Foto:
HRVATSKI med se znatno razlikuje po svom biljnom i geografskom podrijetlu, ali i po količini toksičnih tvari koje u njega skupe pčele medarice iz okoliša, potvrdila su istraživanja objavljena u znanstvenim časopisima.
To je potrebno zbog jasnog određenja botaničkog podrijetla uzoraka i preciznog mjesta proizvodnje, ali i zbog kasnijih zaključaka povezanih s geografskom i sortnom distribucijom uzoraka, kazao je Lušić. Dodao je da je potrebno uključiti još veći broj uzoraka kako bi se istraživanja moglo smatrati reprezentativnim pokazateljem stanja na terenu te nekom vrstom monitoringa stanja u okolišu.
Nema razloga za zabrinutost za zdravlje
Također, Lušić je ocijenio da je istraživanje pokazalo da su razine olova i drugih proučavanih supstancija utvrđene u okolišu.
Svjetska zdravstvena organizacija predložila je prihvatljive količine glavnih toksičnih elemenata koji se mogu nakupiti kao privremeni tjedni unos: 25 mikrograma po kilogramu tjelesne težine (?g/kg) za olovo, 15 arsena, sedam kadmija i pet žive.
Ne mislim da se sada treba nešto posebno zabrinjavati za zdravlje hrvatskih građana. To nikako, odlučno dodaje Lušić. Pogotovo ako se uzmu u obzir prehrambene navike, ali i količine meda koje se općenito troše u prehrani, zaključio je.
Ipak, stručnjaci upozoravaju pčelare da košnice postavljaju što dalje od cesta i željeznica, čiji je promet zacijelo izvor olova koji ulazi u okoliš.
Olovo je jedan od najraširenijih toksičnih elemenata koji dospijeva do čovjeka iz vode, tla i hrane. Nema korisnu ulogu u organizmu poput bakra ili selena, pa uzrokuje progresivnu toksičnost te potiče poremećaje kao što su umor, nesanica, gubitak sluha te gubitak na težini, encefalopatija, gastroenteritis, degeneraciju perifernih živaca - u slučajevima izloženosti malim dozama kroz duže vrijeme, ističe se u radu o medu objavljenom u časopisu Veterinarska stanica, čija je prva autorica, kao i rada iz međunarodnog časopisa, Nina Bilandžić s Veterinarskog instituta u Zagrebu.
Potpuno bih se složio sa zaključcima autora o važnosti promišljanja prilikom pozicioniranja pčelinjaka i košnica, a posebice u blizini potencijalnih izvora zagađenja. To se ne odnosi samo na primarnu proizvodnju nego prilikom čuvanja i pakiranja meda, kada također može doći do „ulaza“ nekih od tvari koje su bile predmetom istraživanja. No to nešto govori i o značaju primjene tzv. dobre pčelarske prakse na terenu, zaključio je Lušić.
U Hrvatskom pčelarskom savezu, u koji je učlanjeno 145 pčelarskih udruga, odnosno velika većina hrvatskih pčelara, nisu bili upućeni u rezltate navedenih istraživanja. U Hrvatskoj ima više od 12 tisuća pčelara s oko 650 tisuća pčelinjih zajednica. Oni proizvedu godišnje između šest i osam tisuća tona meda koji spada u 14 različitih sorti: pitomi kesten, uljana repica, facelija, lipa, bagrem, metvica, vrijesak, primorski vrijesak, maslačak, ružmarin, kadulja, planika, agrumi i lavanda. I ta raznolikost sorti meda je odraz hrvatskog prirodnog bogatstva.