NAKON veličanstvene pobjede 39:29 protiv Španjolske u prvom kolu EP-a hrvatska rukometna reprezentacija negativno je iznenadila odigravši tek 28:28 s reprezentacijom Austrije. Nije to bila ni sjena ekipe koja je dva dana prije razmontirala viceprvaka Europe. Hrvatska je nakon uvodnih 5:1 stala i praktički se do kraja igralo gol za gol. Mogla je Hrvatska i pobijediti, u zadnjih 15 sekundi je imala i igrača više, ali Cindrić je promašio šut za pobjedu.
Što sad Hrvatskoj treba za drugi krug? Treba joj pobjeda protiv slabašne Rumunjske u trećem kolu u utorak, a u slučaju da Španjolska pobijedi Austrijance, ovaj izgubljeni bod ne bi bio nikakav problem. Hrvatska bi tada u drugi krug s dva boda otišla kao prva, a Španjolska bez bodova kao druga. No problem će biti ako Austrijanci iznenade i Furiju te joj uzmu bod ili je pobijede. Tada bi Hrvatska i Austrija išle dalje s po jednim osvojenim bodom. Postoje i još neke opcije, ali su u sferi teorije i matematike.
S legendarnim Mirzom Džombom analizirali smo prva dva kola i pokušali objasniti zašto je Hrvatska pregazila jednog od favorita prvenstva, a onda remizirala s reprezentacijom puno slabijeg renomea.
Što se dogodilo protiv Austrije?
Uskoro ćemo saznati što se dogodilo. Vrlo brzo ćemo vidjeti je li remi s Austrijom bio očekivan rezultat ili samo slab dan. Kao što razbijanje Španjolske nije bilo realno, tako bih rekao da ni podjela bodova s Austrijom ne spada u domenu očekivanoga. Poveli smo 5:1, umjesto da lagano odemo na 10:3 i da na parket uđe druga postava za opušteno haklanje do kraja, mi smo se doveli u situaciju da skoro izgubimo utakmicu.
Imali smo tri, četiri puta savršenu priliku da prelomimo susret, ali nismo to napravili. Naša realnost, naša prava vrijednost, pokazat će se u drugom krugu. Tada ćemo vidjeti koliko zapravo vrijedimo, kad dođu susreti koji će biti na 30 posto jačem nivou nego ovo što smo do sada gledali.
Prilično smo si zakomplicirali život i, umjesto da smo mirno prenijeli dva boda u drugi krug, sad se u nekoj teoriji može dogoditi da čak i ispadnemo ili da prenesemo samo bod. Što očekujete od zadnjeg kola u utorak?
Očekujem da ćemo kao prvi prenijeti dva boda i da će Španjolci otići s nama bez bodova. Ne mogu vjerovati i ne želim vjerovati da Austrija može naškoditi Španjolcima, kao ni da ćemo mi imati problem s Rumunjskom. Vjerujem u našu i španjolsku pobjedu, a dogodi li se to, onda ovaj remi moramo shvatiti kao ozbiljno upozorenje bez ikakvih posljedica.
Na dobrom smo putu, atmosfera je u momčadi dobra, rukomet se vratio na ulice jer ovih dana čujem ljude kako se raspituju za rukometaše i kako komentiraju utakmice. To je sjajno i sad samo moramo nastaviti u pravom smjeru i u drugom krugu uzeti šest bodova.
Računica je jasna i znamo jako dobro koliko nas dijeli od čuda, odnosno od polufinala. Nismo još ni svjesni koliko bi onakva pobjeda protiv Španjolske mogla biti važna. Uzmemo li u obzir da u trećem kolu neće biti šokova i da ćemo proći dalje i mi i Španjolci, onda je jasno da će Španjolska raditi za nas.
Uz Dance, Šveđane i Francuze su realno najbolja ekipa na turniru i nema šanse da će ih itko razbiti kao mi. Očekujem da će oni u nastavku otkidati bodove drugima, što će nama ići na ruku. Dakle, optimist sam. Kvalitetu imamo, pokazali smo da možemo, sad ostaje pitanje konstantnosti.
To je za ovu generaciju već ozbiljan problem. Nemamo puno igrača koji su navikli pobjeđivati, koji imaju tu rutinu. Znate li kako se stječe pobjednički mentalitet? Isključivo pobjedama i zato mislim da je tu bio problem protiv Austrije.
Jer kako objasniti onakvu igru protiv Španjolske i grč protiv Austrije? Izbornik sad mora detektirati zašto je do toga došlo. U pitanju su sitnice, ništa dramatično, ali one mogu biti presudne. Treba vratiti samopouzdanje momcima i vjerujem da će sve biti u redu.
