"Što da radim? Završila sam školu, a posla nema. Raspitivali smo se uokolo, čuli iskustva nekih koji su ranije otišli, platili sve potrebne takse, prodali neke pokretnine kako bi imali novca za prvu ruku i to je to", priča za Glas Slavonije dvadesettrogodišnja Belomanastirka, samo jedna od rijeke stanovnika jedinog baranjskog grada koji su se odlučili na ovaj korak.
"Ljudi su davali i otkaz. I to na Belju, primjerice. Djecu ispisali iz škole. Zamislite, imali su redovnu plaću, sređen život, stan i kuću. I opet su otišli. Pa zašto ne bih pokušala?", nastavlja, navodeći kako joj je osnovna misao vodilja prilikom donošenja odluke oko odlaska “preko bare” bila konačno zapošljavanje i život dostojan čovjeka.
"Teško mi je. Kako mi ne bi bilo teško, ali mislim da bi mi ostankom kod kuće bilo još teže. Zar da i dalje ovisim o roditeljima? Svom srećom, još nemam djece, premda vjerujem da ni onda ne bih dvojila", kaže 23-godišnjakinja za Glas Slavonije, dodajući kako se uzda u sebe i vještine koje posjeduje. Odlazi u englesko govorno područje, što smatra prednošću.
Službenih informacija nema, ali pretpostavke kažu da je u prvom valu iz Baranje prema Kanadi otišlo više od 50 obitelji, a još toliko ih se priprema.