CIJELA ekipa osim vratara je odigrala očajno, obezglavljena izostankom glavnog distributera Modrića i sputana važnošću utakmice.
Možda indikativnije od toga što je Hrvatska imala jedan jedini udarac na gol skromnog protivnika iz 4. europskog jakosnog razreda zvoni podatak da su ti i takvi Bjelorusi (kojima je naročito prije Minska Bilić umjetno pumpao vrijednost) u Zagreb došli bez dva igrača koji njima znače više nego Hrvatskoj Modrić i Pletikosa, pa su i u krnjem sastavu posljednjih 15 minuta u šahu držali uglednog protivnika.
Aleksandr Hleb je stalno istican kao svjetska klasa, čime se htjela dići vrijednost suparnicima iz posljednja dva ogleda, ali taj nesumnjivo odličan igrač je ipak "bundesligaška klasa" a ne igrač za glavne uloge u nekom od najvećih europskih klubova. Bjelorusima su njihov dirigent i prvi napadač Kutuzov nedostajali više zato što nemaju dostojne zamjene, dok Bilić ima kudikamo veći roster.
Runje spasio više u jednom poluvremenu nego Plete u posljednjih nekoliko godina
Dok je Modrićev izostanak bio uočljivo nenadoknadiv jer Kranjčar uz sve vrline, nema njegove motoričke kapacitete (opet ga nije bilo na terenu od 65. minute), Vedran Runje, koji godinama s velikim uspjehom brani za Olympique, Bešiktaš i Lens, konačno je dobio satisfakciju na velikoj reprezentativnoj sceni, jer nejasni su krediti koje je neuvjerljivi Pletikosa imao svih ovih godina pretplaćenosti na reprezentativnu jedinicu.
Teško se možemo sjetiti utakmice ili utakmica u kojima nas je Pletikosa ovoliko "vadio" kao Runje protiv Bjelorusije, da ne spominjemo kako je svo to vrijeme imao zagarantirano mjesto među vratnicama iako je u Šahtaru bio u drugoj momčadi, a u Spartaku odlične partije miješao s očajnima.
Obrana panična, sredina neprecizna
Hrvatska je u kreaciji djelovala bezidejno; Kranjčar je imao solidan broj pogrešnih dodavanja, a Rakitića ni slučajni gol ne može amnestirati lošeg dojma nakon ove utakmice. Bjelorusi su igrali jedinim logičnim načinom: presingom i upravo tako doveli naše u gadne probleme.
Obrana također nije ulijevala sigurnost, a o napadačima je teško išta reći (napisati) jer su kao posljedica svega nabrojanog bili potpuno odsječeni.
Srna je i dalje u krizi, gdje je nestao onaj igrač koji nas je odveo na posljednje SP i EP? Zabijao se u sredinu, dok je njegovu ulogu preuzimao Ćorluka.
Svakako, treba naglasiti da su Bjelorusi sve do druge polovice nastavka potpuno ubili utakmicu armiranim blokom na njihovoj polovici, a naši su bili pomalo zatečeni žustrinom suparnika. Ali, nisu gosti samo ležali otraga; vrlo su se brzo otvarali i bili opasni iz kontri.
Kako protiv Engleza?
Naravno da igra protiv Bjelorusije nudi samo razlog za brigu prije Wembleya, naročito nakon Ćorlukinog crvenog kartona koji iziskuje nove pretumbacije u momčadi.
Povratkom Srne na njemu omraženo bekovsko mjesto, na obje stražnje bočne pozicije imamo igrače sklone napadu, a što to znači protiv Engleza ne treba posebno naglašavati, iako oni neće imati maksimirskog krvnika Walcotta. Preostaje jedino Vukojeviću na sredini pridodati Jurića ili Pokrivača, ako će Rakitić ići desno, a Kranjčar lijevo.
Sve u svemu, Hrvatska na Wembley putuje prilično bremenita brigama: generalka pred Englesku protiv nedostojnog suparnika je spašena zahvaljujući vrataru, mozak momčadi je ozlijeđen, neizostavni i polivalentni obrambeni igrač suspendiran, kapetan i vođa ekipe potpuno indisponiran i k tome na "pogrešnoj poziciji" a bokovi su nam otkriveni. Čini se kako nam je jedina nada da se na jednu noć u Capellovo tijelo useli McClarenov duh.