ČIZMA glavu čuva, rekli bi vojnici. A grijano sjedalo čuva guzu, dodaju političari.
Pa je zato Vlada u natječaju za nabavku pet automobila za novi Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija točno navela što ulazi u obaveznu opremu vozila: pomoć pri parkiranju, xenonska svjetla, kožni mjenjač, metalik boja, aluminijski naplaci i - pazite sad - grijana kožna sjedala.
Ukupna vrijednost 1,8 milijuna kuna.
Sve ima svoju cijenu
Kako je to nedavno rekao premijer Zoran Milanović, pozivajući prosvjetare da prihvate manje plaće, "sve ima svoju cijenu, a račune treba platiti".
Zato se učitelji trebaju pomiriti s manjim plaćama, budući da ionako rade "najpodcjenjeniji intelektualni posao", a sve to kako bi se stražnjice onih koji rade "najprecjenjeniji intelektualni posao" mogle drmusati na grijanim sjedalima.
Njima ipak guza glavu čuva.
Nema prstića, nema lijekova
Nema veze što bolnice nemaju lijekova. Nije bitno što se prijeti rezovima i otkazima. Nije važno što recesija nemilosrdno gazi hrvatsko društvo. Što tisuće ostaju bez posla, što se teret krize prevaljuje na građane, što pada životni standard, a ljudi nemaju za struju i hranu.
Za neke će očito uvijek biti.
Guze nas neće spasiti
Ne tako davno, ministar rada Mirando Mrsić poručio je kako nas ne bi spasilo rezanje plaća saborskim zastupnicima i ministrima, a po toj logici vjerojatno nas ne bi spasilo ni ovih dva milijuna kuna za luksuzne limuzine.
Ali nas zato uvjeravaju kako će nas spasiti plaće prosvjetara.
Luksuz po mjeri čovjeka
Što bi tek bilo da nisu teška vremena? Kakve bi se tek onda limuzine naručivale za Vladine agencije? Vjerojatno iste ovakve, jer bolje opremljenih vjerojatno ni nema na tržištu. Sad znamo zašto je Ivo Sanader naručivao direktno iz tvornice.
Tako je to. Sori bat jebiga.
Prosvjetari ne moraju imati plaće. Vladini lezilebovići moraju imati grijana sjedala. Jer, tko bi se normalan prihvatio tako teškog zadatka kao što je praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, kad mu država ne bi kupila limuzinu? Još bolje, zašto bi netko uopće ušao u politiku, ako ga tamo ne bi čekala grijana sjedala?
Sve je to bezobrazluk i voda
Više nema nikakvog smisla govoriti djeci kako trebaju "zagrijati stolicu" da bi uspjela u životu. Oni pametniji već su se pobrinuli da im "stolica zagrije guzicu".
Ovo više nije bezosjećajnost. Ovo je preraslo u čisti bezobrazluk.
Dok se s jedne strane sindikatima prodaje srcedrapateljna priča o žrtvovanju za opće dobro, o solidarnosti u teškim vremenima, o racionalnom vođenju države, Vlada istovremeno raspisuje natječaje za nabavku luksuznih vozila za svoju izmišljenu agenciju.
Dabogda spržili dupe
Jedan dan uvode se restrikcije koje rezultiraju nedostatkom lijekova u bolnicama, a s druge strane kupuju se limuzine za Vladine uhljebljenike.
Tako se gubi kredibilitet. Tako se gubi povjerenje građana, a bez tog povjerenja ne mogu se provesti reforme i izdržati najavljene mjere štednje. Skupo plaćenim luksuzom Vlada jeftino rasprodaje i ono malo vjerodostojnosti što ju je imala.
Da smo zluradi, upozorili bismo djelatnike Centra za praćenje investicija da paze kako hajcaju grijače na sjedalima da im stražnjica slučajno ne bi završila u hladnom pogonu neke od osiromašenih bolnica.
Ali što se tu može, situacija je takva. Danas svatko svoje dupe čuva: netko na burzi, netko na grijanom sjedalu Vladina luksuznog automobila.