U čemu je bila osnovna razlika utakmica protiv Španjolske i Austrije?
Razlika je bila u pristupu. Protiv Španjolaca svaki je igrač posjedovao ratnički mentalitet, a protiv Austrije je nestalo to ludilo u očima. Ne uspije li Perkovac pronaći tu glad u igračima, onda neće biti dobro. Nadam se da je izbornik to vidio i da će do početka drugog kruga poraditi na tome.
U pitanju je samopouzdanje. Austrija nije velesila, ali je to ekipa s glavom i repom. Njih bih usporedio sa Švicarcima, koji su uzeli bod Francuskoj, i Farskim otocima, koji su šokirali Norvešku. Na ovom turniru vidimo da su se, kao nikad do sada, reprezentacije približile jedna drugoj.
Kad smo poveli protiv Španjolske četiri razlike, mislili smo da ćemo stati i da će se Španjolci vratiti. Dogodilo se upravo obratno. Protiv Austrije, koja je puno slabija ekipa, nakon 5:1 smo očekivali laganu utakmicu, a gledali smo dramu do kraja. Zašto?
Klasične naše crne rupe, koje su nas koštale posljednjih godina. Protiv Španjolske njih nije bilo i zato se dogodilo ono što se dogodilo, protiv Austrije smo se, nažalost, vratili starim navikama. Izbornik mora sad dobro analizirati zašto nismo mogli prelomiti susret u nekoliko navrata kad su nam se Austrijanci nudili. Svaki je igrač odigrao par loših lopti, obrana je bila nešto slabija, njima je dosta toga ulazilo i eto. Ipak, vjerujem da je to bio samo jedan loš dan naših igrača.
Vidite li neku pogrešku Perkovca protiv Austrije?
Teško je sad prst uperiti u bilo koga i pojedinačno ga proglasiti krivcem. Kao što je protiv Španjolske bilo glupo proglasiti bilo koga najzaslužnijim, tako bi i sad bilo pogrešno bilo koga izdvajati kao krivca. Sve skupa je bilo kolektivno lošije, nedostajalo nam je svega pomalo i protiv Austrije su svi igrači osim Šoštarića odigrali znatno lošije nego protiv Španjolske. No, to nije ništa kritično, u pitanju su detalji i na temelju viđenog protiv Španjolske sam veliki optimist.
Što možemo očekivati u drugom krugu? Od ekipa koje nas tamo čekaju Francuska je kiksala protiv Švicarske, Island je najprije na bizaran način uzeo bod Srbiji, a onda je u još luđem raspletu s 1 razlike pobijedio Crnu Goru. Osim Njemačke, favoriti prosipaju bodove i nitko nije pokazao dominaciju kakve bismo se trebali plašiti.
Upravo tako. Crna Gora je ispala, a dvije utakmice je trebala pobijediti. Island se provukao oba puta a da ni sam ne zna kako. Sve je to tu negdje. Portugal, Nizozemska, Farski otoci... Nikoga ne možeš otpisati i nikoga više ne možeš unaprijed pobijediti. Bit će jako zanimljivo i jedva čekam da krene drugi krug. Trebat će nam vjerojatno tri od četiri pobjede i vjerujem da do njih možemo doći, a Austrija neka nam bude školica iz koje smo nešto naučili.
Ivan Martinović je otpao do kraja turnira. Može li Perkovac pronaći neko rješenje za taj problem?
Uf. Najgora moguća stvar koja nam se mogla dogoditi. Ne znam, užasno je to što mu se dogodilo. Ivan je naš daleko najbolji napadač i jedan od najboljih na cijelom turniru. Teško će ga Klarica i Maraš moći zamijeniti. Njih dvojica možda mogu dati nešto više u obrani, ali u napadu za Martinovića u ovom trenutku nemamo alternativu.
Ogroman hendikep. Baš kad sam se ponadao da je ovo turnir gdje nećemo imati probleme s ozljedama, dogodi se ovo. Martinović je, uz Duvnjaka, Cindrića i Karačića, jedini igrač koji može u napadu na individualnu klasu napraviti nešto neočekivano. Velika šteta.
Sad ste spomenuli tri srednja igrača. Dojma smo da su protiv Austrije sva trojica podbacili.
Da, tako se čini. Ne znam, vjerujem da je u pitanju samo nesretni splet okolnosti. Nikako se nismo mogli odvojiti, bila je to čudna utakmica, nešto je falilo... Obje je utakmice besprijekorno odigrao samo Šoštarić, čudo od igrača, a posebno me iznenadio i Veron Načinović. Svih 60 minuta sa Srnom igra odlično u obrani, jako je dobar u napadu, baš me ugodno iznenadio.