KADA se spomene ime Gorana Vlaovića, većina će se nogometnih zaljubljenika sjetiti scene kako hrvatski reprezentativac ponosno klima glavom raširenih ruku nakon što je u četvrtfinalnom ogledu SP-a 1998. Nijemcima zabio drugi gol.
Šuker ih je na koncu dokrajčio za povijest i vjerojatno najslavniju pobjedu u povijesti hrvatskog nogometa. U 52 utakmice za "kockaste" Vlaović je zabio 14 golova, što ga svrstava na četvrto mjesto vječne liste hrvatskih strijelaca.
Napadač Osijeka, Dinama, Padove, Valencije i Panathinaikosa bio je i dio Jozićeve momčadi u Japanu i Koreji 2002. godine. Doduše, na zalasku karijere Vlaović nije bio u prvom planu pa je sva tri ogleda odgledao s klupe za pričuve. No, u sjećanju će mu ostati gol protiv San Marina u kvalifikacijama za tu svjetsku smotru, što je ujedno i njegov posljednjih gol za Vatrene.
Legendarni hrvatski napadač za Index je najavio nadolazeću svjetsku smotru u Južnoj Africi i prisjetio se dvije na kojima je predstavljao Hrvatsku.
Sjećate li se SP-a 1998.? Koja je prva uspomena kada vam netko spomene taj povijesni Mundijal?
"Sjećam se, jako se dobro sjećam. Prva stvar na koju pomislim je, naravno, velik uspjeh koji smo ostvarili na tom natjecanju, ponos na to što sam bio dio nečeg tako velikog."
Kakva je bila atmosfera uoči početka prvenstva?
"Atmosfera u kampu je bila vrlo napeta, ali u pozitivnom smislu, naravno. Bio je dojam kao da se spremamo za nešto veliko, a Svjetsko nogometno prvenstvo to zaista i jest. Možda i najveće sportsko natjecanje na svijetu. Sigurno će mi to iskustvo ostati u posebnom sjećanju."
Jeste li vjerovali u tako velik uspjeh kao što je treće mjesto?
"Vjerovali ili ne, ja sam u nekom intervjuu, tada sam još igrao u Valenciji, kada sam vidio koju smo skupinu izvukli, rekao da ćemo sigurno igrati u polufinalu. To se na koncu i ostvarilo. Bili smo na pragu finala, a dobili smo i tu utakmicu za treće mjesto. No, treba reći da smo u nekim stvarima imali i sreće, ali uostalom, i sreća je potrebna da bi se ostvario tako velik rezultat. Neke stvari se jednostavno moraju poklopiti, a nama su se poklopile."
Krenuli smo s pobjedama protiv Jamajke i Japana u skupini. Tada smo već osigurali prolazak dalje...
"Nismo znali što očekivati od Jamajke i Japana. Radilo se o nepoznatim protivnicima o kojima smo malo toga znali. Bitno je bilo prije svega dobro startati na prvenstvu, a mi smo to na koncu i uspjeli početnom pobjedom protiv Jamajke. Odigrali smo dosta dobro i ubilježili tri boda na startu. Protiv Japana je bilo strahovito teško, posebno zbog vremenskih uvjeta. Zbog vremenske razlike i Japanaca, igralo se usred dana i vrućine su bile nepodnošljive. Sjećam se kada sam istrčao prvi šprint da sam mislio kako ću umrijeti. Japanci su, s druge strane, drugačije građeni, manji su i nekako je moj dojam bio da bolje podnose te temperature. Moram priznati da smo u toj utakmici imali i dosta sreće, a Ladić nas je u dvije situacije spasio. Ono kod 0:0 je bilo nevjerojatno. Skinuo je mrtvu šansu. Da su onda poveli, teško bismo ih do kraja pobijedili."
Nokautirali smo Nijemce sa 3:0. Koja su vam sjećanja na tu utakmicu?
"Kada se sada sjetim utakmice protiv Nijemaca, nije mi baš neki osjećaj. Sjećam se prvih 20 minuta dok su nas doslovce mljeli. Nismo uspijevali prijeći centar, a oni su konstantno stvarali pritiske. I onda je došao taj crveni karton i pomalo netipičan gol Jarnija. Nije to bio neki gol iz izrađene situacije, tako da smo tu imali dosta sreće. Nijemci su nas i na početku drugog dijela stisnuli, no to smo nekako izdržali. Ja sam dao sličan gol kao i Jarni i na kraju tu utakmicu slavimo kao jednu od najvećih pobjeda u povijesti hrvatskog nogometa. Moram priznati da smo imali puno sreće."
Je li vam taj gol najdraži u karijeri?
