je tu i ozbiljnih udaraca, ali nisu dugo izdržali protiv Hrvatske koja je konačno bila na očekivanom tragu. Izjednačili smo u 33. minuti (14:14) preko Zrnića, a Vuković nas u sljedećem napadu po prvi puta dovodi u vodstvo. Više se nismo zaustavili - najveću smo prednost imali smo tri minute prije kraja, nakon pogotka Lackovića (plus sedam). Stamate je nas je još malo držao u neizvjesnosti, s tri pogotka u nizu, ali Rumunji nisu imali šanse. Ubrzali smo se, proradila je kontra i polukontra...
Goluža je imao dovoljno kredita da ukaže priliku Matuliću i Ninčeviću, a igrao je i Musa, nakon velo dobre prezentacije na crti na turniru u Bercyju.