NBA

Zbog ozljede je izgubio dvije godine. Sad pokazuje zašto su ga zvali novim LeBronom

Foto: AP Photo/David Zalubowski/Guliver

LUDU petu utakmicu serije doigravanja između Denver Nuggetsa i Portland Trail Blazersa obilježila je rekordna noć Damiana Lillarda. Najbolji igrač Portlanda zabio je 55 poena uz 10 asistencija, što u playoffu nitko dosad nije napravio. Uz to, postao je i prvi čovjek koji je u jednoj utakmici doigravanja zabio 12 trica. No Lillard nije imao pomoć suigrača, a s druge strane, Nikola Jokić jest - i to je odlučilo pobjednika.

Denver je poveo 3:2, a Jokić je zabio 38 poena uz 11 skokova i devet asistencija. Bljesnuo je Monte Morris s 28 koševa, ali 23-godišnji Michael Porter Jr. potvrdio je da je Jokićev najpouzdaniji suigrač. Postigao je 26 poena uz sjajan šut 10/13 i uhvatio 12 skokova. Posebno se izdvaja njegova trica na odličnu asistenciju srpskog centra minutu i pol prije kraja produžetka za vodstvo, koje do završetka ogleda Denver nije ispustio, dok je Porter svojom partijom nastavio sezonu iz snova. 

Grafika: Sofascore za IndexSport

To nikoga ne bi smjelo iznenaditi jer mladi krilni igrač Nuggetsa zapravo napokon pokazuje ono što se o njemu znalo još od dječačkih dana, no nitko nije mogao predvidjeti da će mu se u najgorem mogućem trenutku odigrati crni scenarij i da će doživjeti ozljedu koja ga je mogla koštati karijere. Nasreću, izgubio je "samo" dvije godine i sad je na tragu LeBrona Jamesa i Kevina Duranta, s kojima su ga uspoređivali kao srednjoškolsku superzvijezdu.

Dominirao je srednjom školom kao LeBron. Svi su ga smatrali novim Durantom

Porter je rođen i odrastao u Missouriju, no njegov otac dobio je posao pomoćnog košarkaškog trenera u školi Nathan Hale u Seattleu, pa se cijela obitelj preselila u saveznu državu Washington. Mladi Porter pohađao je istu tu školu. Otac mu je bio pomoćni trener, a glavni je bio Brandon Roy - čovjek koji je imao sve potrebno da postane jedan od najboljih košarkaša 2010-ih godina. Sve osim zdravih koljena.

U svojoj maturantskoj godini Porter je igrao košarku kakva u tom uzrastu nije viđena od LeBrona Jamesa, možda i najboljeg srednjoškolskog košarkaša svih vremena. Dominirao je poput LeBrona, a igrao poput Duranta. Jednako su visoki (barem po službenim podacima), vitki i vižljavi te obojica imaju set vještina svojstven bekovima iako su osjetno viši od njih.

Zabijao je Porter tada 36.2 poena po susretu uz 13.6 skokova i vodio svoju školu do neukaljanog omjera. Dobili su svih 29 utakmica i okitili se titulom najbolje škole u Washingtonu. Porter je dobio poziv na McDonald'sovu All-American utakmicu, događaj koji okuplja najtalentiranije srednjoškolce iz cijelog SAD-a. Ondje je vodio svoju momčad do pobjede te je proglašen MVP-jem u konkurenciji današnjih NBA zvijezda poput Traea Younga i Deandrea Aytona.

Većina analitičara nakon toga je Portera proglasila najvećim talentom draft-generacije 2018. godine, ali godina na koledžu je to uvelike promijenila. No tome je sam Porter zapravo najmanje kriv.

Ozljeda mu je karijeru dovela pod upitnik i bacila ga u drugi plan

Vratio se pohađati koledž u rodni Missouri, gdje mu je otac opet bio pomoćni trener, a suigrač brat Jontay, sadašnji član Memphis Grizzliesa. Nažalost, sve mu je planove pokvarila teška ozljeda leđa zbog koje je morao na operaciju hernije diska kralježnice. Vratio se nakon nje i odigrao dvije sveučilišne utakmice, prvenstveno zbog pritiska NBA mašinerije koja ga je htjela vidjeti na parketu prije drafta. Nije bio spreman, nije ni izgledao tako. Zbog novih problema i boli koja se širila na kukove otkazivao je treninge s NBA klubovima.

To je itekako zastrašilo čelnike brojnih momčadi. Pribojavali su se da postoji mogućnost da zbog ozljede nikad neće moći normalno igrati. Odjednom je momak koji je bio zagarantirani top 3 izbor počeo padati na draft-ljestvici. Kockati su se odlučili tek Denver Nuggetsi 14. odabirom, kada su veliki talenti već bili razgrabljeni, pa Denver zapravo i nije imao što izgubiti, a Nikola Jokić i ostali sad mogu biti oduševljeni što su se kockice tako posložile.

Međutim, strahovi su se pokazali opravdanima jer problemi nisu bili riješeni i morao je na novu operaciju zbog koje je propustio cijelu rookie-sezonu. Nju je iskoristio kako bi uz ostatak momčadi učio kako funckionira život u NBA ligi bez pritiska očekivanja na terenu.