"Ipak bih ispred tog gola stavio onaj protiv Turske. Osim što je bio odlučujući, to je bio i prvi hrvatski gol na velikom natjecanju. Iako je Europsko prvenstvo teoretski slabije od Svjetskog, u praksi to nije istina. Tako mi je gol protiv Turaka, kada sam ušao zadnjih 20 minuta i odlučio utakmicu, najdraži u karijeri. Naravno, i gol protiv Nijemaca mi je drag."
Žalite li za polufinalom protiv Francuske?
"Za razliku od utakmice protiv Njemačke, smatram da smo protiv Francuza odigrali puno bolje. Kontrolirali smo igru, stvarali šanse, a oni su bili manje opasni nego Nijemci. Nažalost, primili smo dva gola iz naših grešaka i to nas je presjeklo. Do kraja se nismo uspjeli oporaviti. Činjenica jest da smo upravo mi najviše namučili Francusku na tom prvenstvu i da su oni u finalu puno lakše dobili Brazil. Sigurno da ostaje neki žal. Tko zna što bi bilo u finalu da smo prošli."
U Japanu i Koreji 2002. se niste naigrali, zapravo niste odigrali niti minute?
"Iz moje perspektive, koja je naravno subjektivna jer na tom prvenstvu nisam bio u prvom planu, 2002. nije bila dobra atmosfera u reprezentaciji, što se odrazilo i na rezultat. Nije bilo posebnih trzavica ili svađa, ali je bio prevelik jaz između starih, već pomalo na odlasku igrača i mladih, koji su tek dolazili. Nismo bili dobro posloženi, što se vidjelo na koncu i po ispadanju već u prvom krugu."
No i takvi smo imali meč-loptu protiv Ekvadoraca za prolazak u drugi krug?
"Sve je to zapravo posljedica pobjede protiv Italije koja je zavarala javnost. Igrali smo loše i Talijani su u najmanju ruku zaslužili remi ili čak pobjedu. Dva regularna gola im nisu priznata, dok su naši golovi zabijeni s puno sreće. Kada smo pobijedili, stvorila se neka euforija i teorija 'lako ćemo s Ekvadorcima.' Nastala je slika da je to momčad koja može puno, pa je utakmica protiv Ekvadora bila pravo otrežnjenje."
Je li vam žao što se Hrvatska nije plasirala na završnicu u Južnoj Africi?
"Hrvatska ima dobru momčad koja je to pokazala i na Europskom prvenstvu gdje smo dosta nesretno ispali u četvrtfinalu. Nažalost, u ovim kvalifikacijama nismo uspjeli ponoviti igre s prošlih, a imali smo nesreću i da su Englezi bili posebno nabrijani na nas iz dobro poznatih razloga. Svoju smo priliku trebali tražiti protiv Ukrajine. U gostima smo odigrali solidno, ali smo ovdje u Zagrebu potpuno podbacili. Da smo to dobili, vjerojatno bismo u dodatnim kvalifikacijama izborili SP. Naravno da mi je žao, ali je ovo tek drugo veliko natjecanje na koje se Hrvatska od samostalnosti nije plasirala. Bilo je nekih objektivnih teškoća, donesene su i neke krive odluke. Sada je kasno žaliti, treba se okrenuti prema naprijed i novom ciklusu."
Ipak, kada pogledamo sve momčadi koje su se plasirale, smatrate li da bi trebalo biti mjesta i za Hrvatsku na ovakvom natjecanju?
"Naravno da ima mjesta i da mi kvalitetom pripadamo na SP. Ipak, ovakav sustav natjecanja se provodi već godinama i sada je teško nešto mijenjati. Objektivno, imali smo grupu koju smo morali proći, tako da nema smisla izvlačiti se na neka pravila i sustav."
Koji su vaši favoriti na prvenstvu?
"Englezi su mi u samom vrhu favorita. Dobro su posloženi, imaju dobru momčad i, prije svega, sjajnog izbornika Fabija Capella. Mislim da bi nakon dugo vremena mogli do velikog rezultata. Tu su, naravno, i Španjolci koji imaju sjajnu momčad i vrlo kvalitetne igrače. Argentina i Brazil su uvijek opasni i oni su uvijek u najužem krugu favorita. Talijani možda mogu iznenaditi, baš kao i Nizozemci, ako ne budu imali većih problema s ozljedama. To su otprilike moji favoriti."
Svi će pratiti igre naših susjeda. Koliko oni mogu?
"Za Srbe i Slovence bi bio velik uspjeh već i prolazak skupine. Posebno se to tiče slovenske reprezentacije koja je samim plasmanom na završni turnir napravila veliku stvar. Srbi imaju OK skupinu i moglo bi se dogoditi da prođu skupinu i naprave iznenađenje. Još jednom ponavljam, mislim da bi prolazak u drugi krug već bio uspjeh za obje momčadi."