Foto: Guliver image/Getty images
PROTEKLI vikend završio je opipljivim naznakama nuklearnog sporazuma s Iranom nakon više od trideset godina neprijateljstava, a u ponedjeljak je slijedila najava da će se u siječnju održati konferencija kojoj je cilj okončati građanski rat u Siriji, piše u utorak New York Times, navodeći te događaje kao znake da se Amerika ponovno okreće diplomaciji.
S jedne strane, užurbana diplomatska aktivnost označava kraj svijeta kakvog smo poznavali nakon terorističkih napada 11. rujna, obilježenog dvama velikim ratovima i borbom protiv islamističkog terorizma koja je uvela Amerikance u Afganistan i zbog koje bespilotne letjelice Predatori još uvijek lete iznad Pakistana i Jemena.
No, ona također odražava dublje suzdržavanje od upotrebe američkih "mišića", i to ne samo na Bliskom istoku, te spremnost na suradnju s postojećim, umjesto postavljanja novih čelnika koji bolje utjelovljuju američke vrijednosti. "Promjena režima" u Iranu i Siriji je "out", a sklapanje sporazuma s bivšim neprijateljima je "in".
"Iskušavamo diplomaciju, ne posežemo odmah za vojnim sukobima"
Taj zaokret prema diplomaciji za Obamu znači ispunjavanje predizbornih obećanja iz 2008. da će pružiti ruku američkim neprijateljima i bez preduvjeta razgovarati s bilo kojim stranim državnikom. No, to ga istodobno izlaže velikom političkom riziku s obzirom na otpore sporazumu s Iranom na Capitol Hillu i među saveznicima na Bliskom istoku.
"Iskušavamo diplomaciju, ne posežemo odmah za vojnim sukobima", rekao je Obama kada je u ponedjeljak u San Franciscu branio dogovor s Iranom. "Teške riječi i prijetnje su možda politički lake za izreći, ali to nije dobro za našu sigurnost", dodao je.
Pa ipak, diplomacija je dugotrajan, težak posao s neizvjesnim ishodom. Predsjedniku je teže dobiti potporu Amerikanaca za multilateralne pregovore nego za raketni napad, iako je umor Amerikanaca ratom ojačao Obamin instinkt za poduzimanje diplomatskih rješenja, a ne jednostranih vojnih akcija.
Dužnosnici Bijele kuće kažu da je Obama oduvijek htio doći do te točke i da je sve što je tome prethodilo, od povećavanja snaga u Afganistanu do napada komandosa u kojem je ubijen Osama bin Laden, bilo samo "čišćenje" za prethodnikom.
Veći dio tih diplomatskih napora bio je javan i očitovao se u čestim, kofeinom nabijenim putovanjima državnog tajnika Johna Kerryja, ali su ključni dogovori postignuti iza zatvorenih vrata. Dužnosnici Obamine administracije priznali su u ožujku da je Obama poslao tim visokih dužnosnika u tajni posjet arapskom sultanatu Omanu gdje su "oči u oči" razgovarali s Irancima o nuklearnom sporazumu.
U govoru pred Općom skupštinom UN-a u rujnu, Obama je rekao da su Iran, Sirija i izraelsko-palestinski mirovni proces prioriteti na Bliskom istoku. Promicanje demokratskih načela, iako i dalje važan, više nije najvažniji interes. Taj pragmatičniji pristup izašao je na svjetlo dana ovoga mjeseca kada je Kerry posjetio Egipat, čija vlada uz potporu vojske sudi svrgnutom predsjedniku Mohamedu Mursiju i progoni njegove sljedbenike iz Muslimanskog bratstva. Kerry je dao potporu Washingtona egipatskim generalima i vrlo malo je govorio o njihovoj brutalnoj taktici.
"On je predsjednik koji je osvojio izbore na krilima obećanja da će odgovorno okončati dva rata"
Za Obamu je sve to manje važno od rješavanja nuklearnog spora s Iranom, postignuće koje bi mu omogućilo da pozornost s Bliskog istoka preusmjeri na Aziju, drugi prioritet njegove vanjske politike.
"On je predsjednik koji je osvojio izbore na krilima obećanja da će odgovorno okončati dva rata", rekao je Bruce Riedel, bivši dužnosnik američke administracije. "Sada može reći da je također izbjegao treći rat", dodao je.
Ipak, prije nego se to ostvari, Obama je suočen s teškim poslom postizanja konačnog sporazuma. Administracija će se ovaj put morati pogađati i s partnerima, u vrijeme kada postoji glasan skepticizam iz Izraela i među članovima Kongresa. "Iranski pregovori su četverokružni cirkus", rekao je Nicholas Burns, bivši državni podtajnik koji je koordinirao politiku prema Iranu u Bushevoj vladi. "Bit će to jedan od najsloženijih i najtežih diplomatskih slučajeva u povijesti", dodao je.
"Pokušavamo različitim sredstvima postići dogovor s vrlo teškim, ciničnim zemljama", kaže Burns koji sada predaje na Harvardu. "No, javnost je umorna i želi da odradimo posao bez borbe", istaknuo je.