Ilustracija: Shutterstock
Oni koji njihova dobročinstva uredno primaju misle kako u Njemačkoj teče med i mlijeko, dok gastarbajteri teško zarađuju i muče se da održave glavu nad vodom i školuju djecu, piše Aljazeera. S druge strane, ljudi u dijaspori ničime ne žele pokazati da stvari nisu onakve kakvima se čine.
" Uzeli smo svu godišnju ušteđevinu, žena se malo uvalila i u crveno na kartici"
"Starog BMW-a, kojeg sam kupio polovnog i držao ga u garaži od prošlog ljeta i posjete domovini, jer na posao, u Njemačkoj, idem isključivo vlakom, a na tržnicu biciklom, dobro sam izglancao. Kupio sam nove ratkape i navlake za sjedišta, tako da sam ga napucao, pa izgleda kao nov. Žena i djeca su pokupovala hrpu majica, suknji, hlača, i još nekih drangulija na rasprodaji, pa su, po nagovoru kćeri, pobacali plastične vrećice od tih jeftinih radnji, a kupljene stvari sve fino prepakirali u neke ukrasne i poskidali cijene, tako da se ne vidi koliko smo sve platili. Uzeli smo svu godišnju ušteđevinu, žena se malo uvalila i u crveno na kartici, pa smo prije dva tjedna došli ovdje na očevinu, da se kao odmorimo, a onda, da se vratimo praznih džepova", kazao je jedan Sarajlija koji u Njemačkoj živi od 1994.
Radi u jednoj tvornici, dok njegova supruga radi u dvije smjene, čisti urede i tuđe kuhinje. Zarađenim novcem školuju dvoje djece i pomažu tri obitelji uže rodbine u Sarajevu.
"Misle da nam u tuđini pečene kokoši padaju s neba"
"Svakog mjeseca šaljemo u Bosnu novac, jer više od polovine rodbine je nezaposleno, a i ono malo što ih radi ili prima mirovinu, kao da ništa i ne primaju. Oni u nas gledaju kao u neke čarobnjake i ja im tu sliku ne smijem pokvariti. Nekad sam pokušao kazati kako teško radim, ali ovi moji kao da su gluhi, nikada to ne čuju. Oni misle da meni tamo u tuđini pečene kokoši padaju s neba. Ne nabijam nikom na nos, ali pomalo sam umoran od svega, od toga da sam postao bankomat iz kojeg se izvlači lova", požalio se.
Nije Sarajlija jedini koji ima ovakve probleme, tu je još gastarbajtera iz dijaspore, koji se žale da ih bliža i daljnja rodbina voli samo dok im daju novac, a inače su za njih seljaci.
"Smiju nam se iza leđa. Nisam jednom čuo kako, kad ulazimo u neki kafić, kažu "Uuu, eto dijaspore, vidi im opreme!", misleći na to kako se odijevamo. Nekad ustanu pa odu, a nekad ostanu i glasno komentiraju naš naglasak, kad ubacimo neku stranu riječ", rekao je Adnan M, porijeklom iz Zvornika.
Ima i onih koji dižu male kredite, samo da bi u domovini bili ono što drugi od njih očekuju. Časti se, daruje i pomaže svakog tko to zatraži.
Dižu kredite da bi častili u domovini
"Cijelu godinu iseljenik iz Doboja se doziva od tog kredita, radi kao rob po dva-tri posla i taman kad se malo oporavi, ide ponovno na godišnji u Bosnu. Najgore mi je kad mi kažu "lako je vama". Kome išta nakon toga objašnjavati?, rekla je jedna 22-godišnja studentica u Hamburgu i opisala kako izgleda kad dođu na posjet u Bosnu.
"Kad dođemo svi se skupe, prvo uža, pa onda i šira rodbina, a onda počne dolaziti i susjedstvo. Prvo je to ona fina vesela priča - kako si, kud si, gdje si, jesi lijepa...sve uz kavu, pitu i kolače, a dok mi dijelimo vrećice s poklonima. A onda krene kuknjava i moj otac, koji se usput rečeno, nikad nije oporavio od tog ranjavanja i radi tako bolestan, vadi pare, vadi, ne znam ni ja odakle više. Mama šuti, a znam da u sebi broji koliko je dao, da razmišlja što ćemo kad se vratimo, do čijeg će stana krenuti s čišćenjem i peglanjem.
Hrvatska dijaspora godišnje pošalje više novca nego što iznose direktna ulaganja u zemlju
Kad izađemo u grad, nitko ništa ne plaća, samo moj otac. Plaća i rodbini, i susjedima, i svakome tko naiđe. Pa ih odvedemo i na more. Svima lijepi, svi se smiju, samo moja mama grize usnu, navečer joj oči kao reflektori, a otac se pravi da je sve u redu, a znam da krišom pije sodu bikarbonu da ublaži bol u želucu", ispričala je 22-godišnjakinja koja se pita zašto rođaci samo sjede po kafićima, a ništa ne rade.
Godišnje dijaspora u BiH pošalje oko 1,75 milijardi eura, i to samo putem bankovnih doznaka. Pretpostavlja se da još barem toliko ide iz ruke u ruku.
Hrvatska dijaspora, kaže statistika, godišnje pošalje više nego što iznose direktna strana ulaganja u zemlju. Tako samo putem legalnih kanala, Hrvati iz dijaspore godišnje u domovinu pošalju preko 1,2 milijarde dolara.