OVO JE još jedna priča o tome kako hrvatske institucije "sjajno odrađuju" svoj posao. Još jedna priča o majci kojoj je suprug doslovno oteo dijete (koliko god neki tvrdili da je to nemoguće). A nadležne službe opet ne poduzimaju ništa i nabacuju se djetetom kao "lopticom" - jedni se nisu ni oglasili, drugi se "ne bave pojedinačnim slučajevima".
Sirijka Samah Sulimani u travnju 2007. godine udala se za hrvatskog državljanina koji je radio u Siriji, kao visokopozicionirani zaposlenik jedne hrvatske tvrtke. Da bi sklopili brak prema šerijatskom zakonu, on je čak prešao i na islam, svjedoči službena dokumentacija. U lipnju 2008. godine dobili su kćer. Tijekom godina bračne idile, Samah nije ni slutila da njen suprug zapravo vodi dvostruki život.
Maltretirao je i prijetio joj, a potom je drogirao da bi joj oteo dijete: "Kćer više nikad nećeš vidjeti!"
Kad je u srpnju ove godine Samah došla u Zagreb kako bi sa kćeri posjetila supruga, on ju je, kako priča Samah, fizički i psihički zlostavljao te joj je prijetio. Zato i danas sa strahom dolazi u glavni grad Hrvatske.
Unatoč svemu, Samah svojoj kćeri nije željela oduzeti pravo na to da dijete ima oca pa je tako u rujnu pristala naći se sa suprugom u Bejrutu. Nekoliko idiličnih dana rezultiralo je time da joj je, kako priča Samah, stavio drogu u sok kako bi je omamio. Kad se nekoliko sati kasnije probudila, djeteta nije bilo. Pozvana je policija, prijavljena je otmica. Idućeg dana joj je suprug poslao poruku u kojoj je naveo kako su on i djevojčica u Hrvatskoj te kako kćer više nikad neće vidjeti.
Majčine suze i pokušaji da se četverogodišnju djevojčicu zaštiti od gorke istine: "Mama, zašto me više ne želiš?"
Kad su se vidjele prvi put nakon otmice, Samah je kćeri morala lagati o tome zašto se tako dugo nisu vidjele, a sve kako bi je zaštitila. Djetetu, koje se pitalo: "Mama, zašto me više ne želiš?", kazala je kako je zakasnila na avion pa zato nije mogla odmah s njom i njenim ocem doći u Hrvatsku.
Kroz suze nam je Samah ispričala kako i njoj i kćeri razdvojenost teško pada, kako je dijete, kad ju je posljednji put vidjelo, u suzama vrištalo da se ne želi odvojiti od majke pa je pozvana i policija, koja je u ovom slučaju "išla niz dlaku" njenom suprugu hrvatskom državljaninu, te kako, kad se telefonski čuje sa kćeri, ne zna što bi malenoj odgovorila na pitanje: "Mama, sad kažeš da si u Hrvatskoj, zašto onda nisi sa mnom?".
"Gluhim" hrvatskim institucijama Samah je, tijekom intervjua za Index, i na hrvatskom jeziku uputila apel da se ubrzaju i pomognu joj da što prije dobije svoje dijete natrag.
Mučna borba sa sporim, lijenim i gluhim hrvatskim institucijama
Ni hrvatskim državljanima nije lako izaći na kraj s hrvatskim institucijama i birokratskom zavrzlamom pa možete samo zamisliti kako se u raljama hrvatske birokracije naći ukoliko se stranac. Institucije su dodatno zbunjene, usporene i "gluhe" za problem.
Kako bi vratila svoju kćer, Samah je 10. listopada stigla u Hrvatsku. Odmah po njenom dolasku podnesena je kaznena prijava. Jedini tko se potrudio odraditi posao bio je MUP koji je po brzom postupku regulirao i njen status u Hrvatskoj te joj je odobreno privremeno boravište u Rijeci.
A Centar za socijalnu skrb još se jednom pokazao kao institucija koja ne radi ništa, bar ne onda kad bi trebala! Umjesto da oni do okončanja postupka za skrbništvo brinu o tome da majka ima mogućnost viđanja djeteta te da netko od njihovih djelatnika prisustvuje tim sastancima, Samah je kćer po dolasku u Hrvatsku uspjela vidjeti isključivo zahvaljujući pomoći volonterske udruge - Centra za participaciju žena u društvenom životu.
Lagao da je dijete dobiveno u izvanbračnoj zajednici te da ga majka više ne želi!
Nakon što je protivno njenoj volji doveo dijete u Hrvatsku, Samahin suprug zatražio je skrbništvo nad djetetom. U zahtjevu za skrbništvo je lagao kako se majka više ne želi brinuti za dijete te da je dijete dobiveno u izvanbračnoj zajednici iako je, svjedoče dokumenti, sa Samah sklopio brak u Siriji (poznavatelji prilika u Siriji navode kako u toj zemlji zbog zakona i društvenih normi izvanbračna djeca ne postoje jer za to "nekome ode glava", a par ne može čak ni biti u vezi nego isključivo u braku, op.a.).
I Samah je zatražila dodjelu skrbništva. Do odluke o skrbništvu, njena odvjetnica Katja Jajaš zatražila je i izricanje privremene mjere kojom bi se odredili susreti djeteta s majkom, no ništa nije poduzeto i još uvijek nije donesena nikakva odluka. Iz Ureda pravobraniteljice za djecu su im poručili kako se "ne bave pojedinačnim slučajevima", a Ministarstvo socijalne politike i mladih nije se uopće potrudilo odgovoriti na dopis!
U Ministarstvu krše međunarodne zakone, ali nikome ništa...
Budući da su libanonske vlasti izdale dokumentaciju iz koje je vidljivo da je riječ o otmici djeteta, pomoć u ovom slučaju se tražila i od Ministarstva socijalne politike i mladih. Budući da je Hrvatska potpisnica Haške konvencije, kojom se reguliraju slučajevi međunarodne otmice djece, Ministarstvo je bilo dužno reagirati u roku od 24 sata! A oni ne samo da nisu pomogli, već ni mjesec dana kasnije Samah još uvijek nije dobila odgovor planiraju li ili ne planiraju postupati prema međunarodnim zakonima budući da Sirija i Libanon nisu potpisnice iste konvencije.