"VULIĆ odlazi" javna je tajna u splitskim kuloarima, a izgleda da se aktualni trener Bilih zbog toga ne uzbuđuje previše. Ili barem želi iostaviti takav dojam.
"Ne očekujem nikakvu smjenu nego dogovor, a sad hoće li to biti rastanak, privremeni rastanak ili nešto treće, ostaje da vidimo. Želim i na sutrašnjem sastanku sa čelnicima kluba dostojanstveno i kulturno razgovarati i ne želim da se ikakva fama stvara oko toga", izjavio je Vulić za Index dok je na Poljudu trajalo vijećanje o njegovoj sudbini.
"Moram biti pošten i iskren pa reći da je netko drugi ovo napravio digli bi mu spomenik, ali pošto se radi o meni, nakon što se ne ispune nerealno postavljeni ciljevi, odmah se krene sa pričama o otkazu", ogorčeno je komentirao Vulić priču o uskršnjem otpusnom pismu koje mu se sprema i znakovito dodao:
"Svaki put sam preuzimao momčad u govnima a ostavljao je u Europi, ali izgleda da ni to nije dovoljno", učinio je Vulić ovakvim odgovorom suvišnim sljedeće pitanje koje smo mu pripremili - da li nakon svega išta predbacuje sebi.
"Hajduk sam doveo do rezultata o kojem nitko nije mogao ni sanjati, a u tom snivanju sam ostao bez takvih igrača kao što su Kranjčar, Blatnjak, Miladin, što je otprilike jednako tome da Dinamu uzmete Eduarda, Modrića i Ćorluku i od trenera tražite da bez njih osvoji Kup prvaka", rezignirano je komentirao.
"Želio sam otići već poslije Varteksa"
Vulić je ipak preveliki Hajdukovac da bi u nedogled nastavio sa prosipanjem žući po klubu kojem je vjeran desetljećima: "Hvala ljudima iz uprave na čelu sa gospodinom Grgićem što su mi dali povjerenje i omogućili mi da preuzmem klub u situaciji kada to nije bilo nimalo lako, a moram reći da su me ljudi iz uprave još prije tri tjedna spriječili da ne odem, jer sam nakon naše pobjede nad Varteksom 2:0 želio otići, međutim, dogovorili smo se da izguramo da kraja. Ako se taj kraj i primakao, ja mogu svakoga pogledati u lice i otići uzdignuta čela", poručio je Zoran Vulić.
Vulić je smijenjen 2001. nakon što je Hajduk doveo do titule prvaka, zatim je tri kola prije kraja sezone 2003/2004 i proslave još jedne titule, u sklopu "šok terapije" također maknut, a naslovom se umjesto njega zakitio "vatrogasac" Pero Nadoveza. Sada ga treći put smjenjuju, iako je prije prvenstva jasno rečeno kako ove godine nema imperativa. Očigledno se Vuliću zamjera što nije proveo "tranzicijski" program i definirao momčad za sljedeće sezonu, ali se postavlja pitanje zašto se Hajduk tako odnosi prema svojoj "dici" i što to Vulića tjera da se uvijek vraća klubu?
"Čujte, to je više pitanje za psihologe nego za mene. Prve godine su me otpustili, a momčad sam ostavio u Ligi prvaka, druge godine tri kola prije kraja prvenstva koje smo osvojili, a sada je momčad, koja je na početku sezone i nakon onako loše prošle godine, bila u teškom stanju, došla do Kupa UEFA. Međutim, ja sam Hajdukovac i kako god bilo, nitko mi to ne može oduzeti"
Vuliću to doista nitko ne može osporiti, ali ništa manje se u hajdučko srce ne zaklinju i dva evergreen v.d. spasitelja: Špaco Poklepović i Pere Nadoveza, koji samo čekaju na Grgićev mig kako bi mogli biti treneri Hajduka, pa barem preostlih osam kola. Trener za sljedeću godinu se ionako "zna": nekadašnji Vulićev suigrač Ivan Pudar.
Zvonko Alač
Foto: V.G.