Bubble je bio prekretnica

Napokon je bio spreman za igru u drugoj sezoni, a početak je bio slab i nekonzistentan. Imao je poneki bljesak s 20-ak poena i to je bilo sve, ali tijek sezone promijenila je pandemija koronavirusa, a Porter je u tom razdoblju jako profitirao.

Iskoristio je gotovo petomjesečnu pauzu za individualni rad i pronalazak prave forme. Nuggetsi su u tzv. bubble, balon u kojem je NBA bio izoliran preko tri mjeseca, ušli s ozljedama tri igrača iz udarne petorke - Jamala Murrayja, Garyja Harrisa i Willa Bartona. Trener Mike Malone odlučio je dati priliku Porteru i uvrstio ga je u početnu postavu, a on mu je već u drugoj utakmici zahvalio i poveo Denver do pobjede nad Oklahomom s 37 postignutih poena uz šut 12/16.

Iako su se Murray i Harris ubrzo vratili, Porter je nastavio letjeti na krilima te predstave. Nastupio je u sedam od osam utakmica odigranih u bubbleu prije doigravanja i u njima prosječno zabijao 22 koša i hvatao 8.6 skokova. Uvršten je u drugu najbolju momčad bubblea s Antetokounmpom, Leonardom, LeVertom i Porzingisom te nagovijestio svoj povratak na stazu koju si je ucrtao u srednjoj školi.

Napokon pokazuje svu raskoš svog talenta

Na odlične igre iz bubblea nadovezao se i u protekloj sezoni. U prosjeku je zabijao 19 poena po utakmici, deset više nego lani, što je lako objasniti jer mu se minutaža udvostručila, ali istovremeno je fascinantno podigao postotak ukupnog šuta s 50% na 54% i trice s 42% na 45% iako šutira skoro duplo više. Takav napredak nagrađen je trećim mjestom u glasanju za NBA nagradu za igrača koji je najviše napredovao, sa samo dva glasa manje od drugoplasiranog Jeramija Granta te čak 96 više od četvrtog Christiana Wooda.

Priliku za dodatan iskorak opet mu je ukazala suigračeva ozljeda. Jamal Murray je bez premca bio drugi najbolji igrač Nuggetsa i velika pomoć Nikoli Jokiću, ali on je sredinom travnja pretrpio tešku ozljedu koljena zbog koje će propustiti ostatak sezone. Netko je morao iskoračiti kao druga napadačka opcija iza Jokića, a Porter je spremno prihvatio izazov.

Grafika: Sofascore za IndexSport

U 17 odigranih susreta nakon Murrayjeve ozljede prosječno je zabijao 23.5 poena uz izvanredne postotke šuta od 56% iz igre i čak 49% za tri. Jokić je cijelo to vrijeme bio na standardnoj MVP razini i na njega više ne treba trošiti riječi, ali Denver je poslije ozljede svog drugog najboljeg igrača dobio 13 od 18 utakmica i usprkos svim očekivanjima popravio konačni plasman, a to ne bi bilo moguće bez Portera.

Svaka čast Jokiću, no kao što smo vidjeli sinoć na Lillardovom primjeru, nitko ne može pobjeđivati samostalno te je Porterov doprinos ključan za uspjeh Denvera.

Uz Jokića vuče Denver prema drugoj rundi doigravanja

Impresivno je promatrati Porterovo sazrijevanje u vrhunskog šutera, čemu je doprinijela i poboljšana selekcija šuta, iako i pokušaje iz teških pozicija nerijetko pretvara u poene. Razvija svoju košarkašku inteligenciju, što se očituje u njegovim lukavim kretnjama bez lopte, ali i u defenzivi, gdje nije više propuh kakav je bio na početku profesionalne karijere. Kombinira svoju intuiciju i fizičke predispozicije te postaje sve važniji igrač Denverove obrane.

Odlične igre prenio je i u prvu rundu doigravanja protiv Portlanda. Na otvaranju je zabio 25 poena unatoč tome što je promašio čak devet trica. Prepoznao je da ga šut ne služi i počeo se oslanjati na ulaske pod koš i pokoji pokušaj s poludistance, pa je briljantno zabio svih 11 šutova za dva. U iduća dva susreta zabio je 18 i 15 poena te tako bio najveća pomoć Jokiću u pobjedama, dok je u četvrtom podbacila kompletna momčad.

Sinoć je u ogledu, koji bi se u ovoj seriji mogao ispostaviti prijelomnim, potvrdio da je izvanserijski talent na putu da postane vrhunski košarkaš, a kroz svoju je kratku dosadašnju karijeru prošao što neki sportaši ne prođu kroz cijelu. Bio je na vrhu, a zatim su ga još praktički kao dijete zdravstveni problemi strmoglavili na dno. Počeo je propitkivati sam sebe, razmišljati o neuspjehu, ali nije odustao i to ga je vratilo na staze uspjeha.

Sad se napokon razvija putem kojim je trebao i konstantno pokazuje zašto su ga svojevremeno stručnjaci vidjeli kao najtalentiranijeg igrača na draftu na kojem su, između ostalih, birani Luka Dončić i Trae Young.

Michael Porter im se sve više približava.

Pročitajte više